Giacomo Casanova

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Jump to navigation Jump to search
Ambox warning blue construction.svg Trenutno se vrše izmjene na stranici.
Molimo ostale korisnike da ne uređuju sadržaj stranice dok je prikazano ovo obavještenje kako bi se izbjegao konflikt s izmjenama. Ako imate komentare i pitanja u vezi sa stranicom, koristite stranicu za razgovor.
Napomena: Ovaj šablon možete ukloniti ako nije bilo izmjena u posljednja tri dana.
Posljednju izmjenu napravio je korisnik Nerko65 (razgovor · doprinosi), 9. 8. 2019. u 17:04.
Giacomo Casanova
Casanova ritratto.jpg
Rođenje Giacomo Girolamo Casanova de Seingalt
2. april 1725.
Venecija, Mletačka republika
Smrt 4. juni 1798.
Dux, Kraljevina Bohemija
Zanimanje Pisac, sveštenik, muzičar, vojnik, špijun i diplomata
Poznat(a) po Skandalima sa ženama i avanturizmu
Značajna djela Priča o mom životu

Giacomo Girolamo Casanova de Seingalt (Venecija, Mletačka republika 2. april 1725. - Dux. Kraljevina Bohemija, Sveto Rimsko Carstvo 4. juni 1798.)[1] bio je avanturista, sveštenik, muzičar, vojnik, špijun, diplomata i pisac. Postao je toliko poznat po svojim često kompliciranim poslovima i skandalima sa ženama, tako da i danas svakog pustolova i neodgovornog ljubavnika ljudi često nazivaju njegovim imenom. Njegova autobiografija, Histoire de ma vie (bosanski: Priča o mom životu), smatra se jednim od najautentičnijih izvora običaja i normi evropskog društvenog života tokom 18. vijeka.[2] Bio je povezan s evropskim kraljevstvima, rimskim papama i kardinalima, a bio je prijatelj sa poznatim osobama iz tog vremena kao što su: Voltaire, Goethe i Mozart. Posljednje godine života proveo je u Bohemiji kao bibliotekar kod grofa Waldsteina, gdje je napisao i priču o svom životu.

Biografija[uredi | uredi izvor]

Rane godine[uredi | uredi izvor]

Della Comedia, ulica u Veneciji u kojoj je Casanova odrastao.

Giacomo Girolamo Casanova je bio rođen u Veneciji kao najstarije od šestero djece od oca po zanimanju glumca i plesača Gaetana Casanove i majke glumice Giovanne Marije (Zanetta) Farussi. Venecija je u to vrijeme bila najpoznatiji evropski grad po pitanju raznih vrsta uživanja, sa vladajuċom političkom i vjerskom konzervativnom elitom koja je tolerisala poroke i ohrabrivala turizam. Bila je obavezno mjesto za posjetioce tokom njihovog Grand tour putovanja po Evropi. Poznati Venecijanski karneval, kockarnice i prelijepe kurtizane bili su neodoljivo privlačni za strane evropske posjetioce tadašnje Venecije. To je bilo društveno okruženje u kojem je odrastao mladi Casanova i koje ga je učinilo njegovim najpoznatijim predstavnikom. O njemu je brinula njegova baka Marzia Baldissera, dok je njegova majka zajedno sa pozorišnom trupom bila na evropskoj turneji. Otac mu je umro kad je Casanova imao osam godina. Kao dječak patio je od snažnog krvarenja iz nosa do svoje osme godine. Niko nije očekivao da će mali Casanova preživjeti, čak su ga i roditelji zanemarili smatrajući kako mu nema pomoći. Casanovini roditelji bili su glumci, a otac čak i režiser, dok je majka bila tadašnja poznata evropska glumica. Casanovin život spasila je njegova baka, Marzia Farussi, kada ga je odvela jednoj ženi koja ga je izliječila putem ritualnog obreda. Casanova je za svoj deveti rođendan bio prebačen u pansion na kopnu u gradu Padovi. Za Casanovu je zapostavljanje njegovih roditelja mnogo kasnije ostalo kao gorko sjećanje. Uslovi u pansionu bili su užasni, pa je tražio da se stavi pod starateljstvo Abbe Gozzija, svog glavnog instruktora, koji ga je podučavao akademske predmete, kao i sviranju na violini. Casanova se uselio kod sveštenika i njegove porodice gdje je živio većinu svojih tinejdžerskih godina. U kući porodice Gozzi, Casanova je u 11-oj godini prvi put stupio u kontakt sa suprotnim spolom, kada ga je zavoljela Gozzijeva mlađa sestra Bettina. Iako se nakon toga udala, Casanova je održavao doživotnu privrženost prema Bettini i porodici Gozzi. Pokazivao je znake izražene inteligencije, te veliki apetit za stjecanjem znanja i vječno radoznali um. Na Univerzitet u Padovi upisao se sa 12 godina, a 1742. diplomirao sa 17 godina, gdje je stekao pravnu diplomu. Po njegovim vlastitim riječima "osjećao je veliku odbojnost" prema ovoj diplomi. Nada njegovih staratelja je bila da će Casanova postati crkveni pravnik. On je također studirao moralnu filozofiju, hemiju, matematiku i veoma se zanimao za medicinu. Dok je pohađao univerzitet, Casanova je počeo kockati i brzo se zadužio, što je navelo njegovu baku da ga povuče iz Venecije. Međutim, ostala je njegova čvrsta navika na kockanje. Po povratku u Veneciju, Casanova je započeo svoju klerikalnu pravnu karijeru, te je primljen kao opat nakon što mu je venecijanski patrijarh dodijelio manje radne naloge. U više navrata putovao je od Vencije do Padove i nazad kako bi nastavio svoje univerzitetske studije. U to vrijeme Casanova je bio prijatnog vanjskog izgleda: visok i tamnoput, napuderisane, mirisne i detaljno uvijene duge kise. Brzo se dodvorio svom zaštitniku (nešto što ċe raditi cijeli svoj život), 76-godišnjem venecijanskom senatoru Alviseju Gasparu Malpijeru, vlasniku palate Palazzo Malipiero, koja se nalazila u blizini Casanovine kuće u Veneciji. Malipijero se kretao u najboljim krugovima i podučavao mladog Casanovu o dobroj hrani, vinu i o tome kako se treba ponašati u društvu. Međutim, Casanovu su uhvatili u ljubavnom zagrljaju sa ljubavnicom Alvisea Gaspara Malipijera, glumicom Terezom Imer. Zbog toga ih je senator oboje otjerao iz njegove kuće. Casanovina sve veća znatiželja prema ženama dovela je i do njegova prvog potpunog seksualnog iskustva s dvije sestre, Nanettom i Marton Savorgnan, koje su tada imale 14 i 16 godina, a bile su daleki rođaci ugledne patricijske porodice Grimani. Casanova je jednom prilikom izjavio da je njegov životni poziv bio čvrsto određen nakon ovog susreta.

Rana karijera u Italiji i inostranstvu[uredi | uredi izvor]

Casanova je planirao postati sveštenik, jer je u ono doba za mlade ljude skromnih finansijskih mogućnosti to bila šansa da uđu u tzv. "veliko društvo". Nakon smrti svoje bake (18. marta 1743.) nakratko je ušao u sjemenište sv. Cipriana u Muranu.

Međutim, skandali su zasjenili njegovu kratkotrajnu karijeru u crkvi. Kao sveštenik previše je pio, a kraj je definitvno uslijedo kada je s jednom mladom damom uhvaćen in flagrante. U aprilu 1743. zbog dugova prvi put je doveden u zatvor - tvrđavu sv. Andrea. Njegova majka pokušala mu je osigurati radno mjesto kod kardinala Bernarda de Bernardisa, ali Casanova je odbio ovu ponudu gotovo odmah nakon posjete kalabrijskoj biskupiji. Umjesto toga, u januaru 1744. nastanio se u Rimu gdje je radio kao sekretar kod utjecajnog kardinala Trojana Aquavive d'Aragona. Na sastanku s rimskim papom, Giacomo je hrabro zamolio velikog svećenika za dozvolu da čita "zabranjene knjige" i bude oslobođen obaveze da jede ribu u postu, rekavši da mu takva hrana izaziva upalu oka. Casanova je zatim uhvaċen pri pomaganju drugom kardinalu, pišući ljubavna pisma. Zbog toga je postao "žrtveni jarac" u skandalu u koji je bilo uključeno par nesretnih ljubavnika. Kardinal Aquaviva otpustio je Casanovu, zahvalivši mu na dobročinstvu, ali je time zauvijek prekinuo njegovu crkvenu karijeru. Nakon napuštanja ovog radnog mjesta otputovao je u Napulj, gdje se prijavio u vojsku.

Prije svega, potrudio se da izgleda prikladno:

Shvativši da je sada malo vjerovatno da ċu biti uspješan na polju crkvenog djelovanja, odlučio sam se oprobati u odjeći vojnika ... zatražio sam dobrog krojača ... donio mi je sve što mi je bilo potrebno da postanem utjelovljeni sljedbenik Marsa ... Moja uniforma bila je bijela sa plavim prednjim dijelom i epoletama od srebra i zlata ... Kupio sam dugu sablju i sa svojom gracioznom šipkom u ruci, u elegantnom šeširu s crnom značkom, s priraslim palicama i lažnim repom, krenuo sam da impresioniram cijeli grad.

Na ostrvu Krfu (Grčka) bio je oficir, ali Casanovu je više zanimala uniforma nego vojska. Uskoro je napustio vojsku, ali je time ostao bez sigurnog izvora prihoda.

Edit-delete-not encyclopedic.svg Trenutna verzija ovog članka napisana je neformalnim stilom i podsjeća na priču, a ne na enciklopedijski članak.
Da bi zadovoljio standarde Wikipedije i neutralno gledište, ovaj članak zahtijeva čišćenje.

Stoga putuje u Istanbul, ali se na kraju opet vraća u Veneciju. Nakon povratka u rodni grad zapao je u loše društvo (tada je imao 21 godinu). Tad u jednoj od večeri, kada se pilo na veliko, Casanova i njegovih sedam prijatelja odvajaju jednu ženu od supruga na prijevaru i ona te večeri vodi ljubav s cijelim društvom.

Kada je već bio na samom dnu i kada se izdržavao svirajući violinu (1746. postao je violinist u pozorištu San Samuel u Veneciji, a nije bio baš sjajan violinist, sretan splet događaja promijenio mu je život. Vraćajući se kasno iz svatova u kojima je svirao zapazio je u gondoli mletačkog plemića kojem je pozlilo, a u tom trenutku osim Casanove nikog nije bilo u blizini da pomogne plemiću. Casanova je pomogao plemiću i spasio mu život. Ispostavilo se kako je riječ o glavaru velike venecijanske plemićke porodice Bragadin. U znak zahvalnosti Bagadin mu je dao slugu, gondolu, sobu i deset cekina na mjesec u znak zahvale što mu je spasio život. To mu je omogućilo da živi na "visokoj nozi", ali ipak nije potrajalo. Casanova je, što je i sam priznavao bio osvetljubljiv, pa se tako jednom prilikom posvađao s nekim Grkom oko neke sitnice. Međutim nije baš sretno prošao u toj svađi jer je postao predmet poruge. Stoga se želio osvetiti. Prvo je otišao na groblje gdje je odsjekao ruku nekom mrtvacu i po noći se ušuljao u Grkove odaje i zaveo Grkovu ljubavnicu, a ruku je ostavio u krevetu. Kada je Grk ugledao ruku doživio je infarkt. Zbog toga mu se spremalo hapšenje. Ali zahvalni Bagadin upozorava Casanovu da napusti Veneciju, što je ovaj i učinio.

Rastrošni i osvetoljubljivi Casanova veoma je volio žene. Ono što je manje poznato jeste da je volio kada se žene prerušavaju u muškarce. Pored toga što je imao ljubavne afere s mnogim ženama imao je i ljubavnu vezu s dvije časne sestre "u troje", a jedna od njih bila je i ljubavnica francuskog ambasadora u Veneciji, budućeg kardinala. Premda se to možda u prvi mah ne može pretpostaviti, Casanova nije volio orgije, a to mu je donijelo dosta nevolja jer kada je venecijanski princ organizirao orgije nikom nije dopuštao da ih izbjegne. Casanova nije tolerirao orgije i činio je sve da ih izbjegne jer nije volio igre u kojim ne nadzire stvari i u kojim nema moć. Nikada nije pomišljao na brak i tim povodom je zapisao: "Volio sam žene, ali još sam više volio svoju slobodu". Dok je o svom zavođenju žena napisao: "Otklonio sam mogućnost neuspjeha u kategoriju nemogućeg. Znao sam da ne postoji nijedna žena koja bi mogla odoljeti neprekidnoj pažnji i ustrajnosti muškarca kojem je nakana da se ona zaljubi u njega".

Aktuelne venecijanske vlasti uhodile su Casanovu, jer su ga smatrale opasnim ili, u najmanju ruku, smetnjom. Dana 26. jula 1755. godine uhapsio ga je zapovjednik policije u ime suda. Izrečena mu je kazna od pet godina zatvora zbog protivvjerskog ponašanja i uvrede morala. Ali, pobjegao je iz venecijanskog zatvora, uz pomoć prijatelja oca Balbija, u Pariz gdje je bio naročito popularan jer se smatralo kako je pobjeći iz tog zatvora praktično nemoguće. Mnogo kasnije ispostaviti će se kako je bio naslavnija osoba ikad zatvorena u venecijanskom zatvoru i jedina osoba koja je uspjela pobjeći iz njega. S vremenom postao je omiljena osoba na dvoru francuskog kralja Luja XV, a također i ljubavnik markize de Pompadour.

Casanova nikada nije imao redovne prihode, ali se odjevao veoma dobro, volio je živjeti u skupim kućama, imati kočije i sluge, pozivati na raskošne večere, trošiti na žene koje je sretao, volio je kockati - prokockao je čitavo bogatstvo. Najveću zaradu je ostvario kada je u Parizu grupi ljudi pomogao organizirati državnu lutriju. Od provizije je, u periodu od godine i po, zaradio - u današnjim omjerima milijarde franaka. Imao je i druge prihode od plaćenih poslova i usluga koje je obavljao za francuske vlasti. Radio je npr. i kao tajni agent za francusku vladu. Casanova to nije smatrao ozbiljnim poslom, ali je za taj posao bio dobro plaćen. Nakon toga u Parizu je otvorio firmu za bojenje odjeće gdje je zaposlio mnoge mlade žene kojim se kasnije naslađivao. Kako i dolikuje čovjeku njegovog ugleda volio je i varati. Jednu od prijevara izveo je nad gospođom D'urfé koju je prevario za 1.000.000 franaka (u periodu od tri do četiri godine) što je u ono doba bio veliki iznos novca. Naime, gospođa D'urfé, kojoj je bilo 50-ak godina, imala je čudnu želju - željela se podmladiti ali ne kao djevojčica već kao dječak. Između ostalog o ovoj prijevari u svojoj autobiografiji Casanova je napisao: "Pružajući podršku ludim zamislima te dame nije mi se činilo da je varam, jer to je već učinjeno, i nisam je nipošto mogao prestati iskorištavati. Da sam joj posve iskreno rekao kako su njene ideje smješne ne bi mi vjerovala pa sam odlučio prepustiti se struji".

Sa 52 godine vratio se u Veneciju i ponudio svoje usluge svojim donedavnim progoniteljima za koje je radio kao špijun i za to su ga plaćali. Međutim kako je bio svadljiv čovjek posvađao se ubrzo s plemićem Grimanijem i sav razljućen napisao je tekst u kojem je napao plemstvo nakon čega je izbio grozan skandal. Shvativši da će opet biti uhapšen napustio je Veneciju zauvijek. Htio se vratiti porodici i rodbini, bratu i sestri u Dresdenu. Put mu je stao u mjestu Teplice (Češka) u augustu 1785. godine. Tu je sreo grofa Josefa Balnsteina kojeg je upoznao prije dvije godine u Beču. Grof mu je ponudio mjesto bibliotekara u svom dvorcu. U Teplicama je u dobi od 72 godine, na poticaj svog ljekara, počeo pisati knjigu i za dvije godine napisao je 12 knjiga naslovljenih "Historija mog života". Knjige je, iako je bio Italijan, napisao na čistom francuskom jeziku. Danas je to jedna od najvećih autobiografija svih vremena. Skraćena verzija knjige objavljena je u periodu između 1826. i 1838. godine, a potpuna verzija 1960. godine. U tom djelu Casanova opisuje svoje avanture i ljubavne afere. Međutim to djelo ipak ima svoju historijsku vrijednost jer daje sliku jednog vremena tj. opis običaja koji su tada vladali. Posao bibliotekara Casanova je obavljao do svoje smrti 4. juna 1798. godine. Bio je to kraj i posljednja Casanovina stanica na putovanjima po Evropi, a putovao je širom Evrope - od Madrida do Petrograda, od Londona do Istanbula.

Zahvaljujući brojnim ljubavnim aferama Casanova je najmanje tri puta bolovao od sifilisa i vjerovatno se nikada nije od njega izliječio. Bio je putujuća seksualna bomba. Pokušao se liječiti živom, jer bojao se hirurškog noža. To liječenje trajalo je šest mjeseci ali mu je s vremenom nakon svakog takvog liječenja bivalo sve gore i na kraju mu je trebalo dva mjeseca da se oporavi od takvog liječničkog tretmana. Zanimljivo je da je prvu veneričnu bolest dobio u adolescentoj dobi. Prvo sifilis, a potom i gonoreju. U društvu nije podnosio važne ljude svog doba koji su bili pametniji i poznatiji od njega. Volio ih je impresionirati i zato su mu odgovarali naučnici koji su se doimali skromno i takve je poštovao. Kada je sreo Voltairea bio je ljut i ljubomoran jer njega su svi poznavali i bio je veoma popularna osoba.

Literatura[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ "Giacomo Casanova | Italian adventurer". Encyclopedia Britannica. Pristupljeno 2016-05-30. 
  2. ^ Zweig, Paul (1974). The Adventurer. New York: Basic Books. str. 137. ISBN 978-0-465-00088-3.