Gradine na Duvanjskom polju

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Jump to navigation Jump to search

Gradine na Duvanjskom polju su skupina ilirskih građevinskih objekata, smještenih uglavnom na zadnjim izdancima brda uz rub polja i to najčešće na uzdignutim, prirodno zaštićenim i strategijski pogodnim mjestima na obodu Duvanjskog polja. Zajedno sa Glamočkim i Livanjskim poljem, ovo je područje pripadalo plemenu Dalmati, sa jasnom granicom na sjevernim obroncima u Glamočkom polju. Južnu granicu je teže odrediti zbog selidbe Dalmata prema Jadranu.

Arheologija[uredi | uredi izvor]

Polja u jugozapadnoj Bosni istraživana su od 1973. godne. Na ova tri polja obavljena su iskopavanja na 17 gradina i ukupno je registrovano 107 gradino, od toga 34 na Duvanjskom polju.: Mala gradina Mokronoge, Velika gradina Mokronoge, Letke , Vedašić, Oplećani, Srđani, Mandina gradina, Reze, Ramići, Lončari, Lib, Omolje, Stražnica, Gradina pod Stražnicom, Velika gradina Petrovići, Mala gradina Petrovići, Gradina Mesihovina, Ćorića gradina, Anića gradina, Bukovica, Mala gradina Mrkodol, Velika gradina Mrkodol, Brišnik, Cebara, Kovači, Kuk, Veliki gradac Privala, Stipanjići, Sutulija, Podgaj, Veliki gradac, Vučipolje, Selimovića gradina, Gradac Vučipolje, Buhovo.[1]

Tokom čitavog razvoja gradinskih naselja na prostoru jugozapadne Bosne, vodeću ulogu imale su gradine na Duvanjskom polju. Polje je stalno naseljeno sa prostora zapadne Hercegovine i srednje Dalmacije. Naseljavanje je počelo od bronzanog doba, i to isključivo na Duvanjsko polje, koje je dio istočnog jadranskog kulturnog kruga, odnosno Sredozemlja u širem smislu. Otada počinje razvoj Dalmata pa se Duvanjsko polje smatra kao klasično područje etnogeneze Dalmata.[2] Antički natpisi nađeni u Mokronogama doveli su do zaključka da je najpoznatije dalmatsko naselje Delminijum, negdje na Duvanjskom polju. Smatra se da je Delminijum gradina na Libu.[3]

Na prelasku bronzanog u željezno doba povećava se broj izgrađenih gradina jer dolazi do povećanja stanovništva dolaskom iz srednje Bosne. Arheološki materijal pokazuje sličnost sa materijalom iz gradina Varvara kod Rame i Pod kod Bugojna. Početkom IV vijeka p.n.e dolazi do pomjeranja Dalmata prema jadranskoj obali nakon čega će početi njihovi sukobi sa moćnom rimskom civilizacijom.

Gradina Petrovići[uredi | uredi izvor]

Na južnom dijelu Duvanjskog polja nalaze se dvije gradine, Velika i Mala gradina Petrovići. Na Maloj gradini nema nikakvih ostatake kulturnog sloja i služila je kao strateška dopuna u odbrani naselja. U Velikoj gradini, u gornjem sloju pronađeni su ostaci zidova i nekropola iz kasnijeg perioda. Pronađena je velika količina keramike (pehari raznih oblika, konične zdjele), životinjskih kostiju, kameni satirači i žrvnjevi. Keramika je ručne izrade i slična je nalazima na Varvari, što govori o naseljavanju u kasno bronzano doba.[1]

Gradina Letke[uredi | uredi izvor]

Nalazi se na sjeverozapadnom dijelu polja. Arheološki materijal je cijelom dubinom ispreturan, pa se smatra da je bila neprekidno naseljena od kasnog bronzanog doba (u fazi Halštat A), cijelo vrijeme u željeznom dobu i na kraju, u vrijeme rimske dominacije, što potvrđuju dijelovi zida sa malterom.[1]

Gradina Buhovo[uredi | uredi izvor]

Nalazi se na sjeverozapadnom dijelu polja, u istoimenom naselju. Arheološki materijal je ispreturan i razasut na padinama pored gradine. Dominira materijal iz kasnog bronzanog doba, kada je gradina bila i najsnažnija.[1]

Mandina gradina[uredi | uredi izvor]

Ovo je uz Reljinu gradinu jedna od dvije gradine koja se nalazi u ravni samog polja. Na jedva primjetnom uzvišenju na kojem dominira tumul, formiran gomilom kamenja visine do 3 metra. Ispod kamenja nađeni su tragovi gorenja, što govori da je prije gradnje tumula obavljen određeni ritual uz spaljivanje. Pronađeno je dosta ornamentisane fine keramike slične onoj na susjednim gradinama. Ovo mjesto nije bilo naseljeno već neka vrsta svetilišta šireg značaja.[1]

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Delminijum

Literatura[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b c d e "Blagoje Govedarica -PRILOZI KULTURNOJ STRATOGRAFIJI PRAHISTORIJSKIH GRADINA U JUGOZAPADNOJ BOSNI". ANUBIH, Godišnjak 1982. Pristupljeno 9. 2. 2017. 
  2. ^ "Alojz Benac-Đuro Basler-Borivoj Ćović-Esad Pašalić-Nada Miletić-Pavao Anđelić - KULTURNA ISTORIJA BOSNE I HERCEGOVINE". Veselin Masleša, Sarajevo, 1966. Pristupljeno 9. 2. 2016. 
  3. ^ "Ivo Bojanovski: BOSNA I HERCEGOVINA U ANTIČKO DOBA". Akademija nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine, 1988. Pristupljeno 9. 2. 2016.