Giacomo Casanova

Sa Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na: navigacija, traži
Edit-delete-not encyclopedic.svg Trenutna verzija ovog članka napisana je neformalnim stilom i podsjeća na priču, a ne na enciklopedijski članak.
Da bi zadovoljio standarde Wikipedije i neutralno gledište, ovaj članak zahtijeva čišćenje.
Giacomo Casanova

Giacomo Girolamo Casanova de Seingalt (Venecija 2. april 1725. - Dux 4. juni 1798.)[1]

Avanturist, sveštenik, muzičar, vojnik, špijun, diplomat, slobodni zidar (u mladim danima postao je slobodni zidar u loži Škotsko pravo) i pisac koji se često nalazio u središtu skandala koji su u pravilu vezani uz žene. Danas svakog pustolova i neodgovornog ljubavnika ljudi često nazivaju Casanovinim imenom.

Za razliku od datuma rođenja zna se ko su mu bili otac i majka - Gaetano Casanova i Giovanna Maria (Zanetta) Farussi. U brak, u kojem će se roditi mladi Casanova, stupili su 1724. godine. Kao dječak, Casanova je patio od snažnog krvarenja iz nosa do svoje osme godine. Niko nije očekivao da će mali Casanova preživjeti, čak su ga i roditelji zanemarili smatrajući kako mu nema pomoći. Casanovini roditelji bili su glumci, a otac čak i režiser, dok je majka bila tadašnja poznata evropska glumica. Casanovin život spasila je njegova baka, Marzia Farussi, kada ga je odvela jednoj ženi koja ga je izliječila. Spomenuta žena, čije ime nije poznato, Casanovi je doslovno podarila nov život ritualnim obredom koji je uključivao zaključavanje djeteta u svojevrsni mrtvački sanduk, prikupljanje dima iz svijeća i slične metode. Nakon ovog izliječenja roditelji su počeli poklanjati sve više pažnje svom djetetu. Dijelom i zato što je Casanova pokazivao znake izražene inteligencije. Naime, u aristokratskom društvu kojim je majka bila okružena kretao se i jedan Englez koji se veoma volio služiti latinskim jezikom. Jednom prilikom Englez je upitao Casanovu, a tada mu je bilo svega 11 godina, zašto je imenica konus (vagina) muškog roda, a imenica mentula (penis) ženskog roda. Nakon kraćeg razmišljanja Casanova je na latinskom duhovito odgovorio: "To je zato što rob uzima ime svog gospodara". Ovakvim odgovorom zbunio je sve prisutne, ali i oduševio majku. Ali, taj događaj nije doživio njegov otac koji je preminuo 1733. godine.

Kao dječak Casanova je bio sklon nestašlucima. Tako je ocu, koji se u slobodno vrijeme zanimao za optiku, ukrao kristal. Otac je uskoro primijetio kako nedostaje jedan kristal i počeo ga tražiti. Kako bi izbjegao neminovnu kaznu mali Casanova je kristal prebacio u bratov džep i tako je okrivio brata koji je bio kažnjen za nešto što nije učinio. Casanova je planirao postati sveštenik. Naime, u ono doba za mlade ljude skromnih finansijskih mogućnosti to je bila šansa da uđu u tzv. "veliko društvo". Studirao je na univerzitetu u Padovi i u sjemeništu svetog Cypriana. Međutim kao sveštenik previše je pio, a kraj je definitvno uslijedo kada je s jednom mladom damom uhvaćen in flagrante. Potom je radio za advokata Manzonija, a 1742. godine primio je doktorat s padovskog univerziteta. Godine 1744. postao je sekretar kardinala Acquavive u Rimu ali novi skandal primorao je Casanovu da napustio ovo radno mjesto i otputuje u Napulj. Nakon toga prijavio se u vojsku gdje je na ostrvu Krfu (Grčka) bio oficir. Međutim Casanovu je više zanimala uniforma nego vojska. Uskoro je napustio vojsku, ali je time ostao bez sigurnog izvora prihoda. Stoga putuje u Istanbul, ali se na kraju opet vraća u Veneciju. Nakon povratka u rodni grad zapao je u loše društvo (tada je imao 21 godinu). Tad u jednoj od večeri, kada se pilo na veliko, Casanova i njegovih sedam prijatelja odvajaju jednu ženu od supruga na prijevaru i ona te večeri vodi ljubav s cijelim društvom.

Kada je već bio na samom dnu i kada se izdržavao svirajući violinu (1746. postao je violinist u pozorištu San Samuel u Veneciji, a nije bio baš sjajan violinist, sretan splet događaja promijenio mu je život. Vraćajući se kasno iz svatova u kojima je svirao zapazio je u gondoli mletačkog plemića kojem je pozlilo, a u tom trenutku osim Casanove nikog nije bilo u blizini da pomogne plemiću. Casanova je pomogao plemiću i spasio mu život. Ispostavilo se kako je riječ o glavaru velike venecijanske plemićke porodice Bragadin. U znak zahvalnosti Bagadin mu je dao slugu, gondolu, sobu i deset cekina na mjesec u znak zahvale što mu je spasio život. To mu je omogućilo da živi na "visokoj nozi", ali ipak nije potrajalo. Casanova je, što je i sam priznavao bio osvetljubljiv, pa se tako jednom prilikom posvađao s nekim Grkom oko neke sitnice. Međutim nije baš sretno prošao u toj svađi jer je postao predmet poruge. Stoga se želio osvetiti. Prvo je otišao na groblje gdje je odsjekao ruku nekom mrtvacu i po noći se ušuljao u Grkove odaje i zaveo Grkovu ljubavnicu, a ruku je ostavio u krevetu. Kada je Grk ugledao ruku doživio je infarkt. Zbog toga mu se spremalo hapšenje. Ali zahvalni Bagadin upozorava Casanovu da napusti Veneciju, što je ovaj i učinio.

Rastrošni i osvetoljubljivi Casanova veoma je volio žene. Ono što je manje poznato jeste da je volio kada se žene prerušavaju u muškarce. Pored toga što je imao ljubavne afere s mnogim ženama imao je i ljubavnu vezu s dvije časne sestre "u troje", a jedna od njih bila je i ljubavnica francuskog ambasadora u Veneciji, budućeg kardinala. Premda se to možda u prvi mah ne može pretpostaviti, Casanova nije volio orgije, a to mu je donijelo dosta nevolja jer kada je venecijanski princ organizirao orgije nikom nije dopuštao da ih izbjegne. Casanova nije tolerirao orgije i činio je sve da ih izbjegne jer nije volio igre u kojim ne nadzire stvari i u kojim nema moć. Nikada nije pomišljao na brak i tim povodom je zapisao: "Volio sam žene, ali još sam više volio svoju slobodu". Dok je o svom zavođenju žena napisao: "Otklonio sam mogućnost neuspjeha u kategoriju nemogućeg. Znao sam da ne postoji nijedna žena koja bi mogla odoljeti neprekidnoj pažnji i ustrajnosti muškarca kojem je nakana da se ona zaljubi u njega".

Aktuelne venecijanske vlasti uhodile su Casanovu, jer su ga smatrale opasnim ili, u najmanju ruku, smetnjom. Dana 26. jula 1755. godine uhapsio ga je zapovjednik policije u ime suda. Izrečena mu je kazna od pet godina zatvora zbog protivvjerskog ponašanja i uvrede morala. Ali, pobjegao je iz venecijanskog zatvora, uz pomoć prijatelja oca Balbija, u Pariz gdje je bio naročito popularan jer se smatralo kako je pobjeći iz tog zatvora praktično nemoguće. Mnogo kasnije ispostaviti će se kako je bio naslavnija osoba ikad zatvorena u venecijanskom zatvoru i jedina osoba koja je uspjela pobjeći iz njega. S vremenom postao je omiljena osoba na dvoru francuskog kralja Luja XV, a također i ljubavnik markize de Pompadour.

Casanova nikada nije imao redovne prihode, ali se odjevao veoma dobro, volio je živjeti u skupim kućama, imati kočije i sluge, pozivati na raskošne večere, trošiti na žene koje je sretao, volio je kockati - prokockao je čitavo bogatstvo. Najveću zaradu je ostvario kada je u Parizu grupi ljudi pomogao organizirati državnu lutriju. Od provizije je, u periodu od godine i po, zaradio - u današnjim omjerima milijarde franaka. Imao je i druge prihode od plaćenih poslova i usluga koje je obavljao za francuske vlasti. Radio je npr. i kao tajni agent za francusku vladu. Casanova to nije smatrao ozbiljnim poslom, ali je za taj posao bio dobro plaćen. Nakon toga u Parizu je otvorio firmu za bojenje odjeće gdje je zaposlio mnoge mlade žene kojim se kasnije naslađivao. Kako i dolikuje čovjeku njegovog ugleda volio je i varati. Jednu od prijevara izveo je nad gospođom D'urfé koju je prevario za 1.000.000 franaka (u periodu od tri do četiri godine) što je u ono doba bio veliki iznos novca. Naime, gospođa D'urfé, kojoj je bilo 50-ak godina, imala je čudnu želju - željela se podmladiti ali ne kao djevojčica već kao dječak. Između ostalog o ovoj prijevari u svojoj autobiografiji Casanova je napisao: "Pružajući podršku ludim zamislima te dame nije mi se činilo da je varam, jer to je već učinjeno, i nisam je nipošto mogao prestati iskorištavati. Da sam joj posve iskreno rekao kako su njene ideje smješne ne bi mi vjerovala pa sam odlučio prepustiti se struji".

Sa 52 godine vratio se u Veneciju i ponudio svoje usluge svojim donedavnim progoniteljima za koje je radio kao špijun i za to su ga plaćali. Međutim kako je bio svadljiv čovjek posvađao se ubrzo s plemićem Grimanijem i sav razljućen napisao je tekst u kojem je napao plemstvo nakon čega je izbio grozan skandal. Shvativši da će opet biti uhapšen napustio je Veneciju zauvijek. Htio se vratiti porodici i rodbini, bratu i sestri u Dresdenu. Put mu je stao u mjestu Teplice (Češka) u augustu 1785. godine. Tu je sreo grofa Josefa Balnsteina kojeg je upoznao prije dvije godine u Beču. Grof mu je ponudio mjesto bibliotekara u svom dvorcu. U Teplicama je u dobi od 72 godine, na poticaj svog ljekara, počeo pisati knjigu i za dvije godine napisao je 12 knjiga naslovljenih "Historija mog života". Knjige je, iako je bio Italijan, napisao na čistom francuskom jeziku. Danas je to jedna od najvećih autobiografija svih vremena. Skraćena verzija knjige objavljena je u periodu između 1826. i 1838. godine, a potpuna verzija 1960. godine. U tom djelu Casanova opisuje svoje avanture i ljubavne afere. Međutim to djelo ipak ima svoju historijsku vrijednost jer daje sliku jednog vremena tj. opis običaja koji su tada vladali. Posao bibliotekara Casanova je obavljao do svoje smrti 4. juna 1798. godine. Bio je to kraj i posljednja Casanovina stanica na putovanjima po Evropi, a putovao je širom Evrope - od Madrida do Petrograda, od Londona do Istanbula.

Zahvaljujući brojnim ljubavnim aferama Casanova je najmanje tri puta bolovao od sifilisa i vjerovatno se nikada nije od njega izliječio. Bio je putujuća seksualna bomba. Pokušao se liječiti živom, jer bojao se hirurškog noža. To liječenje trajalo je šest mjeseci ali mu je s vremenom nakon svakog takvog liječenja bivalo sve gore i na kraju mu je trebalo dva mjeseca da se oporavi od takvog liječničkog tretmana. Zanimljivo je da je prvu veneričnu bolest dobio u adolescentoj dobi. Prvo sifilis, a potom i gonoreju. U društvu nije podnosio važne ljude svog doba koji su bili pametniji i poznatiji od njega. Volio ih je impresionirati i zato su mu odgovarali naučnici koji su se doimali skromno i takve je poštovao. Kada je sreo Voltairea bio je ljut i ljubomoran jer njega su svi poznavali i bio je veoma popularna osoba.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ "Giacomo Casanova | Italian adventurer". Encyclopedia Britannica. Pristupljeno 2016-05-30.