Grašica

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Jump to navigation Jump to search
Šablon:TaksokvirVodič za izradu taksokvira
Grašica (Grahorica)
Vicia montenegrina
Status zaštite: Ugroženi
Sistematika
Carstvo Plantae
Divizija Tracheophyta
Razred Magnoliopsida
Red Fabales
Porodica Fabaceae
Rod Vicia
Vrsta V. montenegrina
Rohlena

Grašica ili grahorica, šire poznata kao crnogorska grašica (lat. Vicia montenegrina Rohlena) je naučno ime dobila po prvoopisnim primjercima, iako je najčešća u Bosni i Hercegovini. To ke biljka iz porodicre Fabaceae: mahunarke.[1]

Opis[uredi | uredi izvor]

Ova grahorica je trajnica visine oko 40-60 cm, sa oštro uglastim, krtim golim stabljikama. Listovi su joj perasti, sa­stavljeni od 8 do 17, ponekad i do 28 listić dužine a koji 10-25 mm i širine 4-8 mm. Duguljasti su i pri osnovi zaokrugljeni, a pri vrhu okruglasti ili odrezani, sa malim šiljkom, Po rubovima su hrskavičavo nazub­ljeni, bez vitica. Zalisci donjih listova mali, polukopljasti, a pri osnovi imaju 2-3 šiljasta zuba.

Sezona cvjetanja je u junu i julu. U grozdastoj cvasti, duge oko 10 cm, ima oko 10-20, ponekad i do 30 cvjetova. Cvjetovi su dufi 14-15 mm, na dugim okruglim, uzdužno izbrazdanim, oskudno dlakavim peteljkama, dužine 3-4 mm. Tamnoplavi su, sa tamnijim žilicama. Čašica je duga 7-8 mm, svijetlozelena, s gornje strane malo ljubičasto nijansirana. Zvonasta je i koso odsječena, sa gornjim zupcima dužine oko 3 mm, a donjim 1-1,5 mm.

Plod je mahuna, koja je početku svijetlozelena i gola, pljosnatea. Do zrenja dostigne dužinu od oko 20-21 mm, rijetko i manju (18 mm), a širinu oko 6 mm i debljinu 3-3,5 mm. Jednobojno su kestenjastosmeđe, rijetko sa tamnijim taćkama iii prugama, a iznutra su bjeličaste i svilenkastosjajne. U njima su obično 1-2 tamnosmeđe sjemenke, duge 4-4,5 mm duge i široke 2-2,5 mm. Glatke su i bez sjaja.

Ekologija i rasprostranjenje[uredi | uredi izvor]

Staništa grahorice se nalaze na nadmorskim visinama od oko 900 m (kanjon Rakitnice u Hercegovini), do 1.760 m (Gola Jahorina), pretežno na rubovima bukovih i mješovitih četinarskih šuma. Često raste u subalpskoj bukovoj šumi, u klekovini bora i drugdje.

Endem je zapadnobalkanskih prostora, pretežno u Bosni i Hercegovini: Treskavica, Bukovik[potrebna odrednica] kod Sarajeva, Jahorina, Šator, Bokševica kod Ostrošca, kanjon Rakitnice[potrebna odrednica]. U Crnoj Gori je ima na Šavnik i oko Pive, a ponegdje i u Makedoniji (oko Mavrova).

Locus classicus je u Crnoj Gori: Šavnik na oko 1.000 m n/v (Rohlena, J. 1906.).

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Šilić Č. (1990): Endemične biljke, 3. izdanje. Svjetlost, Sarajevo, ISBN 86-01-02557-9.

Također pogledajte[uredi | uredi izvor]