Gradine na Duvanjskom polju

S Wikipedije, slobodne enciklopedije

Gradine na Duvanjskom polju su skupina ilirskih građevinskih objekata, smještenih uglavnom na zadnjim izdancima brda uz rub polja i to najčešće na uzdignutim, prirodno zaštićenim i strategijski pogodnim mjestima na obodu Duvanjskog polja. Zajedno sa Glamočkim i Livanjskim poljem, ovo je područje pripadalo plemenu Dalmati, sa jasnom granicom na sjevernim obroncima u Glamočkom polju. Na zapadu Dalmati su se prostirali do rijeke Krke gdje su im susjedi bili Liburni. Na istoku su držali Imotsko polje, Posušje i Rakitno. Južnu granicu je teže odrediti zbog selidbe Dalmata prema Jadranu.

Dalmati[uredi | uredi izvor]

Znatan dio navedene teritorije već tada je imao kraški karakter. U planinama između polja nema značajnijih rudnih ležišta. Uslovi za intenzivniju zemljoradnju ni tada nisu bili povoljni. To je tipična stočarska zemlja i stočarstvo je bilo osnovna privredna djelatnost, koja je mogla davati viškove neophodne za razmjenu kojom se osigzravao dotok bronze i željeza, bilo kao gotovih proizvoda, ili sirovina za izradu oružja i oruđa. Naročito je gajena sitna stoka, pa otuda i njhovo ime koje potiče od albanske riječi delme - ovca.[1]

Arheologija[uredi | uredi izvor]

Polja u jugozapadnoj Bosni istraživana su od 1973. godne. Na ova tri polja obavljena su iskopavanja na 17 gradina i ukupno je registrovano 107 gradino, od toga 34 na Duvanjskom polju: Mala gradina Mokronoge, Velika gradina Mokronoge, Letke , Vedašić, Oplećani, Srđani, Mandina gradina, Reze, Ramići, Lončari, Lib, Omolje, Stražnica, Gradina pod Stražnicom, Velika gradina Petrovići, Mala gradina Petrovići, Gradina Mesihovina, Ćorića gradina, Anića gradina, Bukovica, Mala gradina Mrkodol, Velika gradina Mrkodol, Brišnik, Cebara, Kovači, Kuk, Veliki gradac Privala, Stipanjići, Sutulija, Podgaj, Veliki gradac, Vučipolje, Selimovića gradina, Gradac Vučipolje, Buhovo.[2]

Tokom čitavog razvoja gradinskih naselja na prostoru jugozapadne Bosne, vodeću ulogu imale su gradine na Duvanjskom polju. Polje je stalno naseljeno sa prostora zapadne Hercegovine i srednje Dalmacije. Naseljavanje je počelo od bronzanog doba, i to isključivo na Duvanjsko polje, koje je dio istočnog jadranskog kulturnog kruga, odnosno Sredozemlja u širem smislu. Otada počinje razvoj Dalmata pa se Duvanjsko polje smatra kao klasično područje etnogeneze Dalmata.[3]

Gradine[uredi | uredi izvor]

Gradine su najznačajniji ostaci dalmatskog graditeljstva. Njihov broj je oko 400 na teritoriji koja je pripadala Dalmatima. Na prelasku bronzanog u željezno doba povećava se broj izgrađenih gradina jer dolazi do povećanja stanovništva dolaskom iz srednje Bosne. Arheološki materijal pokazuje sličnost sa materijalom iz gradina Varvara kod Rame i Pod kod Bugojna.

Gradine se ne odlikuju nekim višim nivoom fortifikacija. Najčešći oblik dalmatske gradine je kamena građevina nalik na potkovicu ili mjesečev srp, čiji je istureni, lučni dio, okrenut prema najpristupačnijoj, najviše ugroženoj strani. Na tom mjestu, bedem je visok i do 10 m, dok se krajevi nasipa postepeno istanjuju i gube na strmim rubovima brda, odakle je napad neprijatelja najmanje bio moguć. Ima gradina i drugih oblika: kružnih, ovalnih, izduženih, prilagođenih terenu. Bedem je uglavnom rađen kao nasip, a djelimično kao suhozid. Tek u sukobima sa Rimljanima, Dalmati su bolje utvrđivali gradine, koje su se mogle oduprijeti i bolje izvježbanom neprijatelju. Zna se podatak da Rimljani 34. god. pne. nisu mogli osvojiti utvrđenje Setoviju, sve dok glad nije prisilila branitelje na predaju.

Početkom IV vijeka p.n.e dolazi do pomjeranja Dalmata prema jadranskoj obali nakon čega će početi njihovi sukobi sa moćnom rimskom civilizacijom.

Delminium[uredi | uredi izvor]

Historijski izvori spominju dva naselja pod imenom Delminium. Prvo naselje je iz vremana dalmatske samostalnosti. Antički natpisi nađeni u Mokronogama doveli su do zaključka da je najpoznatije dalmatsko naselje Delminium, negdje na Duvanjskom polju. U arheologiji nema saglasja oko njegove ubikacije. Smatra se da je Delminium gradina na Libu.[4], ili na mjestu današnjeg Tomislavgrada.

Nakon rimske okupacije izgrađeno je gradsko naselje u Tomislavgradu, koje Strabon naziva - megale polis (veliki grad). Isti autor navodi podatak da se na dalmatskoj teritoriji nalazi oko 50 spomena vrijednih naselja.

Gradina Petrovići[uredi | uredi izvor]

Na južnom dijelu Duvanjskog polja nalaze se dvije gradine, Velika i Mala gradina Petrovići. Na Maloj gradini nema nikakvih ostatake kulturnog sloja i služila je kao strateška dopuna u odbrani naselja. U Velikoj gradini, u gornjem sloju pronađeni su ostaci zidova i nekropola iz kasnijeg perioda. Pronađena je velika količina keramike (pehari raznih oblika, konične zdjele), životinjskih kostiju, kameni satirači i žrvnjevi. Keramika je ručne izrade i slična je nalazima na Varvari, što govori o naseljavanju u kasno bronzano doba.[2]

Gradina Letke[uredi | uredi izvor]

Nalazi se na sjeverozapadnom dijelu polja. Arheološki materijal je cijelom dubinom ispreturan, pa se smatra da je bila neprekidno naseljena od kasnog bronzanog doba (u fazi Halštat A), cijelo vrijeme u željeznom dobu i na kraju, u vrijeme rimske dominacije, što potvrđuju dijelovi zida sa malterom.[2]

Gradina Buhovo[uredi | uredi izvor]

Nalazi se na sjeverozapadnom dijelu polja, u istoimenom naselju. Arheološki materijal je ispreturan i razasut na padinama pored gradine. Dominira materijal iz kasnog bronzanog doba, kada je gradina bila i najsnažnija.[2]

Mandina gradina[uredi | uredi izvor]

Ovo je uz Reljinu gradinu na Glamočkom polju, jedna od dvije gradine koja se nalazi u ravni samog polja. Na jedva primjetnom uzvišenju na kojem dominira tumul, formiran gomilom kamenja visine do 3 metra. Ispod kamenja nađeni su tragovi gorenja, što govori da je prije gradnje tumula obavljen određeni ritual uz spaljivanje. Pronađeno je dosta ornamentisane fine keramike slične onoj na susjednim gradinama. Ovo mjesto nije bilo naseljeno već neka vrsta svetilišta šireg značaja.[2]

Literatura[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ "Borivoj Čović: OD BUTMIRA DO ILIRA - Delmati, s.239". Kulturno naslijeđe, Sarajevo, 1976. Pristupljeno 9. 2. 2016.
  2. ^ a b c d e "Blagoje Govedarica -PRILOZI KULTURNOJ STRATOGRAFIJI PRAHISTORIJSKIH GRADINA U JUGOZAPADNOJ BOSNI" (PDF). ANUBIH, Godišnjak 1982. Arhivirano s originala (PDF), 12. 2. 2018. Pristupljeno 9. 2. 2017.
  3. ^ "Alojz Benac-Đuro Basler-Borivoj Ćović-Esad Pašalić-Nada Miletić-Pavao Anđelić - KULTURNA ISTORIJA BOSNE I HERCEGOVINE". Veselin Masleša, Sarajevo, 1966. Pristupljeno 9. 2. 2019.
  4. ^ "Ivo Bojanovski: BOSNA I HERCEGOVINA U ANTIČKO DOBA". Akademija nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine, 1988. Pristupljeno 9. 2. 2016.