Gradine kod Livna

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na: navigaciju, pretragu

Gradine kod Livna su skupina ilirskih građevinskih objekata, uglavnom na obodu Livanjskog polja.

Dva su osnovna vida ostataka materijalne kulture moćnog ilirskog plemena Dalmata: gradine i nekropole. Gradine smještene su na zadnjim izdancima brda uz rub polja i to najčešće na uzdignutim, prirodno zaštićenim i strategijski pogodnim mjestima. Utvrđeno je da su gradine na Livanjskom polju primarno služile kao mjesta za stanovanje i tvrđave za odbranu. Uz navedene primarne funkcije, imale su određeni, manji ili veći prostor, koji je predstavljao lokalno svetište.


Prva kompleksna i sistematska istraživanja obavljena su u periodu 1973-1979. godine.[1] Regisrovano je četrdesetak ilirskih gradina, vizuelno dobro povezanih i branjenih, koje u slučaju opasnosti služile kao refugiji: Grkovci, Bastasi, Kesića gradina, Begova gradina, Strupnić, Žirović, Mali gradac Vašarovine, Veliki gradac Vašarovine, Vašarovine, Velika gradina Kablić, Mala gradina Kablić, Suhača, Teber, Kasalova gradina, Potočani, Gredine, Zagoričani, Begovača, Ivića gradina, Vidoši, Tušnica, Smričani, Nombegovića brdo, Miši, Orlovača, Popova glavica, Prisoje, Gradac Zamršćen, Korita, Renići, Mala gradina Liskovača, Velika gradina Liskovača, Gradina u Podgradini, Anđelića gradina, Kneževa gradina, Orguz, Lištani, Gradina u Donjim Rujanima, Gradina u Gornjim Rujanima, Provo, Gubinski grad.[2]

Gradina u Vidošima[uredi | uredi izvor]

Pogled na crkvu sa gradine

Velika gradina u Vidošima predstavlja trostruku gradinu, što povećava njen značaj. Njen centralni dio nastao je poslije V. stoljeća p.n.e. Pobočna utvrda izgrađena je kada je Rim svoje osvajačke pohode usmjerio prema Balkanu, te je vjerojatno tada došlo do proširenja gradine i izgradnje pobočnih dijelova utvrde.

Dalmati su s Rimljanima vodili oružanu borbu jedno i po stoljeće. Vidoška gradina nije propala već 155. godine p.n.e. kada je osvojen centar Dalmata - Delminijum, nego se održala i u kasnijem vremenu. Smještena nešto po strani od glavnih komunikacijskih pravaca, ona je sigurno služila i u kasnijim obrambenim sistemima Delmata. Može se pretpostaviti da je gradina u Vidošima definitivno izgubila svoju odbrambenu funkciju tek pri kraju I stoljeća. Ovo bi značilo da je ova utvrda služila svojoj svrsi negdje oko tri stoljeća ili nešto više.

Opis[uredi | uredi izvor]

Najveći i najvažniji je njen centralni dio kružnog oblika koji čini glavno utvrđenje, i koji je opkoljen s istočne, sjeverozapadne i jugozapadne strane masivnim kamenim nasipom uz korištenje prirodne, nešto uzvišene glavice. Nasip je visine 5-11 metara, a njegovi dijelovi dušine 25 do 51 metar. Načinjen je od krupnog i neobrađenog kamena koje se redalo u dva reda različitih zidova, između kojih je bilo nabacano kamenje u jezgro nasipa. S obzirom da kod izrade ovih potpornih zidova nije bila upotrijebljena neka vezivna masa, oni su se kasnije rušili i preko njih je padala masa kamenog jezgra nasipa, te se činilo da je nasip nastao prostim nabacivanjem kamena.

Navedeni nasipi su zatvarali jedan plato (veličine 71 x 46 m), nagnut prema zapadnoj strani.

Dva dodatna dijela, na južnoj i sjeverozapadnoj strani imaju nepravilan ili izdužen oblik. Jugozapadni dio predstavljao je snažno pojačanje centralnoj utvrdi, a u njegovom nasipu nalazio se i glavni ulaz u gradinu. Sjeverozapadni dio bio je znatno slabije utvrđen i mogao je eventualno poslužiti za zatvaranje stoke unutar gradine.

Neosporno je da je jaki nasip centralne utvrde ove prapovijesne gradine bio naknadno iskorišten, da je po njegovom vrhu bio napravljen novi zid od obrađenog kamena, uz upotrebu maltera, i na taj način sagrađena nova utvrda istog obima kao i prapovijesna. Da se radi o kasnom antičkom dobu (IV.–VI. stoljeće) govore nalazi odgovarajuće keramike iz tog perioda.

Prapovijesna „Velika gradina“ u Vidošima, općina Livno, proglašena je za nacionalni spomenik Bosne i Hercegovine. [3]

S južne strane gradine ulazi se u (atomsko) sklonište, inkorporirano u gradinu. Služilo je kao vojna bolnica u ratnom periodu od 1992.-1995. Pristup skloništu je slobodan, a njegov prostor je zapušten.

Gradina u Vašarovinama[uredi | uredi izvor]

Locirana je iznad sela, na osmom kilometru putnog pravca Livno - Bosansko Grahovo, na blagoj padini koja se nizom prirodnih terasa spušta u Livanjsko polje, na nadmorskoj visini 847 m (mjereno u selu Vašarovine, s istočne strane Gradine, u podnožju), sjevernoj zemljopisnoj širini 43°46.560', istočnoj zemljopisnoj dužini 17°01.803'.

Gradina iznad sela Vašarovina podignuta je na vrlo karakterističnom, relativno niskom brijegu, na rubu krševite grede koja opkoljava široku uvalu. Moćan kameni suhozidni nasip opkoljava u polukrugu jugozapadnu, zapadnu i sjeverozapadnu stranu gradine, dok su istočna i jugoistočna otvorene prema selu. Duljina nasipa iznosila je oko 140 m, a visina od 5 do 10 m. U sredini je nasip širine oko 22 m, a prema krajevima se postupno sužavao na 16 i 12 m.

Hrptom nasipa kasnije je podignut zid od klesanog i pravilno slaganog kamenja vezanog malterom, širine od 1,50 do 1,80 m. Ovaj zid u jugozapadnom pravcu pružao se u dužini od 80 m, a u jugoistočnom oko 40 m. Na oba kraja zid se završava prije kraja samog nasipa. Na središnjem, najvišem dijelu nasipa bila je podignuta izdužena, četvrtasta kula, veličine 9 x 4 m Na podgradinskoj terasi bila je nekropola koja je pripadala gradinskom kompleksu. Tu je nađeno dosta arheoloških predmeta: keramika, oružje, delmatskog nakita, koji su u Zavičajnom muzeju u Livnu.

Arheološko područje – Prapovijesna gradina, željeznodobne grobnice, rimsko naselje, nekropola i pokretno naslijeđe u Vašarovinama, Priluka, općina Livno, proglašeno je za nacionalni spomenik Bosne i Hercegovine. [4]


Gradina Korita[uredi | uredi izvor]

Na ovom lokalitetu iskopan je veliki broj ulomaka i cijelih keramičkih nalaza (oko 11000 kom.), relativno dosta izrađevina od kosti, nekoliko karakterističnih metalnih predmeta, mnoštvo životinjskih kostiju, fragmenata kamenih žrvnjeva, satirača i nekoliko kremenih artefakata. Važan nalaz predstavlja dobro očuvana kalotasta peć. Na osnovu arheološkog materijala moguće je razlikovati tri osnovne faze u razvoju ovog gradinskog naselja, sa ukupnim trajanjem stalne naseljenosti od 600 godina:

  • prva faza - kraj kasnog bronzanog doba (Ha B1-B2)
  • druga faza - starije željezno doba (Ha B3-D)
  • treća faza - početak mlađeg željeznog doba (Lat. A).[1]

Pojedinačni fragmenti ukazuju na naseljenost i u rimskom periodu (I-II stoljeće).

Gradina Grkovci[uredi | uredi izvor]

Nalazi se u istoimenom selu, u sjeverozapadnom dijelu Livanjskog polja. Pronađeni su ostaci stanbenog objekta sa ognjištem i pokretni arheološki materijal: keramika (bikonični pehari, zdjele sa dvostruko profilisanim obodima), komadi lepa i životinjske kosti. Svi keramički nalazi rađeni su slobodnom rukom. Pripadaju periodu Halštatske kulture, faza Ha-B i periodu Latenske kulture, faza Lat-A.[1] U doba Rimljana gradina je korištena u vojne svrhe.

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Alojz Benac, Arheološka problematika zapadne Bosne, Arheološko društvo BiH, Zbornik, knjiga I, Sarajevo 1983. –GRADINA U VIDOŠIMA
  • Blagoje Govedarica, Arheološka problematika zapadne Bosne, Arheološko društvo BiH, Zbornik, knjiga I, Sarajevo 1983. -Iz najstarije prošlosti Livanjskog polja

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b c "Blagoje Govedarica -PRILOZI KULTURNOJ STRATOGRAFIJI PRAHISTORIJSKIH GRADINA U JUGOZAPADNOJ BOSNI". ANUBIH, Godišnjak 1982. Pristupljeno 9. 2. 2017. 
  2. ^ "Alojz Benac-Đuro Basler-Borivoj Ćović-Esad Pašalić-Nada Miletić-Pavao Anđelić - KULTURNA ISTORIJA BOSNE I HERCEGOVINE". Veselin Masleša, Sarajevo, 1966. Pristupljeno 9. 2. 2016. 
  3. ^ "Velika gradina u Vidošima". kons.gov.ba. Pristupljeno 13. 6. 2016. 
  4. ^ "Prapovijesna gradina u Vašarovinama". kons.gov.ba. Pristupljeno 14. 7. 2016. 

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]