Gigantotermija

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Jump to navigation Jump to search

Gigantotermija − poznata i pod nazivima ektotermna homeotermija ili unutrašnja homeotermija, je značajan fenomen u biologiji i paleontologiji, koji se odnosi na činjenicu da velike, glomazne ektotermne životinje, relativno visoku i konstantnu tjelesnu temperaturu, lakše održavaju nego manje životinje. To je posljedica manjeg odnosa između tjelesne površine i zapremine,[1]jer veća životinja ima proporcionalno manju izloženost tijela vanjskom okruženju nego manje životinje sličnog oblika, pa tako mnogo sporije dobijaju toplinu od promjenljive topline u prirodnom okolišu.[2]

Ova pojava je značajna u biologiji ektotermne megafaune, kao što su velike kornjače i vodeni gmizavci poput Ichthyosaura i Mosasaura. Gigantotermi, iako gotovo uvijek ektotermni, općenito imaju tjelesne temperature slične endotermnim organizmima.

Pretpostavlja se da su veći dinosauri bili gigantotermni, što ih je činilo gotovo homeotermnim.[3]

Negativni efekti[uredi | uredi izvor]

Gigantotermija omogućava životinjama održavanje tjelesne temperature, ali je najverovatnije štetna za izdržljivost i mišićnu snagu u odnosu na endoterme, zbog smanjene anaerobne efikasnosti.[4] Tijela sisara imaju oko četiri puta veću površinu mitohondrija nego gmizavci. To povećanje zahtijeva veće potrebe za energijom, a samim tim se u sistemu termoregulalacijie dolazi do proizvodnje više topline. Jedan ektoterm iste veličine kao endoterm ne bi mogao ostati aktivan kao endoterm, pošto se toplota mijenja etološki, tj. ponašanjem, a ne biohemijski. Veliki ektotermi, poput krokodila ili aligatora hrane se napadanjem plijena, dok veliki sisari obično love.

Pozitivni efekti[uredi | uredi izvor]

Veliki ektotermi iste veličine tijela kao veliki endotermi imaju prednost zbog sporijeg metabolizma, što znači da je za gmizavce potrebno duže varenje hrane. Osim toga, gigantotermni ektotermi ne moraju jesti onoliko često koliko veliki endotermi, kojima je, za zadovoljavanje energestskih potreba, neophodan stalni priliv hrane. Iako su lavovi mnogo manji nego krokodili, moraju jesti češće od krokodila jer imaju visok intenzitet metabolizma za održavanje topline i energije. Krokodil se mora samo izložiti suncu da ubrza varenje i obezbijedi energetske izvore u vidu molekula ATP.

Također pšogledajte[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Missell, Christine Ann (2004). "Thermoregulatory adaptations of Acrocanthosaurus atokensis - evidence from oxygen isotopes (Thesis)". North Carolina State University. 
  2. ^ Fitzpatrick, Katie (2005). "Gigantothermy". Davidson College. Pristupljeno 2011-12-21. 
  3. ^ "Big dinosaurs 'had warmer blood'". BBC News. 2006-07-11. Pristupljeno 2011-12-21. 
  4. ^ Seymour, Roger S. (2013-07-05). "Maximal Aerobic and Anaerobic Power Generation in Large Crocodiles versus Mammals: Implications for Dinosaur Gigantothermy". PLoS ONE 8 (7): e69361. PMC 3702618. PMID 23861968. doi:10.1371/journal.pone.0069361. 

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]