Ginkgoales

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na navigaciju Idi na pretragu
Ginkgoales
Vremenski raspon:
Permsadašnjost
Gingko fossile-jurassique 0.png
Sistematika
CarstvoPlantae
DivizijaSpermatophyta
PoddivizijaGymnospermae
RazredGinkgoopsida
PotklasaGinkgoidae
RedGinkgoales
Porodice[1]

Ginkgoales je red golosjemenjača sa samo jednom današnjom vrstom: Ginkgo biloba.[2] To je monotipski rod (jedini takson) u razredu Ginkgoopsida, koji je također monotipski jer ima samo jednu monotipsku diviziju, Ginkgophyta. Red obuhvata pet porodica,[3] od kojih je do danas opstala samo (opet monotipska) Ginkgoaceae.[4]

Historija[uredi | uredi izvor]

Prvi ginkoi živjeli su su još u periodu trijasa, ali bilo je i mnogo vrsta tokom perioda jura i kreda. Ovi periodi, poznati zajedno kao era mezozoik, bila su razdoblje kada su raznolikost i distribucija svih biljaka bili na najvišem nivou, uključujući i Ginkophyta.[5] U ranom kenozoiku „ginkgofiti“ su gotovo izumrli, tačnije tokom peroda rane krede i tercijara.[3][5] Jedini preostali ginkgofit bila je polimorfna vrata Ginkgo adiantoides.[6] Moderne biljke roda Ginkgo prirodno su rasprostranjene u Kini.[3]

Razmnožavanje[uredi | uredi izvor]

Ginkgo imaju jajne i polenske strukture. Ove strukture su dvodomne, jer muške i ženske potiču sa različitih biljaka Ginkgo. Polenski organi su vrlo slični angiospermnim resama. Potiču iz pazušnih ljuskica pupoljaka, a listovi podstiču stvaranje izdanaka. Polen se nalazi u vrećicama od dvije do četiri, na vrhovima sporofila, na strobiloidu. Ovule potiču od stabla, iz osovine listova, na kratkim izbojcima, a svaka sadrži dvije jajne ćelije. Ovavle oplođavalu bičasti muški gameti, koji se mogu slobodno kretati. Ovaj proces oplodnje započinje na samom stablu u proljeće. Zadebljale plodolike ovule, prečnika oko 2–3 cm, opadaju iz krošnje u jesen, pa se oplodnja odvija kontinuirano u sezoni zima/proljeće. Ovi plodovi sadrže po jednu veliku sjemenku, slično onome kod cikada.[5]

Morfologija[uredi | uredi izvor]

Drvo[uredi | uredi izvor]

Fosili koji izgledaju kao Ginkgo pominju se pod morfogenim nazivima Ginkgoxylon, Ginkgomyeloxylon ili Protoginkgoxylon. Fosilizirano drvo ginkofita nije uobičajeno pronađeno u zapisu, možda zato što se lahko degradira, a možda i zbog toga što ga je teško razabrati zbog mnogo prožimajućih četinrskih uzoraka. Kao i četinarsko, drvo ginka ima sekundarni tankoslojni ksilem i primarni vaskularni sistem sastavljen od pravih dvofacijalnih sudova kambija. Traheidi u sekundarnim ksilemmkim zracima imaju jastuke koji se javljaju samo na zidovima i kružno su obrubljeni.[3]

Ova rekonstrukcija prikazuje jedan primjer ranih listova "Gingkophyte".

Listovi[uredi | uredi izvor]

Listovi Ginkgophyte uglavnom je dosljedno od mezozoika. Njihov historijski širok teritorij čini ga važnom morfologijom listova, a jedinstvene stome i izotopski profil daju mu ključnu ulogu u rekonstrukciji mezozoika i kenozoika. Fosili lišća koji nalikuju ginkgofitima poznati su kao Ginkgoites. Postoje slični, danas izumrli morfogeni, poput Sphenobaiera, koji se opisuju kao lepezasti, duboko podijeljeni listovi bez jasnih peteljčica.

Karakteristični oblik moderne Ginkgo biloba daje dojam vrlo uske morfologije lišća, ali skupina je rvarijabilna i divergentna. Rod Ginkgo sam po sebi sadrži niz varijanti morfologije list. Ginkgo digitata, iz jure, ima duge, klinasto oblikovane laminaste (pločaste) listove sa međuprostornim područjima prekrivenim tijelima stoma i smola, dok je G. pluripartit imao najviše 2 cm duge listove i između lisne neravature bio je hipostomski.[5]

Galerija fosila[uredi | uredi izvor]

Također pogledajte[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Edith L. Taylor,Thomas N. 2009. Paleobotany: The Biology and Evolution of Fossil Plants. Elsevier Inc.
  2. ^ Christenhusz, M. J. M., J. L. Reveal, A. Farjon, M. F. Gardner, R. R. Mill, and M. W. Chase (2011). A new classification and linear sequence of extant gymnosperms. Phytotaxa 19:55–70. http://www.mapress.com/phytotaxa/content/2011/f/pt00019p070.pdf
  3. ^ a b c d Beck, Charles (2014). "Ginkgoales". Access Science. Pristupljeno 13. 4. 2017.
  4. ^ "Ginkgoaceae in Flora of China @ efloras.org". www.efloras.org. Pristupljeno 12. 4. 2017.
  5. ^ a b c d Taylor, Thomas N.; Taylor, Edith L.; Krings, Michael (29. 12. 2008). Paleobotany, Second Edition: The Biology and Evolution of Fossil Plants (jezik: English) (2nd izd.). Academic Press. ISBN 9780123739728.CS1 održavanje: nepoznati jezik (link)
  6. ^ Jalalpour, Julie; Malkin, Matt; Poon, Peter; Rehrmann, Liz; Yu, Jerry (1997). "Introduction to the Ginkgoales". www.ucmp.berkeley.edu. Pristupljeno 20. 4. 2017.

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]