Hadija Davletšina
| Hadija Davletšina | |
|---|---|
 Hadija Davletšina | |
| Puno ime | Hadiya Lutfulovna Davletshina |
| Rođen(a) kao | Hadiya Lutfulovna Iljasova |
| Rođenje | 1905. Hasanovo, Samarska gubernija, Ruska Imperija |
| Smrt | 5. decembar 1954. Birsk, Baškirska ASSR, Sovjetski Savez |
| Zanimanje | književnica |
| Jezik | baškirski |
| Nacionalnost | Baškirka |
| Obrazovanje | Samarski pedagoški koledž; Redakcijsko-izdavački institut u Moskvi; Baškirski pedagoški institut "K. A. Timirjazev" |
| Period | 1926–1954 |
| Žanr | proza |
Poznata djela
Ajbika, Irgiz | |
| Suprug(a) | Gubaj Davletšin |
| Nagrade | Nagrada BAŠSSR-a imena Salavata Julajeva (posthumno, 1967) |
Hadija Davletšina (baškirski: Дәүләтшина Һәҙиә Лотфулла ҡыҙы; 1905, Hasanovo, Samarska gubernija, Ruska Imperija – 5. decembar 1954, Birsk, Baškirska ASSR, Sovjetski Savez) bila je baškirska književnica i jedna od prvih značajnih baškirskih autorica proze.[1][2] Najpoznatija je po romanu Irgiz, djelu koje se smatra važnom prekretnicom u razvoju baškirskog historijsko-revolucionarnog romana i šire prozne tradicije na tom jeziku.[3]
Biografija
[uredi | uredi izvor]Davletšina je rođena u selu Hasanovo u tadašnjoj Samarskoj guberniji. U literaturi se kao datum njenog rođenja navode i 21. februar i 5. mart 1905.[2][4] Školovala se u Samari, a kasnije i u Moskvi te na Baškirskom pedagoškom institutu "K. A. Timirjazev".[2]
Već 1920. radila je kao učiteljica u selu Dengizbajevo u Samarskoj guberniji. Od 1926. do 1927. bila je odgajateljica u baškirskom predškolskom domu u Ufi, a od 1933. do 1935. književna saradnica lista Igen fabrikaһы u Zilairskom sovhozu u Bajmakskom kraju.[2] Godine 1935. postala je članica Saveza pisaca, a 1934. bila je delegatkinja prvog kongresa sovjetskih pisaca Baškirije u Ufi i Prvog svesaveznog kongresa sovjetskih pisaca u Moskvi, gdje se susrela i s Maksimom Gorkim.[1][2]
Književni rad
[uredi | uredi izvor]Njena prva objavljena priča bila je "Һылыуҡай – пионерка" ("Hiljukaj – pionirka"), štampana 1926. u listu Башкортостан йәштәре.[2] Širu prepoznatljivost stekla je pripoviješću Ajbika, objavljenom 1930, koja je kasnije prevedena i na ruski jezik.[2] Pisala je prozu u kojoj su česti junaci ljudi aktivnog društvenog angažmana, naročito žene koje prolaze kroz duboke društvene i psihološke promjene u novim političkim okolnostima.[1][2]
Među njenim važnijim ranim djelima ubrajaju se i priča "Башаҡтар тулҡыны" ("Valovi klasja", 1932), povezana s temom kolektivizacije, te nedovršena proza Jalkynly jyllar ("Plamene godine"), iz koje je kasnije izrastao roman Irgiz.[2]
Roman Irgiz objavljen je posthumno 1957. i zauzima središnje mjesto u njenom opusu.[2] U stručnim radovima ističe se da je tim djelom baškirska proza došla do zrelijeg prikaza historijskog procesa, s razrađenijim likovima, širim društveno-historijskim okvirom i novim tipom aktivnog junaka koji nije samo pasivni svjedok događaja nego njihov svjesni učesnik.[3] Prema ocjeni Baškirske enciklopedije, širina moralno-filozofskih pitanja, razmjer likova i bogatstvo jezika učinili su Irgiz značajnim događajem u baškirskoj književnosti i djelom koje je utjecalo na razvoj baškirske romaneskne proze u drugoj polovini 20. vijeka.[2]
Represija i posljednje godine
[uredi | uredi izvor]Tokom staljinističkih represija 1937. bila je progonjena i zatvorena; u zatvoru je provela period do 1942.[2] Nakon puštanja zbog bolesti nije se mogla slobodno vratiti ranijem književnom životu, nego je ostatak života provela u Birsku, gdje je živjela u teškim okolnostima.[2] Rehabilitirana je 1956, dvije godine nakon smrti.[2]
Ostavština
[uredi | uredi izvor]
Davletshina je posthumno 1967. postala prvi laureat Nagrade BAŠSSR-a imena Salavata Julajeva za roman Irgiz.[2][5] U Birskom ogranku Baškirskog državnog univerziteta djeluje muzej posvećen njenom životu i radu, a na prostoru te ustanove podignut joj je i spomenik.[2] Njeno ime nose bulevar u Ufi te ulice u Birsku i drugim naseljima, a ustanovljene su i nagrade s njenim imenom.[2]
Djela
[uredi | uredi izvor]- "Һылыуҡай – пионерка" ("Hiljukaj – pionirka", 1926)
- Ajbika (1930)
- "Башаҡтар тулҡыны" ("Valovi klasja", 1932)
- Irgiz (1957, posthumno)
Reference
[uredi | uredi izvor]- 1 2 3 "Davletshina Hadiya". The Cultural World of Bashkortostan. Pristupljeno 26. 3. 2026.
- 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 17 "ДАВЛЕТШИНА Хадия Лутфулловна". Региональный интерактивный энциклопедический портал "Башкортостан" (jezik: ruski). ГАУН РБ "Башкирская энциклопедия". Pristupljeno 26. 3. 2026.
- 1 2 Gareeva, Gulfira Nigamatovna (2024). "The Problem of Historicism in Bashkir Prose". European Proceedings of Social and Behavioural Sciences. doi:10.15405/epsbs.2024.10.41. Pristupljeno 26. 3. 2026.
- ↑ "Category:Hadiya Davletshina". Wikimedia Commons. Pristupljeno 26. 3. 2026.
- ↑ "ЛАУРЕАТЫ ГОСУДАРСТВЕННОЙ ПРЕМИИ РБ ИМЕНИ САЛАВАТА ЮЛАЕВА". Региональный интерактивный энциклопедический портал "Башкортостан" (jezik: ruski). ГАУН РБ "Башкирская энциклопедия". Pristupljeno 26. 3. 2026.