Gigantopteride

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Gigantopteride
Raspon fosila: Kasni perm
Sistematika
CarstvoPlantae
DivizijaPteridospermatophyta
RedGigantopteridales (upitne)
PorodicaGigantopteridaceae (upitne)
Vidi tekst
Sinonimi
Gigantonomiales S.Meyen

Gigantopteride (Gigantopteridales) je ime koje je dato fosilima grupe biljaka koje su postojale u permskom periodu, tokom kasnog perma. Gigantopteride su bile među najnaprednijim kopnenim biljkama paleozojske ere i nestale su ubrzo nakon događanja masovnog permsko-trijaskog izumiranja, prije 251,4 miliona godina. Iako su se neke generacije ovih biljaka u početku uspjele zadržati, ili su u potpunosti nestale ili se radikalno prilagodile, evoluirale su u neodređene potomke, jer su preživjele ponovno napredovale u mnogo izmijenjenim ekosistemima. Jedna hipoteza[1] predlaže da su neke postale preci cvjetnicas i/ili reda Bennettitales i/ili Caytoniales.[2] Fosili gigantopterida dokumentirani su još 1883. godine, ali tek su temeljnije istraženi u ranom 20. stoljeću. Neki od njihovih najznačajnijih dokaza u početku su pronađeni u Texasu, ali su mogli biti prisutni i širom svijeta. Druga ključna regija gigantopteridnih fosila nalazi se u Kini, a konsolidacija svih glavnih kontinenata u Pangeji omogućila bi lahko širenje svijetom. Bili su među najupečatljivijim i najznačajnijim biljkama katazijske flore, tj. sino-malajske, također nazvane i florom gigantopterisa, a koja nju odražava.[3]

Opis[uredi | uredi izvor]

Imale si mnoge osobine cvjetnica , ali nije poznato da su i same cvjetale. Biljke gigantopterida imale su jednostavne, bilateralno simetrične strukture listova, drvenaste stabljike i bodlje. Stvarale su nove dijelove proizvodeći izdanke, poput cvjetnica. Sudeći po fosilnim ostacima, vjerovatno su bile robusne biljke sa papratolikim listovima, koji su u mladosti u potpunosti ličile na listove paprati. Kada su bili zreli, više su ličili na listove cvjetnica sa mrežastom venacijom u listovima. Naprimjer, tako je nazvana Gigantopteris nicotianaefolia, jer svaki njen listić) imao je oblik lista duhana.

Rasle su barem preko 20 cm, vjerojatno i preko 50 cm, ovisno o tome dali je rasla kao loptasta loza (početna pretpostavka) ili uspravna (danas se smatra vjerojatnijom). Neke su naizgled preferirale močvarna područja, dok se drugi bile u prilično suhim staništima.[4]

Vaskularno tkivo imalo je provodne element žile i barem u nekim taksonima ličili su na one kod Gnetophyta. Imali su kutikulu sličnu onoj kod drugih sjemenjača. Neke muške sporangije (Gigantotheca') i sjemenke (Gigantonomia, Cornucarpus) prethodno su uključene u ovu grupu. .[5] Iako sporangije sigurno nisu cvjetovi, razlikuju se od ostalih sporangija permskih biljaka.[3]

Hemijska analiza fosilnih ostataka pokazuje da su gigantopteride proizvodile oleanane, hemijske spojeve za koja se inače zna da se koriste u cvjetnicama, a koja djeluju za suzbijanje insekata štetočina. Međutim, oni se očito nalaze i kod nekih modernih paprati.

Taksonomija[uredi | uredi izvor]

Vjerovatno je da su gigantopteride bile nemonofiletski takson. Život biljaka iz njihove ere vrlo je teško dokumentirati i organizirati. Različito su spojene sa paprati sa sjemenom (drugom parafiletskom grupom ranih sjemenjača) Peltaspermales, Callistophytales, Gnetum i Magnoliophyta. Sve što se sada može zaključiti jeste da su one bile u grupi Spermatophyta. Također je vrlo malo vjerovatno da su bile bliski srodnici golosjemenjača cikada ili ginkoa, jer su ove loze u kasnom permu već bile uspostavljene i različite.[4]

Vegetativni listovi oblika Emplectopteris svojedobno je bilo uključeno u ovu grupu. Međutim, imali su ovule pričvršćene na donjoj strani listova i sada su smješteni u zaswebnu porodicu (Emplectopteridaceae) unutar reda Callistophytales.

Pretpostavljene jezgarne taksone ove grupe, neki radije nazivaju redom Gigantonomiales.[6] Međutim, mnogi stručnjaci ostaju sumnjičavi prema novom imenu, jer smatraju da je takav potez preuranjen sve dok se ne sazna više o međusobnim odnosima "gigantopteridnih" rodova i njihovi odnosima prema drugim biljkama.[3]

Imenovano je nekoliko rodova. Oni koji su tada bili poznati dodijeljeni su u porodicu Gigantopteridaceae u brojne potporodice.[7] Izgleda da bi se barem neka od tih podjela trebala pokazati korisnom kad se na kraju utvrdi određeni [[filogenezafilogenetski], sistematski i taksonomska položaj ove grupe. S druge strane, Gigantopteridaceae bi se gotovo sa sigurnošću trebalo suziti zaokruživanjem , čak i ako se Gigantopteridales uglavnom potvrde kao kladus; mogu se čak ograničiti na dva ili više rodova koji su sada smešteni u Gigantopteridieae'.[8]

Predložene potporodice i rodovi[uredi | uredi izvor]

Cathaysiopteridieae – mogući sinonim sa Palaeogoniopteridieae

  • Cathaysiopteris
  • Cathaysiopteridium

Gigantopteridieae (ukljućujući Cardioglossieae)

  • Gigantonoclea – uključujući Cardioglossum i odvojeno[9] Progigantopteris[8]
  • Gigantopteris

Gothanopteridieae – mogući sinonim Cathaysiopteridieae/Palaeogoniopteridieae

  • Gothanopteris

Palaeogoniopteridieae

  • Gigantopteridium
  • Palaeogoniopteris
  • Zeilleropteris

Neriješene:

  • Delnortea
  • Emplectopteridium
  • Emplectopteris
  • Neogigantopteridium – vjerovatne Cathaysiopteridieae/Palaeogoniopteridieae
  • Vasovinea

Također pogledajte[uredi | uredi izvor]

Napomene[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Asama (1982)
  2. ^ Miller (2007)
  3. ^ a b c Wang (1999)
  4. ^ a b Wang (1999), Glasspool et al. (2004)
  5. ^ Li & Yao (1983)
  6. ^ Meyen (1987)
  7. ^ Koidzumi (1936)
  8. ^ a b Glasspool et al. (2004)
  9. ^ Hongqi Li, B.S., M.S. (1996). "PALEOBIOLOGY OF GIGANTOPTERIDS FROM THE UPPER PERMIAN OF GUIZHOU PROVINCE, CHINA". The Ohio State University. Arhivirano s originala, 26. 7. 2018.CS1 održavanje: više imena: authors list (link)

Reference[uredi | uredi izvor]

  • Asama, K. (1982): Evolution and phylogeny of vascular plants based on the principles of growth retardation: Part 5. Origin of angiosperms inferred from the evolution of leaf forms. Bulletin of the National Science Museum, Tokyo, Series C (Geology) 8: 43-58.
  • Glasspool, Ian; Hilton, Jason; Collinson, Margaret E. & Wang Shi-Jun (2004): Defining the gigantopterid concept: a reinvestigation of Gigantopteris (Megalopteris) nicotianaefolia Schenck and its taxonomic implications. Palaeontology 47(6): 1339-1361. doi:10.1111/j.0031-0239.2004.00425.x (HTML abstract)
  • Koidzumi, Gen-ichi (1936): On the Gigantopteris flora. Acta Phytotaxonomica et Geobotanica 5: 130–144.
  • Li Xingxue & Yao Zhao-Qi (1983): Fructifications of gigantopterids from South China. Palaeontographica Abteilung B 185: 11-26.
  • Meyen, S.V. (1987): Fundamentals of palaeobotany. Chapman and Hall, London and New York.
  • Miller, John M. (2007): Paleobotany of Angiosperm Origins. Version of 2007-DEC-10. Retrieved 2007-DEC-12.
  • Wang Zi-Qiang (1999): Gigantonoclea: an enigmatic Permian plant from North China. Palaeontology 42(2): 329–373. doi:10.1111/1475-4983.00076 (HTML abstract)

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]