Granica proizvodnih mogućnosti
U mikroekonomiji, granica proizvodnih mogućnosti (Production–possibility frontier - PPF), kriva proizvodnih mogućnosti (Production–possibility curve - PPC) je grafički prikaz koji prikazuje sve moguće opcije proizvodnje za dva dobra koja se mogu proizvesti korištenjem svih faktora proizvodnje, gdje su dati resursi maksimaalno efikasno iskorišteni. PPF ukazuje na nekoliko ekonomskih koncepata, kao što su alokativna efikasnost, ekonomije obima, oportunitetni trošak (ili marginalna stopa transformacije), proizvodna efikasnost i oskudnost resursa (fundamentalni ekonomski problem s kojim se suočavaju sva društva).[1] Ovaj koncept se obično razmatra za ekonomiju u cjelini, ali se primjenjuje i na svakog pojedinca, domaćinstvo i ekonomsku organizaciju.
Efikasnost
[uredi | uredi izvor]
Granicu proizvodnih mogućnosti smo dostigli kada nam ekonomija posluje maksimalno efikasno i to do te mjere da ne možemo proizvoditi više jednog dobra ukoliko ne smanjimo proizvodnju drugog dobra. Pri maksimalnoj efikasnosti resursi se ne rasipaju i radi se s punim kapacitetima. Može se poslovati unutar granice, granica se može dostići, ali ekonomija ne može izaći izvan njenih okvira, jer je ograničena produktivnošću, dostupnim resursima (sirovine, rad, kapital) i sl.
Mnogi su razlozi zbog kojih se ekonomija može pomjeriti unutar PPF-a. Primjera radi, ako je alokacija dobara neefikasna, ukoliko je velika nezaposlenost, ako su prisutni nesavršena konkurencija i eksternalije ili imamo pogrešne odluke vlasti. Svi ovi faktori mogu dovesti do pogrešne kombinacije roba koje se proizvode (dakle, pogrešna kombinacija resursa koji se raspoređuju između proizvodnje dva dobra) u poređenju s onim što bi potrošači preferirali, s obzirom na to šta je izvodljivo na PPF-u.[3]
Međutim, postoje mogućnosti da se sama granica pomjeri prema van, i to u slučaju ako dođe do rasta inputa, kao što su fizički kapital ili rad, ili tehnološkog napretka u znanju o tome kako transformirati inpute u outpute. Takva promjena pokazuje, na primjer, da ekonomija raste, što znači da se sada može proizvesti više dobara tokom određenog vremenskog perioda, a da se ne mora smanjiti proizvodnje bilo kojeg drugog dobra. Suprotno tome, PPF će se pomjeriti prema unutra ako se radna snaga smanji, zalihe sirovina se iscrpe ili prirodna katastrofa smanji zalihe fizičkog kapitala.
Primjer
[uredi | uredi izvor]
Klasičan primjer granice proizvodnih mogućnosti nam prikazuje pojednostavljenu ekonomiju koja proizvodi samo dva dobra, maslac i oružje. Pošto ova ekonomija posluje na svojoj granici proizvodnih mogućnosti ne postoji mogućnost da proizvedemo više maslaca bez toga da smanjimo proizvodnju oružja i obratno.
| Maslac (u tonama) | Oružje (u hiljadama) |
|---|---|
| 100 | 10 |
| 90 | 60 |
| 50 | 120 |
| 20 | 135 |
| 10 | 140 |
| 0 | 145 |
U tabeli vidimo da proizvodnja dodatnih deset tona maslaca ima za posljedicu smanjenje proizvodnje oružja za 50 hiljada komada. U tom slučaju tih 50 hiljada komada neproizvedenog oružja nam predstavljaju oportunitetni trošak, odnosno trošak propuštene prilike.
Grafički PPF predstavlja opadajuću krivu, obično konkavnu, mada se može prikazati i kao linearna. Na grafiku sama granica proizvodnih mogućnosti ocrtava maksimalnu količinu outputa (roba/usluga) koje ekonomija može postići, uz date fiksne resurse (faktore proizvodnje) i postojeću tehnologiju. Ona je predstavljena opadajućom krivom.
- Tačke koje se nalaze na granici/krivi su efikasne.
- Tačke koje se nalaze na ili ispod granice su moguće/dostižne: to su količine se mogu proizvesti s trenutno dostupnim resursima i tehnologijom.
- Tačke koje se nalaze iznad granice/krive proizvodnih mogućnosti nisu moguće/dostižne jer se količine ne mogu proizvesti korištenjem trenutno dostupnih resursa i tehnologije.
- Tačke koje se nalaze strogo ispod granice/krive su neefikasne, jer ekonomija može proizvesti više od barem jednog dobra bez žrtvovanja proizvodnje bilo kojeg drugog dobra, s postojećim resursima i tehnologijom.
Reference
[uredi | uredi izvor]- ↑ Sickles, R., & Zelenyuk, V. (2019). Measurement of Productivity and Efficiency: Theory and Practice. Cambridge: Cambridge University Press. doi:10.1017/9781139565981
