Gradine u Srebreniku

S Wikipedije, slobodne enciklopedije

Gradine u Srebreniku u Bosni i Hercegovini pripadaju kasnom bronzanom dobu, između II i I milenija stare ere, i željeznom dobu, od IX do III stoljeća pne.

To je period kada je na širokom evopskom i balkanskom prostoru prevladavala Kultura polja s urnama koja je obuhvatala i sjeverne dijelove Bosne. U istočnom dijelu sjeverne Bosne od Ukrine do Drine krajem II i početkom I milenija pne, u kasnom bronzanom dobu, razvila se grupa Vis-Pivnica (prema nalazištu Vis u Modranu u okolini Dervente), srodna sa južnovojvođanskom bosutskom grupom ovog perioda, a u izvjesnoj mjeri i sa Srednjebosanskom kulturnom grupom kasnog bronzanog doba.

Gradina Grabovik-Zaketuše[uredi | uredi izvor]

Nalazi se iznad sela Straža, na koti Grabovik, na 686 m nadmorske visine. Ovaj predio je udaljen od Srebrenika, u istočnom smjeru oko 10 km. Brdo Grabovik visoko je oko 200 m. Južne, zapadne i sjeverne padine čine stijene koje su na određenim tačkama visoke i do 50–60 m. Na vrhu Grabovika je stjenoviti plato, koji se proteže u osnovnom smjeru od istoka ka zapadu, dimenzija 350 x 150 m). Na spomenutim padinama i na platou nađeno je dosta površinskog materijala koji se može okvirno datirati, u period kasnog bronzanog i starijeg željeznog doba (od oko 1000. do 300. godine prije naše ere). Neki keramički elementi na keramici su identički sa nalazima iz Donje Doline. To su prvi nalazi ove vrste u sjeverno-istočnom dijelu Bosne.

Na sjednici komisije za očuvanje nacionalnih spomenika održanoj 14. do 10 marta 2006. godine, gradina je proglašena za nacionalni spomenik Bosne i Hercegovine.[1] Ovu odluku Komisija je donijela u sljedećem sastavu: Zeynep Ahunbay, Amra Hadžimuhamedović, Dubravko Lovrenović (predsjedavajući), Ljiljana Ševo i Tina Wik.

Arheološko područje ugroženo je eksploatacijom kamena i geološkim istraživanjima u kojima područje nije tretirano kao potencijalno arheološko nalazište.

Gradina ispod Kuga[uredi | uredi izvor]

Nalazi se u naselju Bjelave na koti na 404 m nadmorske visine. Na lokalitet se može prići sa puta Tuzla-Orašje. Od kamenoloma do skoro samog vrha probijen je put na kome se nalazi mnogo prahistorijske keramike. Brdo je na ostaloj površini zaraslo te se vrlo teško stiže do vrha koji je potpuno prekriven nižim i visokim rastinjem i za sada se na njemu ne može vršiti arheološka prospekcija. U dijelu južnog podnožja lokaliteta se vrši eksploatacija i separacija kamena. Na sjednici komisije za očuvanje nacionalnih spomenika održanoj 4. do 11. septembra 2007. godine, gradina je proglašena za nacionalni spomenik Bosne i Hercegovine.[2] Ovu odluku Komisija je donijela u sljedećem sastavu: Zeynep Ahunbay, Amra Hadžimuhamedović (predsjedavajuća), Dubravko Lovrenović, Ljiljana Ševo i Tina Wik. Novom odlukom iz 2009, predhodna odluka je poništena.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ "Gradine u Srebreniku". Komisija za nacionalne spomenikekons.gov.ba. Pristupljeno 13. 9. 2016.
  2. ^ "Gradine u Srebreniku". Komisija za nacionalne spomenikekons.gov.ba. Pristupljeno 13. 9. 2016.