Gospodar plime

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Gospodar plime
Izvorni naslovThe Prince of Tides
RežiserBarbra Streisand
Producent
Scenarist(i)
Uloge
MuzikaJames Newton Howard
ŽanrRomantična drama
KinematografijaStephen Goldblatt Izmijeni na Wikipodacima
Montaža
  • Don Zimmerman Izmijeni na Wikipodacima
Produkcija
  • Columbia Pictures Izmijeni na Wikipodacima
DistributerColumbia Pictures
Premijera
  • 25 decembar 1991
  • 27 februar 1992 Izmijeni na Wikipodacima
Trajanje129 min.[1]
ZemljaSAD
JezikEngleski
Budžet30 mil. $[2]

Gospodar plime (engleski: The Prince of Tides) američka je romantična drama iz 1991. zasnovana na istoimenom romanu Pata Conroya iz 1986. Glavne uloge su Barbra Streisand i Nick Nolte. Film priča o borbi glavnog lika da prevlada psihološke probleme uzrokovane njegovim disfunkcionalnim djetinjstvom u Južnoj Karolini. Osim što je glumila u filmu, Barbra Streisand je režirala i producirala film. Pat Conroy i Becky Johnston adaptirali su scenarij.[3]

Film je nominiran za sedam Oscara, uključujući onaj za najbolji film, ali je nagradu osvojio Kad jaganjci utihnu.

Radnja[uredi | uredi izvor]

Tom Wingom (Nick Nolte), profesor i nogometni trener iz Južne Karoline, na molbu svoje majke Lili odlazi u New York kako bi pomogao sestrinom psihijatru, Susan Lowenstein (Barbra Streisand), nakon što je njegova sestra blizanka, Savannah (Melinda Dillon) ponovo pokušala samoubistvo. Tom mrzi New York, ali prihvati put uglavnom da iskoristi priliku da bude sam i dalje od života koji ga ne zadovoljava. Tokom početnih sastanaka sa Susanom, Tom ne želi otkriti mnoge detalje tajni njihove disfunkcionalne porodice. U retrospekciji, Tom govori o događajima iz djetinjstva u nadi da će otkriti kako spasiti život svoje sestre. Njihov otac bio je sklon zlostavljanju, a majka pretjerano ponosna i gladna statusa. Otac je upravljao brodicom za lov na škampe, i uprkos tome što je bio uspješan u toj profesiji, potrošio je sav novac na neozbiljan poslovni poduhvat, ostavljajući porodicu u siromaštvu.

Tom je također rastrgan vlastitim problemima, ali se krije iza onoga što naziva "južnjački način"; tj. smije se u vezi svega. Naprimjer, njegova supruga Sallie ima aferu i njen se ljubavnik želi oženiti s njom. Tom i Susan počinju razvijati osjećaje jedno za drugo. Nakon što Tom otkrije da je ona udata za Herberta Woodruffa, poznatog koncertnog violinistu, Susan upozna Toma sa svojim sinom Bernardom (Jason Gould), koji po želji roditelja treba postati muzičar, ali on potajno želi igrati nogomet. Tom počne trenirati Bernarda uporedo sa sesijama sa Susanom kako bi pomogao svojoj sestri. Tom otkriva da je Savannah u tako disocijativnom stanju da čak ima drugi identitet, Renata Halpern. Kao Renata, piše knjige kako bi prikrila drugu stranu svog problematičnog života. Tom se naljuti zbog toga što nije prije otkrila te informacije i dođe do svađe, tokom koje ona baca rječnik na njega. Da bi se izvinila, poziva ga na večeru i njihov odnos postaje bliskiji.

Tom ima sastanak s majkom i očuhom, koji vraća bolne uspomene. Tom otkriva da su, kad je imao 13 godina, trojica odbjeglih zatvorenika provalila u kuću i silovali njega zajedno s majkom i sestrom. Njegov stariji brat, Luka, ubio je dva napadača puškom, dok je njegova majka ubila trećeg kuhinjskim nožem. Pokopali su tijela ispod kuće i nikad više nisu govorili o tome. Tom doživi slom, otkrivajući ključni dio Savanninog problematičnog života. Nakon nogometnog treninga, Herbert naredi Bernardu da se vrati muzičkim lekcijama i pripremi za odlazak u Tanglewood. Tom je pozvan na večeru u Susanin dom, zajedno s pjesnicima i intelektualcima. Herbert je otvoreno nepristojan i otkriva da je Tomova sestra na terapiji kod njegove supruge. Veoma ljuta, Susana izražava svoje sumnje u vezi afere njenog supruga. Tom uzima Herbertovu violinu od "milion dolara" i prijeti da će je baciti s balkona, osim ako se Herbert ne izvini.

Tom i Susana provode romantični vikend u njenoj kući na selu, sada već zaljubljeni jedno u drugo. Savannah se oporavlja i otpuštena je iz bolnice. Oporavak je posljedica konačnog otkrivanja potisnutih događaja iz djetinjstva, posebno silovanja. Njen prvi pokušaj samoubistva u dobi od 13 godina bio je nakon silovanja i ubistava trojice osuđenika. Tom zatim dobija poziv od svoje supruge koja je napokon odlučila da ga želi nazad. On voli i Susanu i svoju suprugu, ali "volio je svoju suprugu duže, a ne više", kaže Susani. Vraća se kući, nije muškarac koji napušta ženu i tri kćeri, želeći da svaki muškarac i žena mogu imati dva života. Sretan je u svom obnovljenom životu, nakon što je konačno riješio traumatske probleme iz svoje prošlosti, zahvaljujući Susani.

Uloge[uredi | uredi izvor]

Kritike[uredi | uredi izvor]

Film je dobio uglavnom pozitivne kritike. Na sajtu Rotten Tomatoes ima rejting od 73%, zasnovan na 30 kritika, s prosječnom ocjenom 6,5 od 10.[4] Na sajtu Metacritic film ima rezultat 65 od 100, zasnovan na 21 kritici.[5]

Roger Ebert dao je filmu 3,5 zvjezdice od 4, pohvalivši režiju: "Režiranjem jednog dobrog filma, dokazujete da u sebi imate film, a režirajući dva, dokazujete da ste pravi režiser. Sigurna i vrlo ozbiljna ljubavna priča koja ne dopušta ni humoru ni romantici da se nađu na putu dubljoj i tamnijoj temi. Streisand se pokazuje kao režiser koji voli emocionalne priče – ali ih ne pojednostavljuje i obraća pažnju na neobičnosti svojih likova."[6]

Nagrade[uredi | uredi izvor]

Film je bio nominiran za 7 Oscara, ali nije dobio nijedan. Bio je nominiran za najbolji film, najbolju glavnu mušku ulogu, najbolju sporednu žensku ulogu, najbolje adaptirani scenarij, najbolju scenografiju, najbolju fotografiju i za najbolju originalnu muziku.[7]

Nick Nolte je za svoju ulogu dobio Zlatni globus za najboljeg glumca - drama, a film je imao još dvije nominacije: Zlatni globus za najbolji film - drama i Zlatni globus za najboljeg režisera (Barbra Streisand).[8]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ "THE PRINCE OF TIDES | British Board of Film Classification". bbfc.co.uk. Pristupljeno 4. 9. 2017.[mrtav link]
  2. ^ "The Prince of Tides (1991) - Financial Information". The Numbers. Arhivirano s originala, 26. 4. 2017. Pristupljeno 4. 9. 2017.
  3. ^ TURAN, KENNETH (25. 12. 1991). "A Mainstream 'Prince of Tides'". Los Angeles Times (jezik: engleski). ISSN 0458-3035. Pristupljeno 4. 9. 2017.
  4. ^ "The Prince of Tides". www.rottentomatoes.com (jezik: engleski). Pristupljeno 4. 9. 2017.
  5. ^ "The Prince of Tides". www.metacritic.com. Pristupljeno 4. 9. 2017.
  6. ^ Ebert, Roger. "The Prince Of Tides Movie Review (1991) | Roger Ebert". www.rogerebert.com (jezik: engleski). Pristupljeno 4. 9. 2017.
  7. ^ "The 64th Academy Awards | 1992". Oscars.org | Academy of Motion Picture Arts and Sciences (jezik: engleski). Pristupljeno 4. 9. 2017.
  8. ^ "Winners & Nominees 1992". www.goldenglobes.com (jezik: engleski). Arhivirano s originala, 20. 12. 2016. Pristupljeno 4. 9. 2017.

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]