Gležanj

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Gležanj
Bočna površinja ljudskog gležnja
Detalji
LatinskiTarsus
Identifikatori
Gray'sp.349
TAA01.1.00.041
FMA9665
Anatomska terminologija

Gležanj – poznat i kao skočni zglob ili gornji stopalski zglob ili talokrusna regija (lat. articulatio talocruralis) ATC – je anatomska struktura lokomotornog aparata donjih udova. U jedinstvenu celinu spaja zglobne površine obje kosti potkoljenice (cjevanicu i lisnu kost) i gležanjsku kost stopala (talus).[1] To je je područje na kojem se susreću i zglobljavaju stopalo i potkoljenica.[2] Gležanj uključuje tri zgloba: "vlastiti zglob gležnja" ili "talokrusni zglob", subtalusni zglob i donji tibiofibulni zglob.[3][4][5] Pokreti na ovom zglobu su dorzifleksija i plantarfleksija stopala. Uobičajena upotreba, izraz gležanj odnosi se isključivo na područje. U medicinskoj terminologiji, "gležanj" (bez kvalifikatora) može se široko odnositi na regiju ili konkretno na talokrusni zglob.[6][7][8][9]

Pregled[uredi | uredi izvor]

Stopalo je jedna od složenijih dijelova aparata za kretanje kičmenjaka. Prednji dio stopala sastoji se od pet kostiju korijena stopala (metatarzusa), a na vrhovima se nalaze članci prstiju, poznatiji kao falange (koje su skelet nožnih prstiju). Glavna uloga im je da osuguravanje tjelsne ravnoteže, pri hodanju i trčanju i skakanju. Gornji dio stopala gležanj (articulatio talocruralis - ATC ), pregibni zglob ili spoj donjih (distalnih) krajeva dvije kosti potkoljenice (cjevanica i lisna kost) i tijela skočne kosti (talus).[1]

Skočni zglob je kompleksan i čine ga tri kosti. Grade ga je kosti tibijskog nastavka (koji sadrži stražnji maleolus), medijalnog i lateralnog maleolusa, te talusa. Zglob je sedlast, sa većim bočnim obuhvatom talusnog utora u odnosu na medijalnu. Potkoljenične kosti, cjevanicaa i lisna kost (tibija i fibula), svojom donjom stranom formiraju ležište u vidu sedla ili viljuške, koje ograničava prostor u koji je utisnuto stopalo.

Talusni utor (trohleja) je širi prema naprijed, tako da se pri dorzifleksiji fibula rotira napolje preko tibiofibulske sindezmoze, kako bi se prilagodila široj prednjoj površini talusa. Fibrozni dio zglobne kapsule ojačava vezu ove tri kosti u jedinstvenu zglobnu celinu, povezujući ih snažnim ligamentima, sa kojim formiraju gležanjski zglob.[3]

Zglobne površine[uredi | uredi izvor]

Na pomenutum položajuma, međusobno uzglobljvaju površine struktura:

Distalni okrajak tibije (cjevanice)

Na donjem okrajku cjevanice nalate se donja zglobna površina donje zglobnw facije (facies articularis inferior), a na vanjskoj strani unutrasnjeg dijela gležnja maleolusna zglobna površina (facies articularis malleoli osis tibiae). Distalni okrajak tibije formira pet površina: donja, prednja, stražnja, spoljašnja i unutrašnja. Donja zglobna površina je konkavna u prednje-stražnjem pravcu i poprečno neznatno konveksna, podeljena na širi lateralni i suženi medijalni segment. Zadnja granica skočnog zgloba je niže u odnosu na prednju. Zadnja granica je u kontinuitetu sa straždnjom površinom medijalnog maleolusa. Ovaj segment ima kosi utor sa unutrašnje strane, usmjeren na dolje i unutra. a odgovara tetivi mišića m. tibialis posterior.

Distalni okrajak lisne kosti (fibule)

Distalni okrajak fibule je kompleksna koštana struktura, na koju se pripaja veći broj ligamenata i obezbeđuje bočnu zglobnu površinu zgloba. Distalni dio lisne kosti ima dvije glavne površine, vanjskuu i unutrašnju, koje se šire u trostrani boćni maleolus. Interozeusni ligament se pripaja na mjestu na kojem se vanjaka površina uvija i postaje zadnji rub bočnog dijela maleolusa. Lateralni dio maleolus je pričvršćen snažnim ligamentnim napred, vezama otraga, distalno i proksimalno. Naprijed se nalaze spojevi prednjeg tibiofibulskog ligamenta kao i glavne i sekundarne veze prednjeg talofibulskog ligamenta. Distalno se pripaja snažan kalkaneofibulski ligament.

Otraga je fibula čvrsto povezana za talus i tibiju, preko stražnjeg talofibulskog ligamenta, površnih i dubokih komponenti stražnjeg tibiofibulskog ligamenta. Proksimalno, fibula se nalazi u kontinuitetu sa tibijom, a preko tibiofibulskog interozeusnog ligamenta.

Gležanjska kost (talus)

Talus je skoro u potpunosti prekriven zglobnom hrskavicom, bez mišićnotetivnih spojnica. Gornja površina je ispupčena, od prednjeg dijela prema natrag, a neznatno je udubljena u bočnom pravcu. Talusna trohleja je trapezoidnog oblika, pri čemu je prednja površina nešto šira od stražnje. Ovakav oblik doprinosi povećanju stabilnosti skočnog zgloba pri dorzifleksiji. Unutrašnje i spoljašnje zglobne fascije su u kontinuitetu sa gornjom zglobnom površinom. U prosjeku je koštana masa talusa gušća od distalnog dijela tibije, a općenito nije povrijeđivana pri prelomima skočnog zgloba. Bočni rub talusa je duži od medijalnog, a prednji je duži od stražnjeg. Ova površina se ispoljava kao kupin odsječak, sa vrhom usmjerenim unutra.[10] Ovakav oblik je delimično odgovoran za varijabilne ose rotacije skočnog zgloba.

Leđna strana gležnja
Dorzalna (leđna) strana gležanjskog zgloba
Disekcija gležanjskog zgloba (gledano odozgo)
Dorzalna površina gležanjskog zgloba

Retinikulumi, tetive i njihovi omotači, sudovi i nervi[uredi | uredi izvor]

Niz tetiva prolazi kroz područje gležnja. Trake vezivnog tkiva zvane retinakula (jednina: retinaculum ), koje omogućuju tetivama da stvaraju silu preko ugla između noge i stopala, a da se ne odmiču od datog ugla, u procesu koji se naziva natezanje.

Gornji protezni retinakulum stopala nalazi se između prednjih (naprijed) površina tibije i fibule, blizu njihovih donjih (distalnih) krajeva. Sadrži prednju cjevaničnu arteriju i venu i tetive mišiča musculus tibialis anterior, unutar njihovog tetivnog omotača i neobložene tetive mišića musculus extensor hallucis longus i musculus extensor digitorum longus. Duboki peroneusni nerv prolazi ispod retinakuluma dok je površinski peroneusni nerv izvan njega. Donji ekstenzorski retinakulum stopala je struktura u obliku Y. Njegov bočni dodatak je na kalkaneusu, a traka putuje prema prednjoj površini potkoljenice, gdje je pričvršćena i stapa se s gornjim ekstenzornim retinakulumom. Zajedno s tim tokom, traka se dijeli i još jedan segment se veže za tabansku aponeurozu. Sve tetive koje prolaze kroz gornji ekstenzorski retinakulum omotane su duž svojih puteva kroz donji ekstenzorski retinakulum, a tetiva mišića musculus fibularis tertius također se nalazi unutar retinakuluma.

Fleksorski retinakulum stopala proteže se od medijalne površine maleolusa do medicinskog nastavka kalkaneusa i slijedećih struktura, od medijalne do bočne: tetiva mišića musculus tibialis posterior, tetiva mišića musculus flexor digitorum, stražnja cjevanička arterija i vena, cjevanični nerv i tetiva mišića musculus flexor halucis longus.

fibulska retinakule drže tetive fibularis longus i fibularis brevis duž bočne površine gležanjske regije. Gornji fibularni retinakulum proteže se od duboke poprečne fascije noge i bočne maleolusne površine do kalkaneusa. Donji fibulski retinakulum kontinuirano je produženje donjeg ekstenzorskog retinakuluma do kalkaneusa.

Zglobne veze[uredi | uredi izvor]

Stabilnost gležanjog zgloba osigurava koštana arhitektura, kao i kapsularnr ligamentne strukture. Nju omogućavaju tri odvojene grupe ligamenata: sindezmozni ligamenti, bočni kolateralni ligamenti i medijalni kolateralni. Unutrašnju vezu skočnog zgloba čini ligament (deltoideum), koji je građen od četiri kraka (pars tibionavicularis, pars tibiocalcanearis, pars tibiotalaris anterior i pars tibiotalaris posterior), dok vanjsku vezu ovog zgloba čine tri ligamenta: (ligamentum calcaneofibulare, lig. talofibulare anterius i lig. talofibulare posterius).

Sindezmozni ligamenti[uredi | uredi izvor]

Sindezmozni ligamenti imaju tri odvojena dijela. Prema naprijed, prednji donji tibiofibulskii ligament polazi sa prednje kvržice i anterobočne površine cjevanice i pruža se koso ka prednjoj strani lisne kosti. Stražnji tibiofibulski ligament je igrađen od površinskih i dubokih veza koje polaze za stražnje kvržice bočne povržine maleolusa i pružaju se naviše, prma unutra i unatrag, ka spoju na stražnje-bočnoj kvržici tibije. Površinsla veza ima širok spoj na stražnjoj strani tibije. Deblja, jaka, duboka veza pripaja se na donjem dijelu stražnje ivice tibijske zglobne površine i gradi usnasti labrum posterior skočnog zgloba. Stražnji tibiofibulski ligament je mnogo jači od prednjeg; ta razlika dolazi do izražaja pri djelovanju torzijskim ili translacijskih sila, koje dovode do avulzijskih preloma zadnje tibijske kvržice, često ostavljajući netaknut stražnji ligament, pri kidanju prednjeg tibiofibulskog ligamenta. Treća komponenta distalne tibiofibulske sindezmoze je čvrsti međurozrumski ligament, koji se pruža naviše i stapa se sa međurozeumskom membranom. Sve pomenute strukture su od velikog značaja za osiguravanje integriteta skočnog zgloba. Ukoliko dođe do lezija ovih struktura, naročito deltoidnog ligamenta, javlja seproširenje zglobne viljuške, što rezultira abnormalnim opterećenjem gležanjskog zgloba.[3]

Laterokolateralni ligamenti[uredi | uredi izvor]

Glavni laterokolateralni ligamenti su prednji talofibulskii, kalkaneofibulskii i zadnji talofibulski ligament. Od njih je najslabijo prednji talofibulskii ligament. Dio je anterobočne kapsule skočnog zgloba i polazi sa donjeg kosog segmenta prednjeg ruba bočne površine maleolusa i pruža se ka spoju na tijelu talusa, ispred bočne zglobne površine maleolusa. Ligament omogućava zaštitu od prednje subluksacije talusa, u situacijama kada je skočni zglob u tabanskoj fleksiji, a podložan je oštećenju pri iščašenju gležanjskog zgloba u inverziji.

Mediokolateralni ligament[uredi | uredi izvor]

Gležanjski zglob
Frontalni presjek talotarzalnog zgloba
Bočna strana gležanjskog zgloba
Čeoni presjek gležnja i talotarzalnog zgloba

Kalkaneofibulski ligament[uredi | uredi izvor]

Kalkaneofibulski ligament je snažan, zaravnat i ovalan, a polazi sa donjeg segmenta prednje margine lbočne površine maleolusa, pružajući se iza peroneusih tetiva sa spojem na stražnjoj strani bočne površine kalkaneusa. Ovaj ligament štiti zglob sprečavajuči inverziju pri dorzifleksiji, a djeluje i na stabilnost, kako skočnog, tako i subtalusog zgloba. Straždnji talofibulskii ligament je veoma snažan, a pruža se skoro vodoravno. Polazi sa unutrašnje površine lateralnog dijela maleolusa i pripaja se na zadnjoj površini talusa. To je najjači bočni ligament, koji sprečava straždnju i rotatacijsku subluksaciju talusa.

Deltoidni ligament[uredi | uredi izvor]

Deltoidni ligament omogućava medijalnu potporu gležanjskog zgloba. Struktura mu je podeljena na površinsku i dubinsku komponentu. Površinska vlakna polaze sa prednjeg, i prednje površine stražnjeg kolikulusa i pripajaju se na navikulskoj kosti, vratu talusa, unutrašnjoj ivici talusnog sustentakuluma i posteromedijalnoj talausnojm kvržici. Tibiokalkaneusni ligament je najjača komponenta površinskih vlakana deltoidnog ligamenta, a odgovoran je za sprečavanje everzije kalkaneusa. Duboki sloj ovog ligamenta je primarni medijalni stabilizator skočnog zgloba. To je debeo, snažan ligament, koji polazi sa širokog polja između prednjeg i stražnjeg kolikululusa. Najjača vlakna pripajaju se na unutrašnjoj površini talusa. Ovaj ligament je praktično nedostupan sa vanjske strane zgloba, pa je njegova reparacija praktičnp nemoguća, ukoliko se prethodno ne izvrši lateralna dislokacija talusa.[11][12][13]

Biomehanika gležanjskog zgloba[uredi | uredi izvor]

Stopalo i gležanj čine kompleksnu anatomsku strukturu koja se sastoji od 26 nepravilnih kostiju, 30 sinovijskih zglobova, više od 100 ligamenata i 30 mišića. Svi ti zglobovi moraju djelovati sinhronizirano, sinergijski i kombinirano, da bi se ostvarila odgovarajuća pokretljivost zgloba u mogućim pozicijama. Većina pokreta u stopalu vrše tri sinovijska zgloba: talokrurusni, subtalusni i mediotarzusni.[14] Većinu pokreta, stopalo obavlja u tri ravni sa težištima na peti i dvije tačke u korijenu prstiju, uz asistenciju nožnog palca (pri kretanju naprijed). Stopalo značajno doprinosi funkciji čitavog donjeg ekstremiteta i, uz kičmu, kao amortizer potresa i udara.

Koštana arhitektura skočnog zgloba omogućava stabilnost u dorzifleksiji i relativnu mobilnost u tabanskoj fleksiji. Prilikom stajanja ili dorzifleksije, skočni zglob se ponaša kao prava brava, sa stabilnošću koju obezbeđuju zglobljvajućii kontakti. U mirovanjanju ili tokom tabanskee fleksije, stabilnost je omogućena ligamentnim strukturama. Naime, zglob je sedlast, sa većim bočnim obuhvatom talausnog utora, u odnosu na medijalni. Talusni utor je širi prema naprijed, tako da se pri dorzifleksiji fibula rotira napolje, preko tibiofibulskee sindezmoze, kako bi se prilagodila široj prednjoj površini talusa.[15]

Mehanoreceptori[uredi | uredi izvor]

Mehanoreceptori gležnja šalju proprioceptivni čulni ulaz u centralni nervni sistem (CNS.[16] Smatra se da su mišićna vretena glavna vrsta mehanoreceptora odgovornog za proprioceptivne signale iz gležnja.[17] Mišićno vreteno daje povratnu informaciju u CNS sistem, o zatečenoj dužini mišića koji inervira i o bilo kojoj promjeni dužine koja se dogodi.

Pretpostavljalo se da su povratne veze mišićnog vretena gležanjskog dorzifleksora imale najznačajniju ulogu u propriocepciji u odnosu na druge mišićne receptore u zglobu gležnja. Međutim, zbog višeplanarnog opsega pokretau zglobu, nijedna skupina mišića nije za to odgovorna.[18] To pomaže objašnjenjuj odnosa između gležnja i ravnoteže.

U 2011., uočena je veza u CNS-u između propriocepcije gležnja i performansi ravnoteže. To je učinjeno upotrebom fMRI aparata kako bi se vidjele promjene u moždanoj aktivnosti kada se stimuliraju receptori gležnja.[19] To izravno implicira da gležanj ima sposobnost uravnoteživanja. Potrebna su daljnja istraživanja kako bi se vidjelo u kojoj mjeri gležanj utječe na ravnotežu.

Evolucija[uredi | uredi izvor]

Sugerirano je se da je spretna kontrola nožnih prstiju izgubljena u korist preciznije voljne kontrole skočnog zgloba, koji je postao mobilniji nego kod većine primata.[20]

Klinički značaj[uredi | uredi izvor]

Dijagram raznih oštećenja pri ugnuću gležnja

U stanjima u kojima stopalo gubi svoju statiku (uvrtanje, izvrtanje, pomeranje napred ili nazad sa ili bez rupture ligamenata) nastaje uganuće skočnog zgloba, kao najčešći oblik povređivanja gležanjskog zgloba, bez obzira na vrstu povrede. Tada se radi o laceraciji ili parcijalnoj rupturi (pucanju), a bol i otok su mnogo jači, uglavnom praćeni hematomima. Ako ligament puca po čitavoj širini to se zove ruptura ligamenta. Najčešće je praćena i oštećenjima zglobne kapsule, pokrovnih hrskavica, a nerijtko dolazi i do frakture neke od kostiju stopala. U ove povrede mogu biti uključeni i prelomi maleolusa cjevanice i/ili lisne kosti.

Dodatne slike[uredi | uredi izvor]

  • Dorzalna površina stopala – gležanjski zglob, duboka disekcija
    Dorzalna površina stopala – gležanjski zglob, duboka disekcija
  • Dorzalna površina stopala – gležanjski zglob, duboka disekcija
    Dorzalna površina stopala – gležanjski zglob, duboka disekcija
  • Duboka disekcija gležnja, prednja strana
    Duboka disekcija gležnja, prednja strana
  • Dorzalna strana stopala – duboka disekcija gležnja
    Dorzalna strana stopala – duboka disekcija gležnja

Također pogledajte[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b Moore, Keith L.; Dalley, Arthur F.; Agur, A. M. R. (2013). "Lower Limb". Clinically Oriented Anatomy (7th izd.). Lippincott Williams & Wilkins. str. 508–669. ISBN 978-1-4511-1945-9. Upotreblja se zastarjeli parametar |chapterurl= (pomoć)
  2. ^ WebMD (2009). "ankle". Webster's New World Medical Dictionary (3rd izd.). Houghton Mifflin Harcourt. str. 22. ISBN 978-0-544-18897-6. Upotreblja se zastarjeli parametar |chapterurl= (pomoć)
  3. ^ a b c Milner, Brent K. (1999). "Musculoskeletal Imaging". u Gay, Spencer B.; Woodcock, Richard J. (ured.). Radiology Recall. Lippincott Williams & Wilkins. str. 258–383. ISBN 978-0-683-30663-7. Upotreblja se zastarjeli parametar |chapterurl= (pomoć)
  4. ^ Williams, D. S. Blaise; Taunton, Jack (2007). "Foot, ankle and lower leg". u Kolt, Gregory S.; Snyder-Mackler, Lynn (ured.). Physical Therapies in Sport and Exercise. Elsevier Health Sciences. str. 420–39. ISBN 978-0-443-10351-3. Upotreblja se zastarjeli parametar |chapterurl= (pomoć)
  5. ^ del Castillo, Jorge (2012). "Foot and Ankle Injuries". u Adams, James G. (ured.). Emergency Medicine. Elsevier Health Sciences. str. 745–55. ISBN 978-1-4557-3394-1. Upotreblja se zastarjeli parametar |chapterurl= (pomoć)
  6. ^ Gray, Henry (1918). "Talocrural Articulation or Ankle-joint". Anatomy of the Human Body. Upotreblja se zastarjeli parametar |chapterurl= (pomoć)
  7. ^ Moore, Keith L.; Dalley, Arthur F.; Agur, A. M. R. (2013). "Lower Limb". Clinically Oriented Anatomy (7th izd.). Lippincott Williams & Wilkins. str. 508–669. ISBN 978-1-4511-1945-9. Upotreblja se zastarjeli parametar |chapterurl= (pomoć)
  8. ^ WebMD (2009). "ankle". Webster's New World Medical Dictionary (3rd izd.). Houghton Mifflin Harcourt. str. 22. ISBN 978-0-544-18897-6. Upotreblja se zastarjeli parametar |chapterurl= (pomoć)
  9. ^ del Castillo, Jorge (2012). "Foot and Ankle Injuries". u Adams, James G. (ured.). Emergency Medicine. Elsevier Health Sciences. ISBN 978-1-4557-3394-1. Upotreblja se zastarjeli parametar |chapterurl= (pomoć)
  10. ^ Inman TV. Joints of the Ankle. Baltimore: Lippincott Williams&Wilkins; 1976.
  11. ^ Hamill J, Knutzen K. Biomechanical basis of human movement. 3rd ed. Baltimore: Lippincott Williams&Wilkins; 2009.
  12. ^ Dutton M. Orthopaedic examination evaluation and intervention. 3rd ed. New York: Mc Graw Hill; 2012.
  13. ^ Baxter DE, Porter DA, Schon L. Baxter’s the foot and ankle in sport. Philadelphia: Mosby/Elsevier; 2008.
  14. ^ McPoil TG, Knecht HG. Biomechanics of the foot in walking: a function approach. J Orthop Sports Phys Ther. 1987;7(2):69-72
  15. ^ Gray, Henry (1918). "Talocrural Articulation or Ankle-joint". Anatomy of the Human Body. Upotreblja se zastarjeli parametar |chapterurl= (pomoć)
  16. ^ Michelson, J. D.; Hutchins, C (1995). "Mechanoreceptors in human ankle ligaments". The Journal of Bone and Joint Surgery. British Volume. 77 (2): 219–24. doi:10.1302/0301-620X.77B2.7706334. PMID 7706334. Arhivirano s originala, 26. 4. 2020. Pristupljeno 21. 9. 2020.
  17. ^ Lephart, S. M.; Pincivero, D. M.; Rozzi, S. L. (1998). "Proprioception of the ankle and knee". Sports Medicine. 25 (3): 149–55. doi:10.2165/00007256-199825030-00002. PMID 9554026.
  18. ^ Ribot-Ciscar, E; Bergenheim, M; Albert, F; Roll, J. P. (2003). "Proprioceptive population coding of limb position in humans". Experimental Brain Research. 149 (4): 512–9. doi:10.1007/s00221-003-1384-x. PMID 12677332.
  19. ^ Goble, D. J.; Coxon, J. P.; Van Impe, A.; Geurts, M.; Doumas, M.; Wenderoth, N.; Swinnen, S. P. (2011). "Brain Activity during Ankle Proprioceptive Stimulation Predicts Balance Performance in Young and Older Adults". Journal of Neuroscience. 31 (45): 16344–52. doi:10.1523/JNEUROSCI.4159-11.2011. PMC 6633212. PMID 22072686.
  20. ^ Brouwer, B.; Ashby, P. (1992). "Corticospinal projections to lower limb motoneurons in man". Experimental Brain Research. 89 (3): 649–54. doi:10.1007/bf00229889. PMID 1644127.

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]

Preuzeto iz "https://bs.wikipedia.org/w/index.php?title=Gležanj&oldid=3500823"