HIST2H3PS2

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
(Preusmjereno sa HIST3H2A)
HIST2H3PS2
Identifikatori
AliasiH3-7
Vanjski ID-jeviGeneCards: H3-7
Lokacija gena (čovjek)
Hromosom 1 (čovjek)
Hrom.Hromosom 1 (čovjek)[1]
Hromosom 1 (čovjek)
Genomska lokacija za HIST2H3PS2
Genomska lokacija za HIST2H3PS2
Bend1q21.1Početak143,894,544 bp[1]
Kraj143,905,977 bp[1]
Ortolozi
VrsteČovjekMiš
Entrez
Ensembl
UniProt
RefSeq (mRNK)

NM_001025303
NM_001355409
NM_001372105

n/a

RefSeq (bjelančevina)

n/a

n/a

Lokacija (UCSC)Chr 1: 143.89 – 143.91 Mbn/a
PubMed pretraga[2]n/a
Wikipodaci
Pogledaj/uredi – čovjek

Pseudogen 2 histonskog klastera 2-H3, znan i kao HIST2H3PS2, je ljudski gen na hromosomu 1.[3]

U jednom istraživanju iz 2017., polazi se od konstatacije da se nealelne varijante histona smatraju epigenetičkim faktorima koji regulišu funkcije genomske DNK u eukariotskim hromosomima. U toj studiji identifikovali su tri nove varijante ljudskog histona H3 (nazvane H3.6, H3.7 i H3.8), koje su prethodno bile označene kao pseudogeni. H3.6 i H3.8 konzerviraju H3.3-specifične aminokiselinske ostatke, ali H3.7 dijeli specifične aminokiselinske ostatke sa H3.1. Uspješno su rekonstituirali nukleosom koji sadrži H3.6 in vitro i odredili njegovu kristalnu strukturu. U nukleosomu H3.6, H3.6-specifičan Val62 ostatak hidrofobno kontaktira srodnu molekulu H4, ali je njegova kontaktna površina manja od one odgovarajućeg H3.3 Ile62 ostatka. Test termičke stabilnosti je otkrio da je nukleosom H3.6 značajno nestabilan u poređenju sa nukleosomom H3.3.

Zanimljivo je da je analiza mutacija pokazala da je ostatak H3.6 Val62 u potpunosti odgovoran za nestabilnost nukleosoma H3.6, vjerovatno zbog oslabljene hidrofobne interakcije sa H4. Također je rekonstituiran nukleosom koji sadrži H3.8, ali je njegova termička stabilnost bila prilično niska. Unatoč tome, pročišćeni H3.7 nije uspio da formira nukleosome in vitro. Identifikacija i karakterizacija ovih novih varijanti ljudskog histona H3 daje važne nove uvide u razumijevanje epigenetičke regulacije ljudskog genoma.[4]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b c GRCh38: Ensembl release 89: ENSG00000273213 - Ensembl, maj 2017
  2. ^ "Human PubMed Reference:". National Center for Biotechnology Information, U.S. National Library of Medicine.
  3. ^ "Entrez Gene: HIST2H3PS2 histone cluster 2, H3, pseudogene 2".
  4. ^ Hiroyuki Taguchi, Yan Xie, Naoki Horikoshi, Kazumitsu Maehara, Akihito Harada, Jumpei Nogami, Koichi Sato, Yasuhiro Arimura, Akihisa Osakabe, Tomoya Kujirai , Takeshi Iwasaki, Yuichiro Semba, Taro Tachibana, Hiroshi Kimura, Yasuyuki Ohkawa, Hitoshi Kurumizaka (2017): Crystal Structure and Characterization of Novel Human Histone H3 Variants, H3.6, H3.7, and H3.8. Biochemistry, 25;56(16):2184-2196; pmid: 28374988; doi: 10.1021/acs.biochem.6b01098

Dopunska literatura[uredi | uredi izvor]