Glavni urednik
Glavni urednik (poznat i kao glavni i odgovorni urednik ili jednostavno urednik) rukovodi uredništvom publikacije i snosi krajnju odgovornost za njen uređivački sadržaj i uređivačku politiku.[1][2][3] Glavni urednik koordiniše rad uredništva, raspoređuje zadatke članovima redakcije i nadzire cjelokupan proces pripreme publikacije za objavljivanje. Ovaj naziv se najčešće koristi u novinama, magazinima, godišnjacima i televizijskim informativnim programima. Glavni urednik obično predstavlja poveznicu između izdavača ili vlasnika i uredničkog osoblja.
Odgovornosti
[uredi | uredi izvor]Uobičajene odgovornosti glavnog urednika obuhvataju sljedeće poslove:[1]
- Osiguravanje novinarske objektivnosti sadržaja[4]
- Provjera činjenica, pravopisa, gramatike, stila pisanja, dizajna stranica i fotografija
- Odbijanje tekstova za koje se sumnja da su plagijat, napisani od strane pisca iz sjene, već objavljeni na drugim mjestima ili od male važnosti za čitaoce
- Vrednovanje i uređivanje pristiglog sadržaja[5][6]
- Pisanje uvodnika i uredničkih komentara
- Motivisanje i profesionalni razvoj uredničkog osoblja[5]
- Rješavanje pritužbi čitalaca i preuzimanje odgovornosti za probleme nastale nakon objavljivanja
- Provjera citata i bibliografskih referenci u knjigama i naučnim časopisima
- Unapređenje kvaliteta i uspješnosti publikacije[7]
- U pojedinim organizacijama, učestvovanje u zapošljavanju i upravljanju uredničkim osobljem[7]
U naučnim časopisima
[uredi | uredi izvor]U naučnim časopisima glavni urednik odgovoran je za donošenje konačne odluke o prihvatanju, doradi ili odbijanju rukopisa, nakon razmatranja mišljenja recenzenata i preporuka urednika zaduženih za pojedine oblasti. U većim časopisima dio uredničkih poslova povjerava se pomoćnim urednicima, koji vode postupak recenzije rukopisa iz svojih stručnih oblasti.[8][9]
Također pogledajte
[uredi | uredi izvor]Reference
[uredi | uredi izvor]- 1 2 "Job Responsibilities of an Editor-in-chief You Were Totally Unaware Of". Careerstint (jezik: engleski). Arhivirano s originala, 6. 1. 2019. Pristupljeno 14. 7. 2026.
- ↑ "Editor in chief". The Free Dictionary (jezik: engleski). Farlex. Pristupljeno 14. 7. 2026.
- ↑ "Editor-in-chief". ScienceDirect (jezik: engleski). Elsevier. Pristupljeno 14. 7. 2026.
- ↑ Nesvisky, Matt (2008). Covering Your Campus: A Guide for Student Newspapers. G - Reference, Information and Interdisciplinary Subjects Series (jezik: engleski). Bloomsbury Academic. ISBN 9780742553897. Pristupljeno 14. 7. 2026.
- 1 2 Young, Michael (2007). Death, Sex & Money: Life Inside a Newspaper (jezik: engleski). Melbourne Univ. Publishing. ISBN 9780522853445. Pristupljeno 14. 7. 2026.
- ↑ Smith, Helen F., ured. (1991). Springboard to Journalism (jezik: engleski) (5. izd.). Columbia Scholastic Press Advisers Association of Columbia University. ISBN 9780916082031. Pristupljeno 14. 7. 2026.
- 1 2 Niblock, Sarah (1996). Inside Journalism (jezik: engleski). Routledge. Pristupljeno 14. 7. 2026.
- ↑ Nestel, Debra; Kunkler, Kevin; Scerbo, Mark W. (2019). "Peer Review for Publications: A Guide for Reviewers". u Nestel, Debra; Hui, Joshua; Kunkler, Kevin; Scerbo, Mark W. (ured.). Healthcare Simulation Research: A Practical Guide (jezik: engleski). Cham: Springer International Publishing. str. 325–329. doi:10.1007/978-3-030-26837-4_43. ISBN 978-3-030-26837-4. Pristupljeno 14. 7. 2026.
- ↑ "The Peer Review Process". Wiley Author Services (jezik: engleski). John Wiley & Sons. Pristupljeno 14. 7. 2026.
Dodatna literatura
[uredi | uredi izvor]- John La Porte Given (1907). "The Editor-in-Chief". Making a Newspaper. New York: H. Holt and Company. str. 30–35.
- Nathaniel Clark Fowler (1913). "The Editor-in-Chief". The Handbook of Journalism: All about Newspaper Work: Facts and Information. New York: Sully and Kleinteich.
- Burchfield, Robert W., ured. (1996). The New Fowler's Modern English Usage (3. izd.). Oxford: Clarendon Press. / Bryan A. Garner (2009). Garner's Modern American Usage. New York: Oxford University Press.
