Idi na sadržaj

Green Day

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Green Day
Green Day u augustu 2021; od lijeve prema desnoj: Jason White, Billie Joe Armstrong, i Mike Dirnt
Osnovne informacije
PseudonimiSweet Children (1987–1989)
PorijekloEast Bay, Kalifornija
Žanrovipank-rok, pop-pank, alternativni rok, power pop, skate-pank
Karijera1987–
Izdavači
Povezani umjetnici
Veb-sajtgreenday.com
ČlanoviBillie Joe Armstrong
Mike Dirnt
Tré Cool
Bivši članoviSean Hughes
Raj Punjabi
John Kiffmeyer
Jason White

Green Day američka je rok-grupa koju su 1987. u East Bayu u Kaliforniji osnovali glavni vokalista i gitarista Billie Joe Armstrong te basista Mike Dirnt. Veći dio karijere grupe bili su trio s bubnjarom Tré Coolom, koji je zamijenio Johna Kiffmeyera 1990. godine nakon snimanja drugog studijskog albuma, Kerplunka. Gitarista na turnejama, Jason White, postao je punopravni član 2012. godine, ali se vratio ulozi člana tokom turneja 2016. Green Day je izvorno bio dio pank scene kasnih 80-ih i ranih 90-ih na DIY 924 Gilman Streetu u Berkeleyju u Kaliforniji. Raniji albumi grupe bili su za nezavisnu izdavačku kuću Lookout! Records. Godine 1994, njihov prvi veliki album Dookie, objavljen je u sklopu izdavačke kuće Reprise Records. Postigao je ogromni uspjeh, te je prodano više od 10 miliona primjeraka albuma. Green Day je zajedno sa ostalim kalifornijskim pank grupama zaslužan za povećanje interesa za pank-rok u SAD-u.

Iako albumi Insomniac (1995), Nimrod (1997) i Warning (2000) nisu dorasli uspjehu Dookieja, ipak su bili uspješni s tim da su prva dva dostigla dvaput platinasti status, dok je drugi osvojio zlatni. Sedmi album Green Daya, rok opera pod nazivom American Idiot (2004), postao je popularan među mlađom generacijom, prodavši se u šest miliona primjeraka u SAD-u. Njihov sljedeći album, 21st Century Breakdown, objavljen je 2009. i donio je grupi najbolji uspjeh na ljestvici. Slijedila je trilogija albuma ¡Uno!, ¡Dos! i ¡Tré!, objavljena u septembru, novembru i decembru 2012. godine. Trilogija nije bila komercijalno uspješna u odnosu na njihove prethodne albume uglavnom zbog nedostatka promocije i Armstrongovog odlaska na rehabilitaciju. Njihov dvanaesti studijski album, Revolution Radio, objavljen je u oktobru 2016. i postao njihov treći koji je debitirao na 1. mjestu Billboard 200 ljestvice. Trinaesti studijski album grupe, Father of All Motherfuckers, objavljen je 7. februara 2020. godine.

Green Day je prodao više od 75 miliona ploča širom svijeta.[1] Grupa je bila nominirana za 20 nagrada Grammy od kojih je osvojila njih pet s albumom Dookie za najbolji alternativni album, albumima American Idiot i 21st Century Breakdown za najbolji rok album, pjesmom "Boulevard of Broken Dreams" za najbolju pjesmu godine i albumom American Idiot: The Original Broadway Cast Recording za najbolji kazališni album.

Godine 2010. je prvi put nastupila scenska adaptacija American Idiota na Broadwayu. Mjuzikl je bio nominiran za tri nagrade Tony: najbolji mjuzikl, najbolji scenski dizajn i najbolji dizajn rasvjete, osvojivši posljednje dvije. Grupa je uvrštena u Rock and Roll Hall of Fame 2015. godine, prve godine nakon što je ispunila uvjete. Članovi grupe su također zajedno sudjelovali na sporednim projektima Pinhead Gunpowder, The Network, Foxboro Hot Tubs, The Longshot, The Coverups, a radili su i na solo karijerama.

Historija

[uredi | uredi izvor]

Osnivanje i godine u Lookout Recordsu (39/Smooth i Kerplunk, 1987–1993)

[uredi | uredi izvor]

Godine 1987. prijatelji i gitaristi Billie Joe Armstrong i Mike Dirnt, tada stari 15 godina, zajedno sa basistom Seanom Hughesom i bubnjarom Rajom Punjabijem, osnovali su grupu pod imenom Sweet Children.[2][3] Prvi nastup grupe održan je 17. oktobra 1987. u Rod's Hickory Pitu u Valleju, Kalifornija.[4] Godine 1988. Armstrong i Dirnt počeli su da rade sa bivšim bubnjarom grupe Isocracy Johnom Kiffmeyerom, također poznatijim kao "Al Sobrante", koji je zamijeniom prvobitnog bubnjara Raja Punjabija.[5] Otprilike u to vrijeme je i basista Sean Hughes napustio grupu, zbog čega je Dirnt prešao s gitare na bas. Armstrong navodi Operation Ivy kao veliki utjecaj i grupu koja ga je inspirisala da osnuje bend.[6][7]

Godine 1988. Larry Livermore, vlasnik Lookout! Recordsa, prvi put je vidio kako Green Day svira uživo na zabavi u planinama Okruga Mendocino u sjevernoj Kaliforniji. Uprkos tome što su bili bend tinejdžera koji je nastupao uz svjetlost svijeća i uz gitare i mikrofone napajane generatorom, Livermore im je ponudio ugovor sa njegovom izdavačkom kućom.[8]

Jednostavno sam na nekom nivou znao da bi mogli biti sljedeći Beatlesi. Kada smo potpisali ugovor, svi smo bili izopćenici koje niko nije shvaćao ozbiljno. Green Day je u to vrijeme bio toliko mlad da ideju o sudjelovanju sa izdavačkom kućom nisu smatrali prikladnom. Kada sam rekao: "Želim da snimim ploču sa tobom", Billie Joe je odgovorio: "Da, da, u redu. I to je bilo to. Niko drugi nije bio zainteresovan za izdavanje njihovih ploča. Bio sam jedna vrsta luđaka koja je to bila spremna da učini.

– Larry Livermore, Kerrang![8]

U decembru 1988. grupa je snimila svoj prvi EP, 1000 Hours. Prije nego što su ga objavili, zamijenili su svoje ime Sweet Children kako bi se izbjegla zabuna sa drugim lokalnim bendom Sweet Baby.[9] Usvojili su ime Green Day zbog naklonosti članova prema marihuani.[10] Fraza Green Day je bio sleng u Zaljevskom području San Francisca koji znači "dan kada se ne radi ništa osim pušenja marihuane".[11] Armstrong je jednom 2001. godine priznao da je smatrao to "najgorim imenom benda na svijetu".[12]

Svoj prvi studijski album 39/Smooth, Green Day je objavio početkom 1990.[13] Kasnije te godine snimili su dva EP-a, Slappy i Sweet Children. Sweet Children je uključivao pjesme koje su snimili pod nezavisnom izdavačkom kućom Skene! Records iz Minneapolisa.[14] 39/Smooth je jedini album grupe koji je snimljen s bubnjarom Johnom Kiffmeyerom. Napustio je grupu krajem 1990. kako bi nastavio svoje školovanje na univerzitetu.[4][15] Bubnjar grupe The Lookouts, Tré Cool počeo je nastupati s Green Dayom kao privremena zamjena, a kasnije je Coolovo mjesto bubnjara postalo stalno, što je Kiffmeyer "ljubazno prihvatio".[16] Grupa je bila na turneji većim dijelom 1992. i 1993, te je odsvirala niz nastupa u Evropi[17] dok je drugi studijski album Kerplunk prodat u 50.000 kopija u SAD-u.[17]

Diskografija

[uredi | uredi izvor]
Glavni članak: Diskografija Green Daya

Reference

[uredi | uredi izvor]
  1. ^ "Green Day, Nine Inch Nails among Rock Hall nominees". USA Today. 9. 10. 2014. Pristupljeno 12. 11. 2021.
  2. ^ Albert, Melissa (8. 2. 2020). "Green Day – History, Songs, Albums & Facts". Encyclopædia Britannica. In 1987 they and drummer Sean Hughes formed their first band, a punk outfit called Sweet Children.
  3. ^ Weisbard, Eric (septembar 1994). "SPIN: Young, Loud, and Snotty". Spin (jezik: engleski). United States: SPIN Media LLC; Camouflage Associates. 10: 70. ISSN 0886-3032. Pristupljeno 6. 1. 2022.
  4. ^ a b "Green Day". Pure volume. Arhivirano s originala, 5. 1. 2013. Pristupljeno 6. 1. 2022.
  5. ^ Small, Doug (2005). Omnibus Presents the Story of Green Day. Omnibus Press. str. 12. ISBN 9780825634086.
  6. ^ Susan Dynner (director) (27. 7. 2007). Punk's Not Dead (Documentary Movie) (jezik: engleski). United States: Vision Films. Dešava se na 93 Minutes. Arhivirano s originala, 11. 2. 2018. Pristupljeno 6. 1. 2022. "Opartion Ivy was such a huge band. I was 15 years old when I got into that band, I just remember thinking 'This is the greatest band in the world'.
  7. ^ Spitz, Marc (7. 11. 2006). "4: Op Ivy". Nobody Likes You: Inside the Turbulent Life, Times, and Music of Green Day. Hachette Books. ISBN 978-1-4013-8579-8. [Operation Ivy] became Billie Joe Armstrong's favorite band and biggest influence
  8. ^ a b ""They could be the next Beatles": The story of Green Day's debut album, 39/Smooth". Kerrang! (jezik: engleski). Pristupljeno 7. 1. 2022.
  9. ^ Greene, Eveline Chao,Christopher R. Weingarten,Brandon Geist,Brittany Spanos,Kory Grow,Dan Epstein,Andy; Chao, Eveline; Weingarten, Christopher R.; Geist, Brandon; Spanos, Brittany; Grow, Kory; Epstein, Dan; Greene, Andy (30. 8. 2019). "25 Worst Original Names of Famous Bands". Rolling Stone (jezik: engleski). Pristupljeno 7. 1. 2022.
  10. ^ "Music and Concerts: Green Day". Archive.metropolis.co.jp. Arhivirano s originala, 2. 11. 2013. Pristupljeno 6. 9. 2010.
  11. ^ "The story behind Green Day's name". Radio X (jezik: engleski). Pristupljeno 6. 9. 2021.
  12. ^ VH1. "Green Day: Behind the Music #155". VH1. Arhivirano s originala, 7. 4. 2020. Pristupljeno 7. 1. 2022.
  13. ^ "Archived copy". Arhivirano s originala, 4. 10. 2014. Pristupljeno 12. 1. 2022.CS1 održavanje: arhivirana kopija u naslovu (link)
  14. ^ Egerdahl, Kjersti (2010). Green Day: A Musical Biography. ABC-CLIO. str. 28. ISBN 978-0-313-36597-3.
  15. ^ Small, Doug (2005). Omnibus Presents the Story of Green Day. Omnibus Press. str. 17. ISBN 9780825634086.
  16. ^ Small, Doug (2005). Omnibus Presents the Story of Green Day. Omnibus Press. str. 19. ISBN 9780825634086. graciously accepted
  17. ^ a b Thompson, Dave. "Green Day". Alternative Rock. San Francisco: Miller Freeman Books, 2000.

Vanjski linkovi

[uredi | uredi izvor]
Preuzeto iz "https://bs.wikipedia.org/w/index.php?title=Green_Day&oldid=3572044"