Goran Jelisić

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na navigaciju Idi na pretragu
Goran Jelisić
Goran Jelisić committing murder.jpg
Goran Jelisić ubija čovjeka u Brčkom
Rođenje (1968-06-07) 7. juni 1968 (53 godine)
NacionalnostSrbin
Druga imenaSrpski Adolf Hitler
Državljanstvo Bosna i Hercegovina
Zanimanjepoljoprivrednik
policajac
Godine aktivnosti1992-1995.
ReligijaSrpska pravoslavna crkva
Krivični statusRatni zločinac
Supružnik/ciMonika Karan-Ilić

Goran Jelisić (Bijeljina, 7. juni 1968) jest bivši policajac, kojeg je Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju (ICTY) zbog logora Luka u Brčkom tokom rata u BiH proglasio krivim i osudio na 40 godina zatvora za počinjenje zločina protiv čovječnosti i kršenje običaja ratovanja.[1] Goran je sebe nazvao "srpskim Adolfom Hitlerom"[2] i priznao da je njegov "motiv i cilj bio ubiti muslimane".[3]

Biografija[uredi | uredi izvor]

Goran Jelisić rođen je u Bijeljini, SR Bosna i Hercegovina, Jugoslavija 7. juna 1968.[4]:66-67 Rođen je od zaposlene majke, a odgajala ga je prvenstveno baka, a imao je i mnogo prijatelja Srba i Muslimana.[4]:72 Prije rata Jelisić je radio kao poljoprivrednik i uživao u ribolovu. Tokom suđenja, članovi njegovih ribarskih grupa pojavili su se da ga brane kao svjedoke.[4]:73-75[5] Nakon što je počinio prevaru sa čekovima, bio je zatvoren na nekoliko mjeseci. Pušten je u februaru 1992. godine s mogućnošću da se dobrovoljno prijavi za ratne napore Republike Srpske.[4]:74

Pridružio se policiji Republike Srpske u februaru 1992. godine kao priliku za prijevremeno oslobađanje od zatvorske kazne. U maju je poslan u policijsku stanicu u Brčkom.[4]:74

Goran je tokom rata komandovao logorom Luka. Ovaj logor je bio među najzloglasnijim zarobljeničkim logorima u Bosni i Hercegovini.[5] Nalazio se na najvažnijem magistralnom putu u blizini Brčkog na sjeveru Bosne, koji je povezivao dva dijela, istok i zapad, Republike Srpske.[6]

On je sebe nazvao i u medijima se naziva "srpski Adolf".[5]

Njegova supruga, Monika Karan-Ilić (zvana Monika Simeunović), privedena je 21. decembra 2011. godine zbog sumnje da je u logoru Luka počinila ratne zločine nad nesrbima.[7] Rođena u Brčkom, bila je u pritvoru od 21. decembra 2011. godine. Proglašena je krivom za učešće u torturi, mučenju, nečovječnom postupanju i nanošenju patnje bošnjačkim i hrvatskim civilima u logoru Luka i policijskoj stanici Brčko, u periodu od maja do juna 1992. godine. Njena kazna je 2013. smanjena na dvije i po godine zatvora.[8]

Tokom suđenja Jelisiću, pojavili su se mnogi svjedoci koji su opisivali druga njegova djela tokom rata. Jelisićev stari muslimanski prijatelj primijetio je da je Jelisić svojoj supruzi davao novac dok je bio u zatočeništvu kako bi joj pomogao pobjeći u inostranstvo. Drugi Jelisićev prijatelj opisao je kako je na sličan način pomogao sestri i mužu još jedne prijateljice. Mnogi drugi podnijeli su slične vrste svjedočenja u vezi s Jelisićevim djelima radi zaštite i pomoći prijateljima muslimanima i nemuslimanima prije i za vrijeme rata.[4]:75 U svom rodnom gradu Bijeljini, Jelisić je platio bolničke troškove za Bošnjake.[6]

Suđenje[uredi | uredi izvor]

Hapšenje[uredi | uredi izvor]

Dana 22. januara 1998, Jelisića je u Bijeljini, u kojoj većinski žive Srbi, uhapsila Operativna grupa Razorback-zajednička jedinica CIA - DOD priključena operaciji Jantarna zvijezda.[1][9] Ovo je bio vrhunac višemjesečne obavještajne operacije (kodnog naziva Operacija Žuta svetlost) koju je vodio potpukovnik Rick Francona. Tim Navy SEAL-a koji je izvršio hapšenje predvodio je Ryan Zinke, koji će kasnije biti izabran u Zastupnički dom SAD-a.[10] Jelisićev stan okružile su američke snage i odveden je bez incidenata. Ovo hvatanje bile su prve američke snage protiv bosanskohercegovačkog ratnog zločinca (iako su američke snage služile kao podrška nizozemskim i britanskim snagama u prethodnoj godini).[9] Nakon zarobljavanja, Jelisić je prebačen u američku bazu u Tuzli, priveden od strane specijalnog agenta FBI-a i odvezen u Haag.[9]

Američke snage izvijestile su da je operacija unaprijed planirana. Operacija se dogodila tokom sedmice u kojoj su grupe za ljudska prava vršile pritisak na Clintonovu administraciju da upotrijebi američke trupe kako bi pomogla u pritvoru nekih od desetina ratnih zločinaca koji su još uvijek na slobodi.[9]

Optužbe[uredi | uredi izvor]

Jelisiću se sudilo po jednoj tački za genocid, šesnaest tačaka za kršenje običaja ratovanja i petnaest tačaka za zločine protiv čovječnosti u vezi sa njegovim učešćem u nečovječnom postupanju i sistematskim ubijanjem zatočenika u logoru Luka, gdje je navodno imao, svaki dan, "ulazili u Lukin glavni hangar, gdje je držana većina zatočenika, birali zatočenike na ispitivanje, tukli ih, a zatim ih često pucali i ubijali".[1] Specifičan primjer ove vrste navoda je da je Jelisić nasmrt pretukao starijeg muškarca Muslimana metalnom cijevi, lopatom i drvenim štapom.[5]

Optužnica[uredi | uredi izvor]

Jelisić se 1999. godine izjasnio krivim po optužbama za zločine protiv čovječnosti i kršenje običaja ratovanja.[1] On je oslobođen optužbe za genocid jer sud nije vjerovao da je tužilaštvo to dokazalo van razumne sumnje.[5] Osuđen je na 40 godina zatvora. Istu kaznu potvrdilo je i Žalbeno vijeće.[11] Kazna je u to vrijeme bila najstroža koju je izrekao Haag, poništavajući 20-godišnju presudu Dušku Tadiću. Sud je također predložio Jelisiću da se liječi na psihijatriji.[5] Tužilaštvo je 2001. zatražilo ponovno suđenje po odbačenoj Jelisićevoj optužbi za genocid, ali je Apelacioni sud potvrdio njegovu 40-godišnju kaznu.[12] Dana 29. maja 2003. godine, Jelisić je prebačen u Italiju na izdržavanje ostatka kazne s uračunatim vremenom od hapšenja 1998. godine.[1]

Jelisićevo suđenje bilo je neobično zbog broja simpatičnih svjedoka, uključujući prijatelje muslimane. Pokazalo se da su ga branili prijatelji, komšije i školski drugovi, od kojih su mnogi bili muslimani. Branilac suđenja je primetio da je suđenje bilo neobično s obzirom na broj ljudi iz žrtve grupe koja je branila srpskog ratnog zločinca.[4]:74

Suđenje Jelisiću smatra se važnim za postavljanje visokih standarda dokaza za optužbe za genocid.[5] Njegov je značaj bio i to što je bio jedan od samo troje ljudi koji su priznali svoje zločine pred Haškim tribunalom (od 2004.).[4]:80

Druga suđenja[uredi | uredi izvor]

Jelisić je prisustvovao suđenju za ratne zločine Esadu Landži, Muslimanu koji je počinio ratne zločine nad Srbima u logoru Čelebići. On je pružio strastvenog svjedoka u odbranu Muslimana, primjećujući kako je Landžo pomagao drugim zatvorenicima u zatvoru u Haagu.[4]:73

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b c d e Case Information Sheet: Goran Jelisić (IT-95-10), ICTY.org; accessed 27 April 2015.
  2. ^ "'Serb Hitler' admits killings". The Irish Times (jezik: engleski). Pristupljeno 14. 3. 2021.
  3. ^ "Hague Court Again Denies Early Release to 'Serb Adolf'". Balkan Insight. 12. 3. 2021. Pristupljeno 14. 3. 2021.
  4. ^ a b c d e f g h i Drakulic, Slavenka (2004). They would never hurt a fly : war criminals on trial in The Hague. ISBN 9780143035428.
  5. ^ a b c d e f g Butcher, Tim (15. 12. 1999). "'Serb Adolf' killer gets 40 years for war crimes". Independent (jezik: engleski). Pristupljeno 4. 2. 2020. CS1 održavanje: nepreporučeni parametar (link)
  6. ^ a b Becker, Jens (2004). "Just normal guys - The observations of Slavenka Drakulić from the War Crimes Tribunal in The Hague". SEER: Journal for Labour and Social Affairs in Eastern Europe. 7 (2): 163–165. ISSN 1435-2869. JSTOR 43294000.
  7. ^ "Bosnian Police Detain Female War Crimes Suspect". USA Today. 21. 12. 2011.[mrtav link]
  8. ^ Arnautovic, Mirsad (11. 10. 2013). "Sentence against Monika Karan-Ilic Reduced". Justice Report. Pristupljeno 4. 2. 2020.
  9. ^ a b c d "TROOPS CAPTURE 'SERB ADOLF' FOR BOSNIAN WAR-CRIMES TRIAL". Orlando Sentinel. Washington Post. 23. 1. 1998. Pristupljeno 4. 2. 2020.
  10. ^ Drew, Christopher; Naylor, Sean D. (16. 1. 2017). "Interior Nominee Promotes Navy SEAL Career, While Playing Down 'Bad Judgment'". The New York Times. Pristupljeno 10. 2. 2020.
  11. ^ Goran Jelisić acquitted of genocide and found guilty of crimes against humanity and violations of the laws or customs of war Press release, The Hague, 19 October 1999 JL/P.I.S./441-E.
  12. ^ Simons, Marlise (6. 7. 2001). "At The Hague, Bosnian Serbs Are Castigated Over Fugitives". The New York Times. Pristupljeno 10. 2. 2020.