Gigantopteride

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na navigaciju Idi na pretragu
Gigantopteride
Raspon fosila: Kasni perm
Sistematika
Carstvo Plantae
Divizija Pteridospermatophyta
Red Gigantopteridales (upitne)
Porodica Gigantopteridaceae (upitne)
Vidi tekst
Sinonimi
Gigantonomiales S.Meyen

Gigantopteride (Gigantopteridales) je ime koje je dato fosilima grupe biljaka koje su postojale u permskom periodu, tokom kasnog perma. Gigantopteride su bile među najnaprednijim kopnenim biljkama paleozojske ere i nestale su ubrzo nakon događanja masovnog permsko-trijaskog izumiranja, prije 251,4 miliona godina. Iako su se neke generacije ovih biljaka u početku uspjele zadržati, ili su u potpunosti nestale ili se radikalno prilagodile, evoluirale su u neodređene potomke, jer su preživjele ponovno napredovale u mnogo izmijenjenim ekosistemima. Jedna hipoteza[1] predlaže da su neke postale preci cvjetnicas i/ili reda Bennettitales i/ili Caytoniales.[2] Fosili gigantopterida dokumentirani su još 1883. godine, ali tek su temeljnije istraženi u ranom 20. stoljeću. Neki od njihovih najznačajnijih dokaza u početku su pronađeni u Texasu, ali su mogli biti prisutni i širom svijeta. Druga ključna regija gigantopteridnih fosila nalazi se u Kini, a konsolidacija svih glavnih kontinenata u Pangeji omogućila bi lahko širenje svijetom. Bili su među najupečatljivijim i najznačajnijim biljkama katazijske flore, tj. sino-malajske, također nazvane i florom gigantopterisa, a koja nju odražava.[3]

Opis[uredi | uredi izvor]

Imale si mnoge osobine cvjetnica , ali nije poznato da su i same cvjetale. Biljke gigantopterida imale su jednostavne, bilateralno simetrične strukture listova, drvenaste stabljike i bodlje. Stvarale su nove dijelove proizvodeći izdanke, poput cvjetnica. Sudeći po fosilnim ostacima, vjerovatno su bile robusne biljke sa papratolikim listovima, koji su u mladosti u potpunosti ličile na listove paprati. Kada su bili zreli, više su ličili na listove cvjetnica sa mrežastom venacijom u listovima. Naprimjer, tako je nazvana Gigantopteris nicotianaefolia, jer svaki njen listić) imao je oblik lista duhana.

Rasle su barem preko 20 cm, vjerojatno i preko 50 cm, ovisno o tome dali je rasla kao loptasta loza (početna pretpostavka) ili uspravna (danas se smatra vjerojatnijom). Neke su naizgled preferirale močvarna područja, dok se drugi bile u prilično suhim staništima.[4]

Vaskularno tkivo imalo je provodne element žile i barem u nekim taksonima ličili su na one kod Gnetophyta. Imali su kutikulu sličnu onoj kod drugih sjemenjača. Neke muške sporangije (Gigantotheca') i sjemenke (Gigantonomia, Cornucarpus) prethodno su uključene u ovu grupu. .[5] Iako sporangije sigurno nisu cvjetovi, razlikuju se od ostalih sporangija permskih biljaka.[3]

Hemijska analiza fosilnih ostataka pokazuje da su gigantopteride proizvodile oleanane, hemijske spojeve za koja se inače zna da se koriste u cvjetnicama, a koja djeluju za suzbijanje insekata štetočina. Međutim, oni se očito nalaze i kod nekih modernih paprati.

Taksonomija[uredi | uredi izvor]

Vjerovatno je da su gigantopteride bile nemonofiletski takson. Život biljaka iz njihove ere vrlo je teško dokumentirati i organizirati. Različito su spojene sa paprati sa sjemenom (drugom parafiletskom grupom ranih sjemenjača) Peltaspermales, Callistophytales, Gnetum i Magnoliophyta. Sve što se sada može zaključiti jeste da su one bile u grupi Spermatophyta. Također je vrlo malo vjerovatno da su bile bliski srodnici golosjemenjača cikada ili ginkoa, jer su ove loze u kasnom permu već bile uspostavljene i različite.[4]

Vegetativni listovi oblika Emplectopteris svojedobno je bilo uključeno u ovu grupu. Međutim, imali su ovule pričvršćene na donjoj strani listova i sada su smješteni u zaswebnu porodicu (Emplectopteridaceae) unutar reda Callistophytales.

Pretpostavljene jezgarne taksone ove grupe, neki radije nazivaju redom Gigantonomiales.[6] Međutim, mnogi stručnjaci ostaju sumnjičavi prema novom imenu, jer smatraju da je takav potez preuranjen sve dok se ne sazna više o međusobnim odnosima "gigantopteridnih" rodova i njihovi odnosima prema drugim biljkama.[3]

Imenovano je nekoliko rodova. Oni koji su tada bili poznati dodijeljeni su u porodicu Gigantopteridaceae u brojne potporodice.[7] Izgleda da bi se barem neka od tih podjela trebala pokazati korisnom kad se na kraju utvrdi određeni [[filogenezafilogenetski], sistematski i taksonomska položaj ove grupe. S druge strane, Gigantopteridaceae bi se gotovo sa sigurnošću trebalo suziti zaokruživanjem , čak i ako se Gigantopteridales uglavnom potvrde kao kladus; mogu se čak ograničiti na dva ili više rodova koji su sada smešteni u Gigantopteridieae'.[8]

Predložene potporodice i rodovi[uredi | uredi izvor]

Cathaysiopteridieae – mogući sinonim sa Palaeogoniopteridieae

  • Cathaysiopteris
  • Cathaysiopteridium

Gigantopteridieae (ukljućujući Cardioglossieae)

  • Gigantonoclea – uključujući Cardioglossum i odvojeno[9] Progigantopteris[8]
  • Gigantopteris

Gothanopteridieae – mogući sinonim Cathaysiopteridieae/Palaeogoniopteridieae

  • Gothanopteris

Palaeogoniopteridieae

  • Gigantopteridium
  • Palaeogoniopteris
  • Zeilleropteris

Neriješene:

  • Delnortea
  • Emplectopteridium
  • Emplectopteris
  • Neogigantopteridium – vjerovatne Cathaysiopteridieae/Palaeogoniopteridieae
  • Vasovinea

Također pogledajte[uredi | uredi izvor]

Napomene[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Asama (1982)
  2. ^ Miller (2007)
  3. ^ a b c Wang (1999)
  4. ^ a b Wang (1999), Glasspool et al. (2004)
  5. ^ Li & Yao (1983)
  6. ^ Meyen (1987)
  7. ^ Koidzumi (1936)
  8. ^ a b Glasspool et al. (2004)
  9. ^ Hongqi Li, B.S., M.S. (1996). "PALEOBIOLOGY OF GIGANTOPTERIDS FROM THE UPPER PERMIAN OF GUIZHOU PROVINCE, CHINA". The Ohio State University.CS1 održavanje: više imena: authors list (link)

Reference[uredi | uredi izvor]

  • Asama, K. (1982): Evolution and phylogeny of vascular plants based on the principles of growth retardation: Part 5. Origin of angiosperms inferred from the evolution of leaf forms. Bulletin of the National Science Museum, Tokyo, Series C (Geology) 8: 43-58.
  • Glasspool, Ian; Hilton, Jason; Collinson, Margaret E. & Wang Shi-Jun (2004): Defining the gigantopterid concept: a reinvestigation of Gigantopteris (Megalopteris) nicotianaefolia Schenck and its taxonomic implications. Palaeontology 47(6): 1339-1361. doi:10.1111/j.0031-0239.2004.00425.x (HTML abstract)
  • Koidzumi, Gen-ichi (1936): On the Gigantopteris flora. Acta Phytotaxonomica et Geobotanica 5: 130–144.
  • Li Xingxue & Yao Zhao-Qi (1983): Fructifications of gigantopterids from South China. Palaeontographica Abteilung B 185: 11-26.
  • Meyen, S.V. (1987): Fundamentals of palaeobotany. Chapman and Hall, London and New York.
  • Miller, John M. (2007): Paleobotany of Angiosperm Origins. Version of 2007-DEC-10. Retrieved 2007-DEC-12.
  • Wang Zi-Qiang (1999): Gigantonoclea: an enigmatic Permian plant from North China. Palaeontology 42(2): 329–373. doi:10.1111/1475-4983.00076 (HTML abstract)

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]