Gorušica

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na: navigaciju, pretragu
Šablon:TaksokvirVodič za izradu taksokvira
Gorušica
Brassica oleracea var. oleraceae
Brassica oleracea var. oleraceae
Sistematika
Carstvo Plantae
Divizija Magnoliophyta
Razred Magnoliopsida
Red Brassicales
Porodica Brassicaceae
Rod Brassica i Sinapis

Gorušice ukljuičuju veću skupinu biljnih vrsta roda Brassica i Sinapis čije se sitne sjemenke koriste kao začin tako što melju i miješaju s vodom, sirćetom i drugim tekućinama i dodacima za dobijanje začinske paste, poznate kao senf. Sjemenke se također (presovanjem) podvrgavaju hladnom cijeđenju gorušičinog ulja, dok se jestivo lišće može jesti kao gorušičino povrće.[1][2]

Sjemenke crne gorušice za spravljanje senfa (promjera oko2–3 mm)

Bijela gorušica (Sinapis hirta) raste divlje u Sjevernoj Africi, na Bliskom istoku i u europskom dijelu editeranaa, od kuda se kultiviranjem proširila širom svijeta.

Smeđa ili Indijska gorušica (Brassica juncea), koja je porijeklom iz podnožja Himalaja, komercijalno se uzgaja u UK, Kanadi i SAD-u.

Crna gorušica (Brassica nigra) se za komercijalne namjene uzgaja u Argentini, Čileu, SAD-u i nekim evropskim zemljama.

Neke varijacije gorušice bile su dobro poznate i ukorijenjeni usjevi u helenističkoj kulturi i u rimskom carstvu.

Divlji oblici gorušice i njenih srodnika rotkve, rotkvica i repe uspijevaju u cijeloj zapadnoj Aziji i Evropi, što ukazuje na centre njene domestikacija.

Nedavno je bilo nekoliko istraživanja u različitosti gorušica koje imaju visoki sadržaj ulja za upotrebu u proizvodnji biodizela, tj. obnovljivog tekućeg goriva sličnog dizelu. Biodizel napravljen iz gorušičina ulja ima pogodna svojstva hladnog toka i ketanove brojeve. Ostatak biomase nakon istiskanja ulja, također pokazao kao koristan pesticid.

Također pogledajte[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Simpson, Michael G. (2011). Plant Systematics. Academic Press. ISBN 0-08-051404-9. Pristupljeno 12 February 2014. 
  2. ^ Sofradžija A., Šoljan D., Hadžiselimović R. (2004). Biologija 1. Svjetlost, Sarajevo. ISBN 9958-10-686-8. 

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]