Gornja Neretva
Trenutno se rade izmjene na stranici. |
Gornja Neretva | |
---|---|
![]() Dio kanjona Gornje Neretve (Ćepa, 1006 m) | |
Drugo ime | Nera; Zelena ljepotica |
Države | ![]() |
Dužina | 90 km |
Izvor | Gredelj (planine Lebršnik i Zelengora) |
NV izvora | 1227 m |
Sliv | Jadranski |
Prosječni protok | 34,5 |
Lijeve pritoke | Jezernica, Živašnica (Živanjski potok), Lađanica, Župski Krupac, Bukovica, Šištica, Konjička Bijela |
Desne pritoke | Jezernica (Tatinac), Gornji i Donji Krupac, Dindolka, Jesenica, Bjelimićka Rijeka, Slatinica, Račica,Rakitnica, Konjička Ljuta, Trešanica, Neretvica |
Gornja Neretva jest gornji tok Neretve, uključujući prostrano planinsko područje koje okružuje rijeku, s brojnim naseljima, vrhovima i šumama, potocima i izvorima, tri velika lednička jezera u blizini rijeke i još više njih po Treskavici i Zelengori, u širem području, uključujući i floru i faunu. Sva ova prirodna baština, zajedno s kulturnom baštinom Gornje Neretve, čini dio bogatstva Bosne i Hercegovine, ali i Evrope.
Geografski i historijski, ovo područje ima izrazita obilježja, a Neretva se dijeli na tri hidrološka dijela: gornji, srednji i donji tok.[1]
Neretvu uveliko iskorištavaju i kontrolišu četiri hidroelektrane s velikim branama (višim od 15 m)[2] i njihovim akumulacijskim jezerima, ali je ipak prepoznata po svojoj prirodnoj ljepoti,[3] raznolikosti krajolika i vizualnoj atraktivnosti.[3][4]
Geografija i hidrografija
[uredi | uredi izvor]Neretva je najveća kraška rijeka u Dinaridima u cijelom istočnom dijelu Jadranskog sliva. Duga je 230 km, od čega je 208 km u Bosni i Hercegovini, a 22 km u Dubrovačko-neretvanskoj županiji u Hrvatskoj.[1][5]
Tok
[uredi | uredi izvor]Izvor Neretve duboko je u Dinaridima, u podnožju Zelengore i Lebršnika, ispod sedla Gredelj. Odatle voda teče netaknutim brzacima i slapovima, urezujući strme klance koji dosežu dubinu 600–800 m kroz ovaj zabačeni i krševiti krečnjački teren.
Voda Neretve u gornjem toku prve je klase čistoće[6] i među hladnijim je riječnim vodama na svijetu, s temperaturom koja se često spušta do 7-8 °C čak i u ljetnim mjesecima.
Dužina gornjeg toka od izvora na 1227 m nadmorske visine do Konjica iznosi 90 km,[1] a u njemu rijeka teče od juga prema sjeverozapadu, kao i većina rijeka u Bosni i Hercegovini koje pripadaju slivu Dunava, a okolno područje zahvata približno 1390 km2. Neposredno ispod Konjica Neretva se nakratko širi u široku dolinu s plodnim poljoprivrednim zemljištem. Tu je Jablaničko jezero, formirano izgradnjom brane u blizini Jablanice.
Druga dionica počinje od ušća Rame u Neretvu između Konjica i Jablanice, gdje Neretva naglo skreće na jug i ulazi u najveći kanjon u svom toku, dubok od 80 do 1200 m, probijajući se kroz strme padine Prenja, Čvrsnice i Čabulje. Odavde Neretva teče prema Jadranskom moru.
Izvor
[uredi | uredi izvor]Izvor zapravo čini pet manjih izvora na šumovitim i strmim padinama Gredelja. Teško im je pristupiti, a još ih je teže naći u gustoj šumi. Na granici su Nacionalnog parka Sutjeska, najstarijeg u Bosni i Hercegovini, u kojem je i prašuma Perućica, ali sami nikad nisu obuhvaćeni zaštitom.
Naselja i doline
[uredi | uredi izvor]Konjic je jedini grad u gornjem toku Neretve, a sljedeća najveća naselja su Ulog i Glavatičevo, s nizom manjih, kao što su Bjelimići, Obalj, Lukomir i druga.
Borač
[uredi | uredi izvor]Klisura u izvorišnom dijelu Neretve zapravo je dolina, široka do 1 km i duga 20 km, zvana Borač. Ipak, zbog svog položaja među velikim planinskim lancima, u srcu bosanskohercegovačkih Dinarida, Borač ima vrlo strmu padinu, a Neretva znatan visinski pad. Rijeku ovdje nadopunjuje nekoliko većih izvora, među kojima su najvažniji i s najvećom količinom vode Krupac i Pridvorica. Prije rata u Bosni i Hercegovini dolina je bila naseljena većinom muslimanskim stanovništvom, čija su sela potpuno uništena, a ljudi pobijeni, zatvoreni u logor u Kalinoviku i deportovani uglavnom u treće zemlje u okviru etničkog čišćenja koje su počinile srpske paravojne snage. Neki od mještana sada se vraćaju na svoju zemlju, popravljaju i ponovo grade svoje kuće. Dolina Borač završava kilometar uzvodno od ulaza u Ulog, gdje ujedno počinje Uloška dolina.
Ulog i Uloška dolina
[uredi | uredi izvor]Ulog je malo planinsko mjesto u gornjem toku Neretve, okruženo Zelengorom, Lelijom, Crvnjem i Treskavicom. Osnovale su ga Osmanlije, na starom karavanskom putu od Mostara preko Nevesinja za Istanbul. Nizvodno od Uloga pruža se široka Uloška dolina. U ratu 1990-ih mjesto je pretrpjelo velika razaranja od srpskih snaga, a njegovo civilno stanovništvo, uglavnom Bošnjaci i nešto Hrvata, potpuno je uništeno iako u Ulogu i okolini nikad nije bilo većih bitaka ili vojnih sukoba.
Glavatičevo i Župa
[uredi | uredi izvor]
Glavatičevo je naselje 30 km jugoistočno od Konjica, u prostranoj Župskoj dolini (Župa Komska, Konjička Župa ili samo Župa) s obje strane Neretve, u općini Konjic. Pavao Anđelić u Spomenicima Konjica i okoline ustvrdio je da je nazvano po tamošnjem plemiću Glavat(ec)u.
Konjic
[uredi | uredi izvor]Reference
[uredi | uredi izvor]- ^ a b c "Hidrografske karakteristike BiH". Federalni hidrometeorološki zavod. Arhivirano s originala, 23. 3. 2009. Pristupljeno 10. 3. 2009.
- ^ "Methodology and Technical Notes". IUCN. Arhivirano s originala, 4. 7. 2007. Pristupljeno 15. 7. 2009.
A large dam is defined by the industry as one higher than 15 meters high and a major dam as higher than 150.5 meters
- ^ a b "Transboundary management of the lower Neretva valley – The Neretva river – background" (jezik: engleski). Ramsarska konvencija. Pristupljeno 18. 3. 2009.
(...) international acknowledgement of the Neretva river unique beauty and the diversity of its landscape through Ramsar Convention – Neretva River (description can be read in the first sentence of the second paragraph)
- ^ "Living Neretva" (jezik: engleski). Svjetski fond za prirodu. Pristupljeno 18. 3. 2009.
- ^ "Neretva River Sub-basin" (jezik: engleski). INWEB. Arhivirano s originala, 26. 2. 2009. Pristupljeno 19. 3. 2009.
- ^ "Water Quality Protection Project – Environmental Assessment" (jezik: engleski). World Bank Group. Pristupljeno 18. 6. 2009.