Grčka

Sa Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na: navigacija, traži
Republika Grčka
Hellenska republika
Ελληνική Δημοκρατία Ellinikí Dimokratía
Zastava Grčke Grb Grčke
Zastava Grb
Himna"Ύμνος εις την Ελευθερίαν (Ímnos is tin Eleftherían)"
("Himna slobodi")

Položaj Grčke
Glavni grad Atina
Službeni jezik grčki
Državno uređenje  
 -  Predsjednik Prokopis Pavlopoulos
 -  Premijer Alexis Tsipras
Nezavisnost od Osmanlijskog carstva 25. marta 1821
Površina
 -  Ukupno 131.990 (96.)
 -  Vode (%) 0.86
Stanovništvo
 -  Ukupno 11.170.957 (74.)
 -  Gustoća stanovništva 84/km2 
Valuta Euro (€) (EUR)
Vremenska zona EET (UTC+2)
- ljeti EEST (UTC+3)
Internet domena .gr
Pozivni broj +30

Grčka (grčki: Ελλάδα, Elláda), zvanično Republika Grčka (grčki: Ελληνική Δημοκρατία, Ellīnikī́ Dīmokratía) je država koja se nalazi u jugoistočnoj Evropi. Smještena je na jugu Balkanskog poluostrva na strateški veoma važnom raskršću između Evrope, Azije i Afrike, između Egejskog mora na istoku, Jonskog mora na zapadu i Sredozemnog mora na jugu. Graniči se sa Albanijom na sjeverozapadu, Makedonijom i Bugarskom na sjeveru i Turskom na sjeveroistoku. Sa površinom od 132.000 km² najveća je država na Balkanskom poluostrvu. Pored kontinentalnog dijela Grčka obuhvata i preko 1.400 ostrva od kojih su najveći i najznačajniji Kreta, Eubeja, Lezbos, Rodos i Krf. Grčka se sastoji od devet geografskih regija: Makedonija, Centralna Grčka, Peloponez, Tesalija, Epir, Egejska ostrva (uključujući Dodekanez i Kiklade), Trakija, Kreta i Jonska ostrva. Grčka ima najdužu obalu na Sredozemlju i 11. najdužu obalu na svijetu. Reljef je uglavnom planinski, a najviši vrh je planina Olimp sa nadmorskom visinom od 2.918 metara. Prema popisu stanovništva iz 2011. godine, Grčka ima oko 10,8 miliona stanovnika. Glavni i najveći grad je Atina.

Historija savremene Grčke države vuče svoje korijene iz civilizacije antičke Grčke, koja se smatra kolijevkom zapadne civilizacije; njeno naslijeđe uključuje demokratiju, zapadnu filozofiju, Olimpijske igre, zapadnu književnost, historiografiju, političke nauke, značajne naučne matematičke principe i dramu, uključujući i tragediju i komediju. Nakon nekoliko stoljeća nezavisnosti, grčke gradove-države ujedinjuje Filip II Makedonski u četvrtom stoljeću prije nove ere. Njegov sin Aleksandar Veliki je osvojio cijeli antički svijet, šireći grčku kulturu i nauku od istočnog Mediterana do rijeke Ind. Zatim je Grčku anektirao Rim u drugom stoljeću prije nove ere. Grčka je postala sastavni dio Rimskog carstva formirajući jezgru oko njenog nasljednika Bizantijskog carstva. Grčka pravoslavna crkva je ukorijenjena u prvom stoljeću, oblikujući moderni grčki identitet i prenoseći grčku tradiciju širom pravoslavnog svijeta. Sredinom 15. stoljeća pada pod Osmanlijsku vlast, a nacionalna država Grčka se pojavljuje 1830. godine nakon rata za nezavisnost. Bogata historija ove zemlje reflektuje se po 17 lokaliteta koja se nalaze na UNESCO-voj listi svjetske baštine, među najvećim u Evropi i svijetu.

Atina, glavni grad Grčke

Grčka je demokratska i razvijena država sa razvijenom ekonomijom, visokim kvalitetom života i visokim životnim standardom. Jedan je od osnivača Ujedinjenih nacija. Grčka je deseta država koja se pridružila Evropskoj uniji i postala je dio Eurozone od 2001. godine. Također je član mnogih drugih međunarodnih institucija kao što su Vijeće Evrope, NATO, OECD, OIF, OSCE i WTO.

Kreta, jedan od mnogobrojnih ostrva Grčke

Historija[uredi | uredi izvor]

U Grčkoj se razvila jedna od prvih civilizacija. Najstariji stanovnici Grčke bili su Pelazgi ili Pelasti koje potiskuju Ahejci. Pelazgima se gubi svaki trag, ali bi oni prema nekim pretpostavkama mogli biti biblijski Filistejci a prema kojima je nastao naziv Palestina.

Ahejci su na tlu Grčke stvorili kritsko-mikensku civilizaciju nazvanu prema tadašnjim centrima (ostrvo Kreta u Sredozemnom moru i grad Mikena na Peloponezu).

U 13. vijeku p. n. e. sa sjevera Balkanskog poluostrva spuštaju se u Grčku tri srodna plemena: Dorci, Jonci i Eolci.

Političke podjele[uredi | uredi izvor]

Grčka je podijeljena na 13 regija koje se zovu periferije. Periferije su podijeljenje na 51 manju administrativnu jednicu koje se nazivaju prefekture (grč. nomoi). Tih 13 periferija je:

  1. Atika
  2. Epirus
  3. Istočna Makedonija i Trakija
  4. Jonska ostrva
  5. Južni Egejski
  6. Kreta
  7. Peloponez
  8. Sjeverni Egejski
  9. Srednja Grčka
  10. Srednja Makedonija
  11. Tesalija
  12. Zapadna Grčka
  13. Zapadna Makedonija

Geografija[uredi | uredi izvor]

Grčka se nalazi na jugu Balkanskog poluostrva. U Grčkoj živi oko 11 miliona stanovnika a površina je 132.000 km2. Glavni grad je Atina. Ostali veći gradovi su: Pirej, Solun, Larisa, Ber, Patras i Janjina. Obala je veoma razuđena, sa mnoštvom ostrva, poluostrva i zaliva. Njihova obala je po razuđenosti druga u Evropi. Neka od ostrva su: Mitilena, Hios, Kreta, Krf, Argostolion, Skiros, Andros i dr. Najveći dio države je pod planinama, najviši vrh je Olimp sa 2 911 metara nadmorske visine. Zemlja nije pogodna za razvoj poljoprivredne kulture osim u nekim dolinama uz rijeku.

Privreda[uredi | uredi izvor]

Grčka je razvijena zemlja sa razvijenim ribolovom, industrijom, pa donekle i poljoprivredom. Grčka privreda nalazi se pod uticajem stranog kapitala, ali u posljednje vrijeme jača državni sektor, a samim tim i unutrašnja ulaganja.

Poljoprivreda je slabije razvijena zbog nedostatka pogodnog tla ali se sve više navodnjava tako da je svake godine sve veća proizvodnja. Glavne poljoprivredne kulture su: pšenica, kukuruz, ječam, riža, masline, agrumi i mandarine. Također se praktikuje i vinogradarstvo.
Rudarstvo, uslovljeno prirodnim bogatstvom ruda, se u posljednjem vijeku poprilično razvilo. Grčka je bogata rudama: boksit, mangan, nikl, cink, barit, sumpor, so, srebro i dr.
Industrija se razvila posljednih 30 godina. Razvijena je obojena metalurgija, prehrambena, tekstilna, hemijska, elektrotehnička, farmaceutska, tekstilna industrija, brodogradnja, kožna i drvna industrija. Također postoji i nekoliko rafinerija nafte u Grčkoj. Krajem 2009. privreda Grčke se našla u najvećim problemima, od ponovne uspostave demokratije, 1974.

Dug Grčke
Rast BDP Grčke

Početkom 2010., otkriveno je da su vlade Grčke, jedna za drugom, dosljedno i promišljeno lažno izvještavale o službenoj državnoj statistici, da bi se zadržale u okviru pravila monetarne unije. To je omogućilo da vlade Grčke troše više od realno mogućeg, istovremeno krijući od nadzornika iz EU stvarni manjak. U maju 2010., države Eurozone odobravaju Grčkoj pomoć od 110 milijardi eura.


Administrativna podjela Grčke

Stanovništvo[uredi | uredi izvor]

U Grčkoj živi približno 11 miliona stanovnika. 98% su autonomni Grci. Između Trakije i Egejske Makedonije ima nešto Turaka i Bugara, a na zapadu u oblasti Janja nešto Albanaca.
Najdominantnija religija u Grčkoj je hrišćanstvo, odnosno pravoslavlje, sa islamskom manjinom (oko 1%). Ustav Republike Grčke priznaje grčku pravoslavnu vjeru kao "glavnu" ali garantuje slobodu religioznog opredjeljenja za sve[1]. Grčka pravoslavna crkva je autokefalna.
Većina stanovništva se u posljednje vrijeme sve više seli u gradove, pa je stepen urbanizacije stalno u porastu. Skoro cijelo stanovništvo govori grčkim jezikom. U pograničnim mjestima se govori albanski i turski jezik. Koristi se staro grčko pismo.

Kultura[uredi | uredi izvor]

U Grčkoj živi približno 11 miliona stanovnika. 98% su autonomni Grci. Između Trakije i Egejske Makedonije ima nešto Turaka i Bugara, a na zapadu u oblasti Janja nešto Albanaca. Najdominantnija religija u Grčkoj je hrišćanstvo, odnosno pravoslavlje, sa islamskom manjinom (oko 1%). Ustav Republike Grčke priznaje grčku pravoslavnu vjeru kao "glavnu" ali garantuje slobodu religioznog opredjeljenja za sve[1]. Grčka pravoslavna crkva je autokefalna. Većina stanovništva se u posljednje vrijeme sve više seli u gradove, pa je stepen urbanizacije stalno u porastu. Skoro cijelo stanovništvo govori grčkim jezikom. U pograničnim mjestima se govori albanski i turski jezik,a u nekim regijama i francuski i engleski. Koristi se staro grčko pismo.

Također pogledajte[uredi | uredi izvor]

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ [1] Ustav Grčke, član 1


Noia 64 apps locale.png Nedovršeni članak Grčka koji govori o državama treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima Wikipedije.