Gradine u Sarajevskom polju

S Wikipedije, slobodne enciklopedije

Gradine u Sarajevskom polju su svjedočanstvo o naseljenosti i srednjobosanskoj kulturnoj grupi bronzanog i željeznog doba.

Područje srednje Bosne u željeznom dobu naseljavalo je ilirsko pleme Desidijati sa svojih 103 dekurija. Registrovano je ukupno oko 120 njihovih naselja, uglavnom gradinskog tipa. Gradine u Sarajevskom polju su istovjetne onima na cjelokupnom ilirskom području. Građene su uglavnom na uzvišenjima, sa oblikom koji se prilagođavao konfiguraciji terena, dok je manji dio zaštićen sa jednim ili višestrukim bedemima.

Na 20 srednjebosanskih gradina ilirskog doba utvrđeno je postojanje i antičkih nalaza. Predpostavlja se da se na jednom od tih 20 lokaliteta nalazila i dezitijatska gradina HE ...?ASTEL...?DAESITIATIVM, poznata na natpisu iz Salone, a koja je postojala i u rimskom periodu. Po tom natpisu ova gradina bila je udaljena 151-155 km od Bistue Vetus i 85-87 od Bistue nova. To odgovara prostoru Sarajevskog polja.

Ilidža[uredi | uredi izvor]

Gradina Ilinjača, Gornji Kotorac - Crnač Donji Kotorac – Crkvina Donji Kotorac – Velika gradina, Zenik – Naklo Vojkovići – Gradina Lasica, Hrasnica – Gradina Blažuj – Gradina Rogoš-Blažuj – Gradina Gubavac Vrelo Bosne - Crkvine Šamin Gaj, Rakovica – Despića njive, Rakovica – Bjeluše, Rakovica.

Stanovnici ovih naselja posjećivali su sumporno vrelo na području današnje Ilidže i uočili su njegovu ljekovitu vrijednost, i uz to razvili svoje prvo kultno mjesto na kojem su podizani prvi jednostavni oltari. [1] Gradine na Ilidži pokazuju da je ovo područje bilo naseljeno i u predrimsko doba i da je svoj kontinuitet nastavilo naseljem Aquae S...

Hadžići[uredi | uredi izvor]

Gradac kod Hadžića – Gradina Borak, Tarčin

Sarajevo[uredi | uredi izvor]

Gradine su bile raspoređene na sjevernoj, sunčanoj strani, uz potoke koji se spuštaju u Miljacku. Južna strana je nepristupačna zbog Trebevića.

Gradina Čavljak, Hreša – Gradac Hodidjed – Obhođa, Stari grad-Sarajevo – Velika Gradina, Faletići – Gradina Donje Biosko – Fortica, Stari Grad – Gradina Mrkovići, Centar – Gradac Nahorevo – Kokorevac, Nahorevo – Gradac Dvor, Novi Grad – Grad Svrake, Vogošća – Rečica, Rečica, Novi Grad – Gradina Lokve, Vogošća –Gornja Jošanica, Vogošća – Kamenjača Vogošća – Marije Krivoglavci, Vogošća.

Hodidjed ima dugu tradiciju naseljenosti, sve do osmanlijskog vremena.

Južno od Miljacke, na krajnjim padinama Trebevića bio je naseobinski gradinski kompleks Zlatište-Debelo Brdo-Soukbunar kao najvažniji kompleks metalnog doba. Gradina Debelo brdo prema bogatstvu, vrsti, tipu i obliku nalaza, predstavljala je značajno produkcijsko središte sa razvijenom metalurgijom, zanatstvom i kulturom stalne naseljenosti oko 2000 godina. Nije to bilo naselje u kojem se smještalo samo poljoprivredno stanovništvo već i stanovništvo sa izdiferenciranim zanimanjima, pa čak i duhovnošću i umjetnošću. Debelo brdo je bio i upravni centar lokalnog ili plemenskog karaktera. Debelo brdo je skoro na razmeđu Glasinačke i Srednjobosanske kulturne grupe, međusobno povezanih komunikacijom kroz Sarajevsko polje, pa je naselje bilo i trgovački centar. Kontinuitet naseljenosti naselje produžava i u rimsko doba.


Literatura[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]

Historijsko područje Gradac (Hadžići)