Idi na sadržaj

Glazgovska skala kome

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Glazgovska skala kome
MeshIDD015600
LOINC35088-4
Prikaz bodovanja na Glazgovskoj skale kome (GCS)

Glazgovska skala kome (GCS)[1] klinički je dijagnostički alat koji se široko primjenjuje od 1970-ih za procjenu stanja svijesti pacijenta. Iako je u početku prvenstveno korišten kod pacijenata s traumatskim povredama mozga, njegova primjena proširena je na procjenu svijesti u širokom rasponu kliničkih stanja, bolesti i povreda.[2] Rezultat na GCS-u određuje se na osnovu tri komponente: otvaranja očiju, verbalnog odgovora (npr. govora) i motoričkog odgovora (npr. svrhovitih pokreta tijela). Ukupan broj bodova može iznositi od najmanje 3, što označava potpuno odsustvo odgovora i povezano je sa stanjem kome, do najviše 15 bodova, što ukazuje na potpuno budnog, svjesnog i komunikativnog pacijenta. Početni GCS rezultat koristi se za usmjeravanje hitnog medicinskog zbrinjavanja nakon traumatske povrede mozga (npr. nakon saobraćajne nesreće), dok se rezultat nakon liječenja koristi za praćenje stanja hospitaliziranih pacijenata i procjenu njihovog oporavka.

Ne preporučuje se korištenje ukupnog GCS rezultata kao jedinog pokazatelja za predviđanje ishoda liječenja pacijenta.[3]

Bodovanje

[uredi | uredi izvor]

Glazgovska skala kome primjenjuje se kod osoba starijih od dvije godine i sastoji se od procjene tri vrste odgovora: otvaranja očiju, verbalnog odgovora i motoričkog odgovora. Bodovne vrijednosti za svaki od ovih odgovora prikazane su u tabeli ispod.

Glazgovska skala kome[4]
Test Nije moguće testirati (NT): Primjeri 1 2 3 4 5 6
Otvaranje očiju
(očni odgovor)		 Teška povreda očiju, enukleacija Ne otvara oči Otvara oči na bolni nadražaj[a] Otvara oči na verbalni poziv Spontano otvara oči N/A N/A
Verbalni odgovor
(govorni odgovor)		 Intubacija, nemogućnost govornog izražavanja, jezička barijera Ne proizvodi glasove Nerazumljivi glasovi Neadekvatne/nepovezane riječi Konfuzan i dezorijentisan, ali odgovara na pitanja Orijentisan u vremenu, prostoru i prema osobama, normalno razgovara N/A
Motornički odgovor
(pokreti)		 Paraliza/hemipareza (stečeni uzroci poput stanja nakon moždanog udara ili neurološke povrede; urođeni poput cerebralne paralize) Ne pravi pokrete Abnormalna ekstenzija (decerebracijski položaj)[b] Abnormalna fleksija (dekortikacijski položaj) Fleksija / odmicanje od bolnog nadražaja Lokalizuje bol (usmjereni pokreti prema bolu) Izvodi naloge (sluša komande)

Glazgovska skala kome prikazuje se kao zbirni rezultat (u rasponu od 3 do 15 bodova) te kao pojedinačni rezultat za svaku od tri komponente: E (otvaranje očiju), V (verbalni odgovor) i M (motorički odgovor). Za svaku komponentu boduje se najbolji odgovor koji pregledana osoba može dati.[8]

Na primjer, ako osoba izvršava naredbe samo desnom stranom tijela, za motorički odgovor dobija 6 bodova. Skala također uzima u obzir situacije u kojima pojedine komponente nije moguće procijeniti. Kada određeni test nije moguće provesti, označava se skraćenicom NT (engleski: Not Testable – nije moguće testirati), a ukupni GCS rezultat se tada ne navodi.

Rezultati se prikazuju kao ukupni rezultat Glazgovske skale kome (zbir bodova iz sve tri komponente) zajedno s pojedinačnim rezultatima svake komponente. Na primjer, rezultat pacijenta može biti zapisan kao: GCS 12, E-3, V-4, M-5.

Kod pacijenta koji je intubiran endotrahealnim tubusom i zbog toga ne može govoriti, ali je potpuno pri svijesti, rezultat se može prikazati kao: GCS E-4, V-1T, M-6, pri čemu oznaka T označava da je verbalni odgovor onemogućen zbog prisustva endotrahealnog tubusa.

Kod pacijenta koji je istovremeno intubiran i sediran, osim verbalnog odgovora označenog kao V-1T, obično su sniženi i rezultati za otvaranje očiju i motorički odgovor, pa zapis može izgledati ovako: GCS E-2, V-1T, M-5.

Pedijatrijsko bodovanje

[uredi | uredi izvor]

Djeca mlađa od dvije godine ne mogu izvršiti sve zadatke potrebne za procjenu prema Glazgovskoj skali kome. Zbog toga je razvijena posebna verzija skale prilagođena djeci, koja je prikazana u nastavku.

Pedijatrijska glazgovska skala kome[9]
Test Nije moguće testirati (NT)
Primjeri		 1 2 3 4 5 6
Otvaranje očiju Teška povreda očiju Ne otvara oči Otvara oči na bolni nadražaj Otvara oči na zvanične/zvučne podražaje Spontano otvara oči N/A N/A
Verbalni odgovor Intubacija Ne proizvodi glasove Jauče/stenje na bolni nadražaj Plače na bolni nadražaj Razdražljivo (stalno plače) Guče/tepa (ispušta dječije glasove) N/A
Motornički odgovor Paraliza Ne pravi pokrete Ekstenzija na bolne podražaje (decerebracijski odgovor) Abnormalna fleksija na bolne podražaje (dekortikacijski odgovor) Odmicanje od bolnog podražaja Odmicanje na dodir Spontani i svrsishodni pokreti

Tumačenje

[uredi | uredi izvor]

Važni su i pojedinačni elementi skale i njihov ukupni zbir. Zbog toga se rezultat navodi u obliku, na primjer: GCS 9 = E2 V4 M3 u 07:35. Pacijenti s ukupnim rezultatom od 3 do 8 bodova obično se smatraju komatoznim.[10]

Traumatska povreda mozga u pravilu se klasifikuje na sljedeći način:

  • teška – GCS ≤ 8;
  • umjerena – GCS 9–12;
  • blaga – GCS ≥ 13.[11]

Trahealna intubacija te izražen otok ili teške povrede lica i očiju mogu onemogućiti procjenu verbalnog odgovora i otvaranja očiju. U takvim slučajevima tim komponentama dodjeljuje se vrijednost 1 uz odgovarajuću oznaku (npr. E1c, gdje "c" označava zatvorene oči (engleski: closed), ili V1t, gdje "t" označava da je pacijent intubiran (engleski: tube)). U praksi se broj 1 često izostavlja, pa se zapisuje samo Ec ili Vt. Primjer potpunog zapisa može biti "GCS 5tc", što označava da oči nije moguće otvoriti zbog otoka (E1c), da je pacijent intubiran (V1t) te da motorički odgovor iznosi 3 boda, odnosno patološku fleksiju.

Mnogim osobama teško je zapamtiti razliku između dekortikacijskog i decerebracijskog položaja. Jedan od načina za lakše pamćenje jeste povezivanje naziva dekortikacija s činjenicom da su ruke savijene prema trupu (fleksija), dok se kod decerebracijskog položaja, koji nosi niži broj bodova i ukazuje na teže oštećenje, ekstremiteti nalaze u opruženom položaju (ekstenzija).[12]

Posebna razmatranja

[uredi | uredi izvor]

Mogući netraumatski uzroci smanjenog nivoa svijesti uključuju djelovanje toksina, metaboličke poremećaje (npr. povišenu ili sniženu tjelesnu temperaturu, hiperglikemiju ili hipoglikemiju te poremećaje ravnoteže elektrolita), infekcije, moždani udar i epileptičke napade.[13]

Na procjenu prema Glazgovskoj skali kome mogu utjecati i određene karakteristike pacijenta, kao što su jezička barijera, oštećenje sluha, poremećaji govora te prethodno postojeće intelektualne ili neurološke teškoće.[14]

Na rezultat GCS-a mogu utjecati i druge povrede, uključujući povrede oka ili lica, ekstremiteta (ruku ili nogu) te povrede kičmene moždine.[14]

Starijim pacijentima potrebno je posvetiti posebnu pažnju jer kod njih postoji povećan rizik od podcjenjivanja težine povrede, čak i nakon naizgled lakših trauma, poput pada iz stojećeg položaja. Zdravstveni radnici trebaju posumnjati na mogućnost ozbiljne povrede čak i kada je početni GCS rezultat visok ili blizu normalnih vrijednosti. Zbog toga se dob i stepen krhkosti organizma sve više prepoznaju kao važni faktori koje treba razmatrati zajedno s rezultatom na Glazgovskoj skale kome.[15]

Glazgovska skala kome ima ograničenu primjenu kod djece, naročito mlađe od 36 mjeseci, jer se kod djece tog uzrasta ne može očekivati potpuno razvijen verbalni odgovor ni u odsustvu bolesti ili povrede. Zbog toga je razvijena Pedijatrijska glazgovska skala kome, namijenjena procjeni svijesti kod mlađe djece.

Historija

[uredi | uredi izvor]

Procjena stanja prije razvoja GCS-a

[uredi | uredi izvor]

Tokom 1960-ih procjena i liječenje povreda glave postali su predmet značajnog stručnog interesa. Broj ovih povreda naglo je rastao, ddjelomično i zbog sve veće upotrebe motornih vozila. Pored toga, ljekari su uočili da se veliki broj pacijenata nakon povrede glave oporavljao sporije nego što se očekivalo. To je dovelo do zabrinutosti da procjena stanja i medicinsko zbrinjavanje ovih pacijenata ne provode na ispravan način.[16]

Pouzdana procjena predstavlja važan korak u medicinskom zbrinjavanju iz nekoliko razloga. Prvo, pouzdana procjena omogućava ljekarama primjenu odgovarajuće terapije. Drugo, praćenjem stanja pacijenta ljekari mogu blagovremeno reagovati i intervenisati ako dođe do pogoršanja. Na koncu, uspostavljanje sistematske procjene omogućava istraživačima precizno kategorisanje pacijenata, čime se stvara osnova za utvrđivanje najefikasnijih metoda liječenja za različite tipove povreda.

Tokom tog perioda razvijen je veći broj metoda za procjenu težine povreda glave (tzv. "skale komatoznosti"), ali nijedna od njih nije imala širu primjenu. Do 1974. objavljeno je 13 takvih skala, a sve su se zasnivale na linearnom prikazu stepena poremećaja ili oštećenja svijesti.[17][18][19]

Takvi sistemi procjene nosili su tri glavna nedostatka. Prvo, kategorije i nivoi oštećenja često su bili nedovoljno precizno definisani, što je ljekarima i medicinskom osoblju otežavalo objektivnu procjenu stanja pacijenta. Drugo, korištenje preklapajućih i nejasnih termina stvaralo je poteškoće u međusobnoj komunikaciji zdravstvenih radnika.[20] Treće, mnoge skale primjenjivane prije nastanka Glazgovske skale kome (GCS) bile su nepraktične za svakodnevnu upotrebu u bolničkim uslovima i učestalo ponavljanje pregleda.[7] Zbog svega toga ukazala se jasna potreba za jednostavnim i standardizovanim instrumentom koji bi unaprijedio komunikaciju među zdravstvenim radnicima, olakšao praćenje stanja pacijenata te doprinio razvoju kliničke prakse i naučnih istraživanja.

Porijeklo

[uredi | uredi izvor]

U takvim okolnostima grupa stručnjaka predvođena Bryanom Jennettom i Grahamom Teasdaleom s Medicinskog fakulteta Univerziteta u Glasgowu započela rad na onome što će kasnije postati Glazgovska skala kome (GCS).[21] Na osnovu vlastitog kliničkog iskustva nastojali su razviti skalu koja će ispunjavati nekoliko osnovnih zahtjeva:

  1. da bude jednostavna za primjenu, kako bi se mogla primjenjivati bez posebne obuke;
  2. da daje pouzdane rezultate kojima zdravstveni radnici mogu vjerovati;
  3. da pruža bitne informacije za zbrinjavanje pacijenata s povredom glave;
  4. da bude pogodna za čestu i ponavljajuću procjenu u boličkim uslovima.[20][21]

Rezultat njihovog rada bila je prva verzija Glazgovske skale kome, objavljena 1974.[1] Izvorna skala sastojala se od tri komponente procjene: otvaranja očiju, motoričkog odgovora i verbalnog odgovora. Svaka komponenta bodovala se na osnovu jasno definisanih reakcija pacijenta, a uz skalu su objavljena i precizna uputstva za njenu primjenu i tumačenje rezultata. Prvobitna verzija gotovo je identična današnjoj, osim u dijelu koji se odnosi na procjenu motoričkog odgovora. Naime, izvorna skala sadržavala je pet nivoa motoričkog odgovora jer su kategorije normalna i abnormalna fleksija bile objedinjene.

Godine 1976. Graham Teasdale unaprijedio je motoričku komponentu Glasgowske skale kome kako bi se razlikovali različiti oblici fleksijskog odgovora.[4]

Pokazalo se da obučeni zdravstveni radnici mogu pouzdano razlikovati normalnu od abnormalne fleksije, a daljnja istraživanja potvrdila su da ova dva obrasca motoričkog odgovora imaju različit prognostički značaj i povezani su s različitim kliničkim ishodima.[22]

Godine 1977. abnormalna fleksija izdvojena je iz kategorije normalne fleksije, čime je motorički odgovor proširen na šest nivoa, koliko ih sadrži i savremena verzija Glazgovske skale kome.[21] Danas se GCS koristi za procjenu nivoa svijesti kako kod pacijenata s traumatskom povredom mozga, tako i kod osoba s različitim netraumatskim stanjima koja mogu dovesti do poremećaja svijesti.

Teasdale u početku nije namjeravao koristiti zbirni rezultat komponenti na Glazgovskoj skale kome kao zaseban pokazatelj.[20] Međutim, kasnija istraživanja pokazala su da ukupni rezultat ima značajnu kliničku i prognostičku vrijednost. Utvrđeno je da je ukupan broj bodova povezan s ishodom liječenja, uključujući stopu smrtnost i invaliditeta.[22] Zbog toga se ukupni rezultat na Glazgovskoj skali kome u naučnim istraživanjima primjenjuje za definisanje grupa pacijenata, ali i u svakodnevnoj kliničkoj praksi kao sažeti prikaz rezultata kompletne skale.

Uvođenje u kliničku praksu

[uredi | uredi izvor]

Glazgovska skala kome u početku je uvedena u svakodnevnu praksu medicinskih sestara i tehničara na Odjelu za neurohirurgiju u Glasgowu.[20] Njena primjena znatno se proširila na druge medicinske centre, naročito nakon objavljivanja stručnog rada u sestrinskom časopisu 1975.[23]

Široka međunarodna prihvaćenost GCS-a rezultat je dva događaja iz 1978.[20] Kao prvo, Tom Langfitt, jedan od vodećih stručnjaka u oblasti neurološke traume, objavio je uvodnik u časopisu Journal of Neurosurgery u kojem je pozvao neurohirurške odjele na uvođenje Glazgovsku skalu kome kao standardni alat za procjenu svijesti.[24] Kao drugo, GCS je uvršten u prvo izdanje Protokola za napredno održavanje života kod trauma (engleski: Advanced Trauma Life Support, ATLS), čime je znatno povećan broj zdravstvenih radnika koji su obučavani za pravilnu primjenu ove skale.[25]

GCS i danas predstavlja sastavni dio xABCDE pristupa za procjenu pacijenata s traumom u 11. izdanju ATLS-a (2025), gdje slovo D (engleski: Disability) označava neurološki status, koja se standardno provodi primjenom Glazgovske skale kome.

Kritike

[uredi | uredi izvor]

Glazgovska skala komatoznosti naišla je na kritike dijela istraživača zbog relativno slabe pouzdanosti između različitih procjenjivača i ograničene prognostičke vrijednosti.[26] Također, pojedini autori zagovaraju razvoj i primjenu alternativnih skala zbog nekoliko ograničenja GCS-a:

  1. na sve komponente skale utječe primjena sedativa;
  2. verbalni odgovor nije moguće testirati kod intubiranih pacijenata;
  3. skala ne omogućava procjenu refleksa moždanog stabla.[3]

Iako još uvijek ne postoji općeprihvaćena zamjena za Glazgovsku skalu kome, novije bodovne skale, poput Pojednostavljene motoričke skale (engleski: Simplified Motor Scale) i skale FOUR (engleski: Full Outline of UnResponsiveness), s ciljem otklanjanja uočenih nedostataka GCS-a.[27]

Skala FOUR posebno je osmišljena kako bi prevladala neka od ograničenja Glazgovske skale kome.[6] Međutim, kao ni GCS, ni FOUR skala nije namijenjena da se samostalno koristi za predviđanje ishoda liječenja pacijenata.[6] Iako su pojedina istraživanja pokazala nešto veću pouzdanost između različitih procjenjivača kod ovih novijih skala u odnosu na GCS, stručna zajednica još uvijek nije postigla konsenzus koji bi vodio ka potpunoj zamjeni tradicionalne skale.[28]

Novija istraživanja ukazuju da bi FOUR skala mogla imati posebne prednosti na odjelima intenzivne njege zbog mogućnosti prevazilaženja problema procjene nivoa svijesti zbog primjene sedativa ili drugih lijekova koji smanjuju reakcije pacijenata.[6]

Također pogledajte

[uredi | uredi izvor]

Napomene

[uredi | uredi izvor]
  1. ↑ Periferni bolni podražaj, kao što je pritisak na područje lunule čovjekovog nokta, efikasniji je od centralnog podražaja poput pritiska na trapezijasti mišić, jer ovaj drugi ima tendenciju da natjera pacijenta da zatvori oči i zgrči lice.[5]
  2. ↑ Različite smjernice navode različitu procjenu abnormalne ekstenzije. Dok neki izvori navode da je ekstenzija u laktu dovoljna,[6] drugi izvori koriste izraz "decerebracijsko držanje".[7] Prvobitna publikacija Glazgovske skale kome je izbjegavala je izraz "decerebracijsko držanje" jer je implicirao na specifične anatomske nalaze.[1]

Reference

[uredi | uredi izvor]
  1. 1 2 3 Teasdale, Graham; Jennett, Bryan (1974). "Assessment of coma and impaired consciousness: A practical scale". The Lancet (jezik: engleski). 304 (7872): 81–84. doi:10.1016/s0140-6736(74)91639-0. PMID 4136544. Pristupljeno 22. 7. 2026.
  2. ↑ Vincent, Jean-Louis; Abraham, Edward; Kochanek, Patrick; Moore, Frederick A.; Fink, Mitchell P. (2016). Textbook of Critical Care (jezik: engleski) (7th izd.). Elsevier Health Sciences. ISBN 978-0323461061. Pristupljeno 22. 7. 2026.
  3. 1 2 Schey, Jaime E.; Schoch, Monica; Kerr, Debra (2025). "The Predictive Validity of the Full Outline of UnResponsiveness Score Compared to the Glasgow Coma Scale in the Intensive Care Unit: A Systematic Review". Neurocritical Care (jezik: engleski). 43 (2): 645–658. doi:10.1007/s12028-024-02150-8. ISSN 1541-6933. Pristupljeno 22. 7. 2026.
  4. 1 2 Teasdale, Graham; Jennett, Bryan (1976). "Assessment and prognosis of coma after head injury". Acta Neurochirurgica (jezik: engleski). 34 (1–4): 45–55. doi:10.1007/BF01405862. PMID 961490. Pristupljeno 22. 7. 2026.
  5. ↑ Iankova, Andriana (2006). "The Glasgow Coma Scale: clinical application in emergency departments". Emergency Nurse (jezik: engleski). 14 (8): 30–35. doi:10.7748/en2006.12.14.8.30.c4221. PMID 17212177. Pristupljeno 22. 7. 2026.
  6. 1 2 3 4 Teasdale, Graham (2015). "Glasgow Coma Scale: Do it this way" (PDF) (jezik: engleski). Institute of Neurological Sciences NHS Greater Glasgow and Clyde. Pristupljeno 22. 7. 2026.
  7. 1 2 Scriven, Jamie (2025). "Glasgow Coma Scale (GCS) and Neurological Observations – OSCE Guide". Geeky Medics (jezik: engleski). Pristupljeno 22. 7. 2026.
  8. ↑ Glynn, Michael, ured. (2022). Hutchison's Clinical Methods: An Integrated Approach to Clinical Practice (jezik: engleski) (23rd izd.). Elsevier India. ISBN 978-8131232880. Pristupljeno 22. 7. 2026.
  9. ↑ Borgialli, Dominic A.; Mahajan, Prashant; Hoyle, John D. Jr.; Powell, Elizabeth C.; Nadel, Frances M.; Tunik, Michael G.; Foerster, Adele; Dong, Lydia; Miskin, Michelle; Dayan, Peter S.; Holmes, James F.; Kuppermann, Nathan (august 2016). "Performance of the Pediatric Glasgow Coma Scale Score in the Evaluation of Children With Blunt Head Trauma". Academic Emergency Medicine (jezik: engleski). 23 (8): 878–884. doi:10.1111/acem.13014. hdl:2027.42/133544. PMID 27197686. Pristupljeno 22. 7. 2026.
  10. ↑ Bickley, Lynn S.; Szilagyi, Peter G. (2013). Bates' Pocket Guide to Physical Examination and History Taking (PDF) (jezik: engleski) (7th izd.). Lippincott Williams & Wilkins. ISBN 978-1-4511-7322-2. Pristupljeno 22. 7. 2026.
  11. ↑ Centers for Disease Control and Prevention. "Resources Data: Glasgow Coma Scale" (PDF) (jezik: engleski). U.S. Department of Health & Human Services. Pristupljeno 22. 7. 2026.
  12. ↑ Thomas, Amanda (2026). "Decorticate vs Decerebrate Posturing: How to Tell the Difference (and Which Is Worse)". Simple Nursing (jezik: engleski). Pristupljeno 22. 7. 2026.
  13. ↑ Mayer, Stephan A.; Shapiro, Janet M.; Gidwani, Umesh K.; Oropello, John M., ured. (2021). Mount Sinai Expert Guides: Critical Care (jezik: engleski). John Wiley & Sons. doi:10.1002/9781119293255. ISBN 978-1119293262. Pristupljeno 22. 7. 2026.
  14. 1 2 Jain, Saurabh; Margetis, Konstantinos; Iverson, Lori M. (2025). "Glasgow Coma Scale". StatPearls (jezik: engleski). Treasure Island (FL): StatPearls Publishing. PMID 30020670. Pristupljeno 22. 7. 2026.
  15. ↑ Menon, David K.; Silverberg, Noah D.; Ferguson, Adam R.; Bayuk, T. J.; Bhattacharyay, Subhajit; Brody, David L.; Cota, S. A.; Ercole, Ari; Figaji, Anthony; Gao, Guoyi; Giza, Christopher C.; Lecky, Fiona; Mannix, Rebekah; Mikolić, Anja; Moritz, K. E. (2025). "Clinical Assessment on Days 1–14 for the Characterization of Traumatic Brain Injury: Recommendations from the 2024 NINDS Traumatic Brain Injury Classification and Nomenclature Initiative Clinical/Symptoms Working Group". Journal of Neurotrauma (jezik: engleski). 42 (13–14): 1038–1055. doi:10.1089/neu.2024.0577. ISSN 0897-7151. Pristupljeno 22. 7. 2026.
  16. ↑ McKissock, Wylie; Taylor, Julien C.; Bloom, William H.; Till, Kenneth (1960). "Extradural Hæmatoma: Observations on 125 Cases". The Lancet (jezik: engleski). 276 (7143): 167–172. doi:10.1016/S0140-6736(60)91322-2. Pristupljeno 22. 7. 2026.
  17. ↑ Bouzarth, William F. (1968). "Neurosurgical watch sheet for craniocerebral trauma". Journal of Trauma: Injury, Infection & Critical Care (jezik: engleski). 8 (1): 29–31. doi:10.1097/00005373-196801000-00004. PMID 5293834. Pristupljeno 22. 7. 2026.
  18. ↑ Bozza Marrubini, M. L. (1964). "Resuscitation treatment of the different degrees of unconsciousness". Acta Neurochirurgica (jezik: engleski). 12 (2): 352–365. doi:10.1007/BF01402103. PMID 14293386. S2CID 38678828. Pristupljeno 22. 7. 2026.
  19. ↑ Rowbotham, G. F. (1964). Acute Injuries of the Head (jezik: engleski) (4th izd.). Edinburgh: E. & S. Livingstone. doi:10.1002/bjs.1800520221. Pristupljeno 22. 7. 2026.
  20. 1 2 3 4 5 Mattei, Tobias A.; Teasdale, Graham M. (2020). "The Story of the Development and Adoption of the Glasgow Coma Scale: Part I, The Early Years". World Neurosurgery (jezik: engleski). 134: 311–322. doi:10.1016/j.wneu.2019.10.193. Pristupljeno 22. 7. 2026.
  21. 1 2 3 Wells, Adam James; Reilly, Peter Lawrence (2025). "50 Years of the Glasgow Coma Scale: A historical perspective". Journal of Clinical Neuroscience (jezik: engleski). 133: 110994. doi:10.1016/j.jocn.2024.110994. Pristupljeno 22. 7. 2026.
  22. 1 2 Teasdale, G.; Murray, G.; Parker, L.; Jennett, B. (1979). "Adding up the Glasgow Coma Score". u Frowein, R. A.; Wilcke, O.; Karimi-Nejad, A. (ured.). Head Injuries: Proceedings of the Second European Congress on Neurosurgery. Acta Neurochirurgica Supplementum (jezik: engleski). 28. Vienna: Springer. str. 13–16. doi:10.1007/978-3-7091-4088-8_2. PMID 290137. Pristupljeno 22. 7. 2026.
  23. ↑ Teasdale, G.; Galbraith, S.; Clarke, K. (1975). "Acute impairment of brain function-2. Observation record chart". Nursing Times (jezik: engleski). 71 (25): 972–973. PMID 1144086. Pristupljeno 22. 7. 2026.
  24. ↑ Langfitt, Thomas W. (1978). "Measuring the outcome from head injuries". Journal of Neurosurgery (jezik: engleski). 48 (5): 673–678. doi:10.3171/jns.1978.48.5.0673. PMID 641547. Pristupljeno 22. 7. 2026.
  25. ↑ Collicott, Paul E.; Hughes, Irvene (1980). "Training in Advanced Trauma Life Support". JAMA (jezik: engleski). 243 (11): 1156–1159. doi:10.1001/jama.1980.03300370030022. Pristupljeno 22. 7. 2026.
  26. ↑ Green, Steven M. (2011). "Cheerio, laddie! Bidding farewell to the Glasgow Coma Scale". Annals of Emergency Medicine (jezik: engleski). 58 (5): 427–430. doi:10.1016/j.annemergmed.2011.06.009. PMID 21803447. Pristupljeno 22. 7. 2026.
  27. ↑ Iyer, Vivek N.; Mandrekar, Jayawant N.; Danielson, Richard D.; Zubkov, Alexander Y.; Elmer, Jennifer L.; Wijdicks, Eelco F. M. (2009). "Validity of the FOUR Score Coma Scale in the Medical Intensive Care Unit". Mayo Clinic Proceedings (jezik: engleski). 84 (8): 694–701. doi:10.4065/84.8.694. PMC 2719522. PMID 19648386. Pristupljeno 22. 7. 2026.
  28. ↑ Fischer, Michael; Rüegg, Stephan; Czaplinski, Adam; Strohmeier, Monika; Lehmann, Angelika; Tschan, Franziska; Hunziker, Patrick R.; Marsch, Stephan C. (2010). "Inter-rater reliability of the Full Outline of UnResponsiveness score and the Glasgow Coma Scale in critically ill patients: a prospective observational study". Critical Care (jezik: engleski). 14 (2): R64. doi:10.1186/cc8963. PMC 2887186. PMID 20398274. Pristupljeno 22. 7. 2026.

Dodatna literatura

[uredi | uredi izvor]

Vanjski linkovi

[uredi | uredi izvor]
Preuzeto iz "https://bs.wikipedia.org/w/index.php?title=Glazgovska_skala_kome&oldid=3914078"