Glacijalni proces

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Glečer Franz Joseph

Glacijalni proces je geomorfološki proces koji nastaje djelovanjem leda, snijega i mraza (niskih temperatura). Ovako su objedinjena tri procesa, koja se, inače, razlikuju. Dejstvo leda predstavlja glacijalni proces u užem smislu. Geomorfološko dejstvo snijega naziva se nivacioni proces, dok se djelovanje mraza naziva kriogeni proces.

Objedinjenje ova tri procesa učinjeno je zbog toga što njihovi agensi djeluju istovremeno i na istom prostoru. Njihovi mehanizmi su međusobno veoma bliski i povezani, pa su slični i efekti koje oni izazivaju. Oblici ova tri procesa su, također, veoma slični, i sa postepenim prelazima jednih u druge.

Opću i osnovnu karakteristiku glacijalnog procesa čine izuzetno veliki morfološki učinci. U ovom procesu se erodiraju, transportuju i akumuliraju velike količine materijala. Zbog toga, glacijalni proces, iako vremenski ograničen, ostavlja za sobom jasno uočljive promjene u reljefu.

Područja razvoja[uredi | uredi izvor]

Područja razvoja glacijalnog procesa određuje snježna granica. To je visinska zona iznad koje je bilans insolacije i radijacije negativan, tj. količina toplote koju Zemlja prima od Sunca je manja od količine toplote koju Zemlja emituje. Zbog toga se sve atmosferske padavine javljaju u čvrstom agregatnom stanju. Snijeg i led se zadržavaju tokom višegodišnjeg, pa i viševjekovnog, perioda.

Položaj snježne granice zavisi od više faktora. Osnovni faktor je geografska širina, tj. klimatski pojas. U okviru istog klimatskog područja postoje velika variranja visine snježne granice. Njen položaj je uslovljen ekspozicijom padine (nagiba), odnosno njenim položajem ili izloženošću ka sjeveru ili ka jugu. Granica se mijenja i sa sezonskim kolebanjima temperature, s povećanjem ili smanjenjem vlažnosti.

S obzirom na položaj snježne granice i prostor zahvaćen glacijalnim procesom, izdvajaju se dva glavna područja razvoja glacijalnog procesa: polarne oblasti i područja visokih planina.[1]

Mehanizam procesa[uredi | uredi izvor]

Agens glacijalnog procesa je udruženo djelovanje temperaturnih promjena, tj. dejstvo mraza, kao i kinetičke energije snijega i leda. Do pokretanja snijega i leda dolazi postepeno, zbog toga što se naslage godinama ne otapaju, pa se, naslagama novog snijega, preko starijeg, povećava njegova ukupna debljina. Pod pritiskom naslaga debelih od 30 do 50 m počinje prekristalizacija donjih slojeva snijega i nastaje zrnasti snijeg. Prekristalisani zrnasti snijeg naziva se snježanik. U literaturi se veoma često koristi i njemački termin firn.

Daljim povećavanjem pritiska, usljed gomilanja novog snijega, snježanik prelazi u led. Snježanik se pod pritiskom otapa, pa se javlja pojava tečenja donjih slojeva, koji su oslobođeni pritiska. Ovaj proces ponavlja se iz godine u godinu, stotinama i hiljadama godina. Tako nastaju ogromne mase leda. Kada naslage leda postanu debele, on se ponaša plastično, i počinje teći.

Pokrenuti led naziva se ledenjak ili glečer (prema izvornoj riječi iz njemačkog jezika) [1]. Glečeri imaju veliku kinetičku energiju ali su im brzine kretanja obično vrlo male. Također, i snijeg može imati veliku kinetičku energiju. Na strmim padinama, pri gravitacionom kretanju, snijeg može imati veliku kinetičku energiju, i prilikom kretanja obuhvatati nagomilane snježne mase na padini. Obrušena masa snijega naziva se lavina.

Sadržaj glacijalnog procesa, kao geomorfološkog procesa, čine erozija, transport i akumulacija materijala.

Erozija[uredi | uredi izvor]

Glacijalna erozija obavlja se neposredno i posredno. Obje vrste mogu izazvati i druge vidove erozije (najčešće koluvijalnu) a javljaju se i prateće pojave.

Neposredna erozija predstavlja pokretanje stijenskog materijala pod djelovanjem mase leda u pokretu. Kretanjem leda se pokreće već pripremljeni materijal ali se otkidaju i pokreću i dijelovi matične stijenske mase. Posrednu eroziju obavljaju komadi stijenske mase koje led otkida i nosi. Izazvane pojave najčešće su predstavljene odronjavanjem i osipanjem materijala. Ledenjak, krećući se, potkopava stijenske mase pored kojih prolazi i narušava prirodnu ravnotežu. Time izaziva koluvijalni proces, koji dovodi do odronjavanja i osipanja. Poseban vid pratećih pojava predstavlja soliflukcija, ili tečenje tla.

Transport[uredi | uredi izvor]

Zbog čvrstog agregatnog stanja transportnog sredstva, materijal koji ledenjaci prenose ne trpi nikakve selekcije po krupnoći. Materijal se transportuje po površini, unutar tijela ili u dnu glečera. U podini i na stranama ledenjaka dolazi do obrade materijala, ali ne i do njegovog zaobljavanja. Materijal je predstavljen uglastim komadima, oštrih ivica, rjeđe slabo zaobljenih, veličine od krupnoće gline (0,001 mm) do blokova metarskog prečnika.

Transport u glacijalnom procesu redovno traje veoma dugo. On se obavlja skokovito. Za vrijeme hladnijih perioda, ledenjaci su snažniji i brži, i transportuju se veće količine stijenskog materijala. U toku toplijih perioda, njihova kinetička energija značajno opada, pa im se smanjuje i transportna moć.

Akumulacija[uredi | uredi izvor]

Akumulacija stjenskog materijala vrši se kada ledenjak smanji svoju kinetičku energiju. Međutim, promjena kinetičke energije je skokovita, pa se akumulacija vrši cijelom dužinom glečera, po njegovim stranama, na dnu, a velika količina materijala bude prenesena do kraja ledenjaka i tu taložena. Akumulirani materijal nije sortiran po krupnoći. Akumulirani materijal je, u slučaju debljih i snažnijih ledenjaka, sitniji, dok je u slučaju tanjih ledenjaka heterogeniji. Granulometrijski najsitniji materijal akumuliraju pokrovni glečeri polarnih oblasti.

Glacijalni proces u vremenu[uredi | uredi izvor]

Glacijalni proces spada u tzv. „klimatske procese“ i njegov početak i kraj uslovljeni su značajnim klimatskim promjenama — zahlađenjem, odnosno otopljavanjem. Promjene se dešavaju postepeno i veoma sporo. Snježna granica se snižava sa pojavom atmosferskih padavina u čvrstom stanju, dok je povećanje njene apsolutne visine uslovljeno klimatskim otopljavanjem i pojavom padavina u tečnom stanju. Smjena procesa, preuzimanje dominacije u morfološkom oblikovanju neke oblasti, ili gubitak uloge dominantnog faktora u formiranju reljefa, obavlja se veoma sporo, traje hiljadama godina i to uz čitav niz postepenih prelazaka jednog procesa u drugi. Glacijalni proces najčešće nastaje smjenom prethodnog fluvijalnog procesa, a završava se smjenom novim fluvijalnim procesom.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b Marković M., Pavlović R., Čupković T. 2003. Geomorfologija. Beograd: Zavod za udžbenike i nastavna sredstva

Također pogledajte[uredi | uredi izvor]