Hakeem Olajuwon

Ovo je bio istaknuti članak mjeseca.
S Wikipedije, slobodne enciklopedije

Hakeem Olajuwon
Lični podaci
Puno imeHakeem Abdul Olajuwon
Rođenje (1963-01-21) 21. januar 1963 (61 godina)
Lagos
NacionalnostNigerijac / Amerikanac
Visina213 cm
Težina116 kg
NadimakThe Dream
PozicijaCentar
Početak karijere1984.
NBA draft1984 (1. pikHouston Rockets)
Kraj karijere2002.
Informacija o klubu
Broj na dresu15, 34
Historija karijere
19842001.Houston Rockets
2001–2002.Toronto Raptors
Nagrade i dostignuća
Statistike NBA-karijere
Poeni26.946 (21,8 ppu)
Skokovi13.747 (11,1 spu)
Blokade3.830 (3,1 bpu)

Hakeem Abdul Olajuwon (čit. [olaɟuwɔ̃] /Olàjdžuvon/; prethodno poznat kao Akeem Olajuwon) nekadašnji je američki košarkaš nigerijskog porijekla. Od 1984. do 2002. igrao je u NBA ligi za Houston Rocketse i Toronto Raptorse na poziciji centra. Predvodio je Rocketse do dvije uzastopne NBA titule 1994. i 1995. Od 2008. član je Košarkaške Kuće slavnih. Sa službenom visinom 213 cm (mada je, po vlastitom priznanju, ona bila bliža vrijednosti 208 cm[1]), Olajuwon se smatra jednim od najboljih centara koji su ikad igrali. Michael Jordan izjavio je da vjeruje da je Olajuwon najbolji centar u historiji košarke.[2][3][4] Tokom karijere dobio je nadimak The Dream ("San").

Rođen u Lagosu, u Nigeriji, otišao je iz rodne zemlje kako bi igrao košarku za Univerzitet u Houstonu, čiju je ekipu tada vodio trener Guy Lewis. Njegova karijera u Cougarsima uključuje tri učešća na završnom turniru (Final Fouru). Na NBA draftu 1984. Olajuwona su kao prvi pik birali Houston Rocketsi, a u toj generaciji bile su i buduće zvijezde Michael Jordan, Charles Barkley i John Stockton. U Rocketsima je igrao s 224 cm visokim Ralphom Sampsonom i taj dvojac uskoro je prozvan "Tornjevi blizanci" (Twin Towers). Već 1986. odveli su Rocketse do NBA finala, u kojem su izgubili od Boston Celticsa u šest utakmica. Nakon što je Sampson 1988. razmijenjen u Golden State Warriorse, Olajuwon je postao neprikosnoveni vođa Rocketsa. Dvaput je bio najbolji skakač sezone (1989, 1990), a triput najbolji bloker (1990, 1991, 1993).

Odgojen kao musliman, postao je privrženiji vjeri tokom ovog perioda i promijenio je pisanje svog imena Akeem dodavši mu "H" na početak. Uprkos tome što je tokom žučnih razgovora o novom ugovoru umalo bio razmijenjen pred početak sezone 1992/93, ostao je u Rocketsima, u kojima je 1994. postao jedini igrač koji je u istoj sezoni osvojio nagrade za najkorisnijeg igrača sezone, odbrambenog igrača godine i najkorisnijeg igrača NBA finala. Njegovi Rocketsi osvojili su dvije uzastopne titule prvaka, i to protiv New York Knicksa (čime se revanširao Patricku Ewingu za poraz u njihovom univerzitetskom finalu) i Orlando Magica sa Shaquilleom O'Nealom. Godine 1996. bio je član američke reprezentacije koja je na Igrama u Atlanti osvojila zlatnu medalju, a izabran je i kao jedan od 50 najboljih igrača u historiji NBA. Karijeru je završio kao najbolji bloker NBA lige svih vremena s 3.830 blokada.

Rane godine[uredi | uredi izvor]

Rođen je u porodici Salima i Abike Olajuwon, iz naroda Joruba, koji su vodili posao s cementom u Lagosu.[5][6] "Olajuwon" na joruba jeziku znači "uvijek na vrhu".[5] Bio je treće od šestero djece. Svojim roditeljima pripisao je zasluge što su u njega i njegovu braću i sestre usadili vrijednosti truda i discipline: "Učili su nas da budemo pošteni, da se trudimo, poštujemo naše starije i vjerujemo u sebe."[5] Izrazio je nezadovoljstvo u vezi s tim što je njegovo djetinjstvo u Nigeriji okarakterizirano kao zaostalo. "Lagos je veoma kosmopolitski grad... Ima mnogo etničkih grupa. Odrastao sam u sredini u kojoj je u školama bilo svih vrsta ljudi."[7]

Tokom mladosti Olajuwon je bio nogometni golman, što je pomoglo njegovom radu nogu i dalo mu okretnost da balansira svoju visinu i snagu u košarci, a također je doprinijelo i njegovoj blokerskoj sposobnosti.[8] Košarku je prvi put zaigrao u dobi od 15 godina, na lokalnom turniru.[5] Navodi se da je jedan nigerijski trener jednom zatražio od njega da zakuca, demonstrirajući zakucavanje stojeći na stolici. Olajuwon je tada sam pokušao isto, ali kad mu je rečeno da ne koristi stolicu, ispočetka nije mogao zakucati loptu.[9]

Uprkos ranim problemima, Olajuwon je ubrzo zavolio košarku: "Košarka je nešto (što je) tako jedinstveno. Odmah sam je prihvatio i, znate, shvatio da je to (prava) igra za mene. Svi drugi sportovi jednostavno su postali sporedni."[10]

Univerzitet u Houstonu i "Phi Slama Jama"[uredi | uredi izvor]

Olajuwon je emigrirao iz Nigerije kako bi igrao košarku za Cougarse, ekipu Univerziteta u Houstonu, koje je tada trenirao Guy Lewis. Za njim nije vladao toliki interes i bila mu je ponuđena tek posjeta univerzitetu kako bi radio s trenerskim osobljem, a na osnovu preporuke Lewisovog prijatelja koji je vidio Olajuwona kako igra.[11] Olajuwon se kasnije prisjetio da, kad je 1980. prvi put stigao na aerodrom radi posjete, nije bilo nikoga od predstavnika škole da ga dočeka. Kad je nazvao osoblje, rečeno mu je da uzme taksi do univerziteta.[12]

Olajuwonov broj 34, jedan od samo pet brojeva koje je penzionisala muška košarkaška ekipa Univerziteta u Houstonu, visi u Hofheinz Pavilionu.

Nakon što prvu godinu nije igrao jer još nije mogao dobiti odobrenje od NCAA za nastupe, Olajuwon je rijetko igrao u narednoj sezoni (1981/82), a Cougarsi su na Final Fouru izgubili od ekipe Univerziteta Sjeverne Karoline. Olajuwon je tražio savjete od trenerskog osoblja o tome kako da poveća svoju minutažu i oni su mu rekli da počne raditi s višestrukim osvajačem nagrade za najkorisnijeg igrača NBA lige i stanovnikom Houstona, Mosesom Maloneom. Malone, koji je tada bio centar u Houston Rocketsima, u periodu između sezona igrao je utakmice s još nekoliko NBA igrača u Rekreativnom centru Fonde. Olajuwon se pridružio vježbama i tokom ljeta imao je okršaje 1 na 1 s Maloneom u nekoliko utakmica. Olajuwon je rekao da mu je ovo iskustvo rapidno poboljšalo igru: "Način na koji mi je Moses pomogao bio je taj što je bio tu i igrao, omogućujući mi da se suočim s tim nivoom takmičenja. On je bio najbolji centar u NBA ligi u to vrijeme i ja sam pokušavao poboljšati svoju igru igrajući protiv najboljeg."[7]

Olajuwon se tog ljeta vratio kao drugačiji igrač. On i njegove timske kolege (uključujući i Clydea Drexlera) činili su "Phi Slama Jama", prvo "zakucavajuće studentsko bratstvo", nazvano tako zbog njihove vještine iznad obruča (engleski: slam jam – jedan od žargonskih izraza za zakucavanje). Na drugoj i trećoj godini pomogao je Cougarsima da dođu do uzastopnih finala NCAA prvenstva, u kojima su izgubili od Državnog univerziteta Sjeverne Karoline (drugi univerzitet iz ove države) košem u posljednjoj sekundi (1983) i Georgetowna, koji je predvodio Patrick Ewing (1984).[13] Olajuwon je osvojio nagradu za najboljeg igrača NCAA finala 1983[14] iako je njegova ekipa poražena. On je, do danas, posljednji igrač iz poražene ekipe u finalu koji je dobio ovu počast. Drexler je iste godine otišao u NBA, pa je Olajuwon ostao usamljena zvijezda ekipe.

Nakon sezone 1983/84. Olajuwon je razmišljao da li da ostane na koledžu ili da se ranije prijavi za NBA draft. U to vrijeme prvi pik dodjeljivao se bacanjem novčića (lutrija za NBA draft uvedena je 1985). Olajuwon se prisjetio: "Zaista sam vjerovao da će Houston dobiti na bacanju novčića i odabrati prvi pik na draftu i zaista sam želio igrati u Houstonu, tako da sam morao donijeti tu odluku" (da ranije ode s koledža).[12] Njegova intuicija pokazala se tačnom i novčić je dodijelio pravo na prvi pik Houstonu ispred Portland Trail Blazersa. Olajuwon je smatran najboljim amaterskim igračem u ljeto 1984. na račun svojih kolega studenata i budućih NBA zvijezda Jordana, Barkleya i Stocktona i Houston Rocketsi odabrali su ga kao prvi pik na draftu 1984.

U autobiografiji Living the Dream (Živeći san), koju je napisao 1996. u saradnji s Peterom Knoblerom, Olajuwon spominje intrigantnu draftovsku razmjenu ponuđenu Rocketsima u kojoj bi Drexler i drugi pik na draftu 1984. bili poslani iz Portlanda u zamjenu za Sampsona.[15] Da su Rocketsi napravili tu razmjenu, možda bi, prema Olajuwonu, na draftu odabrali Jordana s drugim pikom kako bi igrao s Olajuwonom i Drexlerom, koji su uspostavili međusobnu "hemiju" u igri tokom njihovih dana u Phi Slama Jami na koledžu. Sportski novinar Sam Smith špekulira da bi takva razmjena "promijenila historiju lige i možda čitavu legendu o Michaelu Jordanu".[15] Od 1991. do 1998. u ekipama koje su osvajale NBA titulu igrali su ili Jordan ili Olajuwon; osim toga, makar jedan od trojke Drexler-Jordan-Olajuwon bio je učesnik svih NBA finala od 1990. do 1998.[16]

Houston Rockets[uredi | uredi izvor]

Odmah u Olajuwonovoj prvoj sezoni Rocketsi su zabilježili uspjeh s obzirom na to da su omjer pobjeda i poraza popravili s 29–53 u sezoni 1983/84. na 48–34 u sljedećoj sezoni.[17] Udružio se s novajlijom godine 1984, 224 cm visokim Ralphom Sampsonom, i njih dvojica činila su prvobitni NBA-dvojac "Tornjevi blizanci". Olajuwon je na kraju sezone imao prosjek od 20,6 poena, 11,9 skokova i 2,68 blokada po utakmici.[18] Završio je na drugom mjestu u izboru za novajliju godine, odmah iza Jordana, i bio je jedini od ostalih novajlija koji je dobio glasove.

U svojoj drugoj sezoni ostvario je prosjek od 23,5 poena, 11,5 skokova i 3,4 blokade po utakmici.[18] Rocketsi su završili sezonu s omjerom 51–31[17] i došli do finala Zapadne konferencije, u kojem su ih čekali branioci titule, Los Angeles Lakersi. Rocketsi su prilično lahko dobili 4–1, šokiravši sportsku javnost, a Olajuwonu je ovaj uspjeh donio naslovnicu u Sports Illustratedu. U pobjedama u trećoj i četvrtoj utakmici postigao je ukupno 75 poena i trener Lakersa, Pat Riley, kasnije je rekao: "Pokušali smo sve. Stavili smo četiri igrača na njega. Pomagali smo iz različitih uglova. On je, jednostavno, veliki igrač."[19] Rocketsi su tako prošli u finale, u kojem su u šest utakmica poklekli pred Boston Celticsima, čiji se tim iz 1986. često smatra jednim od najboljih u historiji NBA.[20]

Sredina karijere[uredi | uredi izvor]

Tokom sezone 1987/88. Sampson (koji se mučio s povredama koljena, koje će njegovu karijeru dovesti do preranog kraja) razmijenjen je u Golden State Warriorse. Sljedeća sezona bila je za Olajuwona prva kompletna sezona u kojoj je bio apsolutni vođa Rocketsa. Ova promjena podudarila se sa dovođenjem novog trenera, Dona Chaneya. Rocketsi su završili sezonu s omjerom 45–37[17], a Olajuwon ju je završio kao najbolji skakač lige s 13,5 skokova po utakmici, što je za jedan skok bilo više od Barkleyjevog prosjeka. To je bilo u skladu s njegovim ostalim statistikama (24,8 poena i 3,4 blokade po utakmici).[21] Olajuwon je u doigravanju poboljšao statistike do vrhunskog nivoa, ostvarivši prosjek 37,5 poena i 16,8 skokova, uz rekord po broju poena u seriji od četiri utakmice (150).[22] Uprkos tome, Rocketsi su eliminirani u prvom krugu od Dallas Mavericksa 1–3.

Iduća sezona bila je razočaravajuća za Rocketse. Imali su polovičan omjer 41–41[17] i iako su ušli u doigravanje, eliminirali su ih Lakersi u četiri utakmice. Olajuwon je ostvario jednu od najproduktivnijih sezona u odbrani u historiji NBA kad je riječ o igraču koji igra u reketu. Ponovo je bio najbolji skakač sezone (14 po utakmici), ovog puta s još većom prednošću (dva skoka po utakmici više od Davida Robinsona), a imao je i najviše blokada (4,6 po utakmici).[21] Otkad je NBA počela voditi statistiku za blokade (1973/74), on je jedini igrač koji je imao prosjek od više od 14 skokova i više od 4,5 blokada po utakmici u istoj sezoni. Po tome je postao tek treći igrač (u tom trenutku) koji je u istoj sezoni bio i najbolji skakač i najbolji bloker nakon Kareema Abdul-Jabbara i Billa Waltona.[22] Tokom sezone zabilježio je i tzv. quadruple double (dvocifreni rezultat u četiri statističke kategorije u jednoj utakmici)[23], po čemu je također postao tek treći u historiji. (Nakon njega to je pošlo za rukom još samo Davidu Robinsonu 1994.)

Sezonu 1990/91. Rocketsi su završili s omjerom 52–30,[17] a Chaney je dobio nagradu za trenera godine. Olajuwon je u ovoj sezoni imao 21,8 poena po utakmici, ali zbog povrede očne duplje koju mu je laktom zadao Bill Cartwright,[5] nije igrao u dovoljno utakmica kako bi se kvalificirao za najboljeg skakača sezone (odigrao ih je samo 56). U suprotnom bi i treći put uzastopno osvojio ovu titulu s obzirom na to da je imao 13,8 skokova po utakmici (Robinson, kome je pripala titula, imao je prosjek od tačno 13). Također je opet bio najbolji bloker s 3,95 blokada po utakmici.[24][25] Međutim, Rocketse su u doigravanju ponovo izbacili Lakersi.

Iduća sezona bila je "crna tačka" za Rocketse tokom Olajuwonove karijere u klubu. Imali su omjer 42–40[17] i prvi put u Olajuwonovoj karijeri nisu ušli u doigravanje. Početkom sezone Olajuwon nije igrao dvije sedmice zbog ubrzanog rada srca.[26] Uprkos svojim uobičajeno dobrim statistikama, nije uspio povući svoju ekipu iz osrednjosti. Od ulaska u finale 1986. Rocketsi su pet puta igrali doigravanje, ali je njihov omjer u tim serijama bio 1–5, od čega su četiri puta ispali u prvom krugu. Nakon ove sezone Olajuwon je zatražio razmjenu, djelomično zbog svog lošeg ugovora; njegova plaća bila je dosta niska za jednog vrhunskog centra, a njegov ugovor posebno je zabranio ponovne pregovore.[27] Također je izrazio nezadovoljstvo pokušajima kluba da dovede kvalitetne igrače. Vjerovao je da Rocketsi "hvataju prečicu" na svakom koraku (tj. da klub ne radi ono što bi trebao raditi) i da su više zabrinuti za konačni finansijski bilans nego za pobjeđivanje.[28] Uprava je također razbjesnila Olajuwona tokom sezone kad ga je optužila da je glumio povredu nožnog mišića zbog svog nezadovoljstva trenutnom situacijom oko ugovora.[29] Njegov agent naveo je da su razlike između njega i organizacije bile "nepomirljive"[30], a Olajuwon je javno uvrijedio vlasnika, Charlieja Thomasa, i čelnike kluba.[27][31] Nova sezona se približavala, a jedan reporter Houston Chroniclea rekao je da je Olajuwonova razmjena "blizu sigurne stvari koliko to može biti".[32]

Uprkos svemu, Olajuwon nije razmijenjen i Rocketsi su počeli sezonu s novim trenerom, Rudyjem Tomjanovichem. Olajuwon je poboljšao dodavanje 1992/93[33], postavivši novi lični rekord od 3,5 asistencija po utakmici.[21] Ova spremnost da doda loptu povećala je i njegov realizatorski učinak, otežavajući protivničkim ekipama da ga udvajaju. Ostvario je novi najbolji prosjek u karijeri od 26,1 poena po utakmici.[21] Rocketsi su postavili novi rekord franšize s 55 pobjeda[17] i prošli u drugi krug doigravanja, u kojem su seriju protiv Seattle SuperSonicsa odveli u sedmu utakmicu, koju su izgubili 100–103 nakon produžetaka. Olajuwon je s 22 glasa bio drugi u izboru za najkorisnijeg igrača lige (titulu je osvojio Barkley s 59 glasova).[34] Klub ga je nagradio produženjem ugovora na još četiri godine krajem sezone.[35] Kao potpuna suprotnost u odnosu na prethodnu sezonu, Rocketsi su u sezonu 1993/94. ušli kao ekipa u usponu. Imali su jezgro sačinjeno i od mladih igrača i od veterana, s vođom Olajuwonom, koji je tek ulazio u vrhunac karijere.

Šampionske godine[uredi | uredi izvor]

Na osnovu svojih igara u sezonama 1993/94. i 1994/95. Olajuwon je stekao reputaciju igrača za ključne trenutke, ali i jednog od najboljih centara u historiji.[36] Nadigrao je centre poput Ewinga, Robinsona, O'Neala i Mutomba te ostale igrače kojima je odbrana bila jaka strana, kao što su Dennis Rodman i Karl Malone. Mnoge od svojih sportskih bitaka vodio je protiv rivala iz Texasa, Davida Robinsona iz San Antonio Spursa.[37] U njihovih 30 okršaja tokom perioda 1989–1996, kad su obojica bila na vrhuncu igre, Olajuwon je imao 26,3 poena po utakmici (47,6%), a Robinson 22,1 (46,8%).

Rocketsi su u finalu 1994, koje je otišlo u odlučujuću, sedmu utakmicu, pobijedili New York Knickse, ekipu Patricka Ewinga, Olajuwonovog starog rivala još iz univerzitetskih dana. Nakon što su zaostajali 1–2, Knicksi su preokrenuli na 3–2 i s prednošću ušli u šestu utakmicu. Rocketsi su u njoj imali vodstvo 86–84; u posljednjoj sekundi John Starks (koji je dotad već bio postigao 27 poena) pokušao je pogoditi tricu za pobjedu. Olajuwon je reagirao u ključnom trenutku i blokirao Starksov šut sa zvukom sirene.[38] U sedmoj utakmici Olajuwon je imao 25 poena i deset skokova (najviše u utakmici), što je pomoglo da Rocketsi dođu do pobjede, čime su u Houston donijeli prvi trofej u profesionalnom sportu još od 1961, kad su Houston Oilersi osvojili American Football League. Olajuwon je dominirao nad Ewingom u njihovom međusobnom okršaju, postigavši više poena od njega u svakoj utakmici finala, uz prosjek od 26,9 poena i 50% šuta iz igre, za razliku od Ewingovih 18,9 poena i 36,3% šuta.[39] Za svoj doprinos dobio je nagradu za najkorisnijeg igrača finala, koja nosi ime po Billu Russellu.

Olajuwon je bio na vrhuncu karijere. 1994. postao je jedini igrač u historiji NBA lige koji je u istoj sezoni osvojio nagradu za najkorisnijeg igrača lige, najkorisnijeg igrača finala i odbrambenog igrača godine.[40] Također je postao prvi igrač rođen u inozemstvu koji je osvojio nagradu za najkorisnijeg igrača lige.[41]

Uprkos sporom startu ekipe u sljedećoj sezoni i tome što je Olajuwon zbog anemije propustio osam utakmica pred kraj sezone[42], Rocketsi su odbranili titulu. Djelomično su bili pojačani Drexlerom, Olajuwonovim saigračem s univerziteta, koji je sredinom sezone razmijenjen iz Portlanda. Olajuwon je imao 27,8 poena, 10,8 skokova i 3,4 blokade po utakmici tokom regularnog dijela sezone.[24] Tokom doigravanja pružio je možda i najimpresivnije igre u karijeri. David Robinson, koji je upravo bio proglašen najkorisnijim igračem lige, nadigran je u konferencijskom finalu od Olajuwona, koji je imao 35,3 poena i 56% šuta iz igre (Robinsonove cifre bile su 23,8 i 44,9%), a u posljednje dvije utakmice postigao je 81 poen u odnosu na Robinsonov 41.[43] Kad je kasnije upitan šta je ekipa mogla uraditi da "riješi" Olajuwona, Robinson je za magazin Life rekao: "Hakeem? Ne možete riješiti Hakeema."[5] Rocketsi su dobili sve utakmice u gostima u ovoj seriji. U finalu su "pomeli" Orlando Magic, koji je predvodio mladi Shaquille O'Neal. Olajuwon je u svakoj utakmici postigao više poena od O'Neala[39], ubacivši više od 30 u svakoj i poboljšavši svoj prosjek iz regularnog dijela sezone za pet poena, dok je O'Nealov prosjek opao za jedan poen.[44] Olajuwon je ponovo proglašen najkorisnijim igračem finala. U cijelom doigravanju 1995. imao je 33 poena, 53,1% šuta iz igre, 10,3 skoka i 2,81 blokadu po utakmici.[5] Kao i 1994, bio je jedini učesnik All-Star utakmice iz Rocketsa.[45]

Godine nakon titula[uredi | uredi izvor]

Serija Rocketsa od dvije uzastopne titule zaustavljena je u drugom krugu doigravanja naredne sezone, u kojem su ih savladali Seattle SuperSonicsi, koji su na kraju postali prvaci Zapadne konferencije. U martu 1995. Jordan se vratio nakon 21 mjeseca pauze i njegovi Chicago Bullsi dominirali su ligom u sljedeće tri godine (1996–1998). Bullsi i Rocketsi nikad se nisu sreli u doigravanju. Rocketsi su u sezoni 1996/97, u kojoj ih je pojačao Barkley, imali 57 pobjeda, a u nju su krenuli izvanredno ostvarivši omjer 21–2[46], ali su izgubili finale Zapadne konferencije od Utah Jazza u šest utakmica. Nakon što je u prethodne dvije sezone imao prosjek 26,9 i 23,2 poena po utakmici, Olajuwonu je u sezoni 1997/98. taj prosjek opao na 16,4 poena.[21] Nakon poraza od Utaha u 1. krugu doigravanja u pet utakmica[47] Drexler je objavio povlačenje iz košarke. Sljedeće sezone Rocketsi su iz Bullsa doveli veterana Scottieja Pippena i u sezoni koja je bila skraćena zbog štrajka vlasnika klubova (tzv. lockouta) ostvarili omjer 31–19. Olajuwon je popravio prosjek na 18,9 poena po utakmici[21] i po 12. put, ujedno i posljednji u karijeri, izabran je u najbolju petorku sezone.[22] Međutim, Rocketsi su ponovo izgubili u prvom krugu, ovog puta od Lakersa.[48] Po završetku sezone Pippen je razmijenjen u Portland.

Toronto Raptors[uredi | uredi izvor]

Rocketsi su počeli s ponovnom izgradnjom ekipe, dovevši mlade bekove Cuttina Mobleya i Stevea Francisa, koji je 2000. podijelio nagradu za novajliju godine s Eltonom Brandom. 2. augusta 2001[49], nakon što je odbio ugovor s Rocketsima u vrijednosti od 13 miliona dolara, Olajuwon je razmijenjen u Toronto Raptorse za pikove na draftu (od kojih je najviši bio Boštjan Nachbar kao 15. pik na draftu 2002), dobivši trogodišnji ugovor vrijedan 18 miliona dolara. U sezoni 2001/02. imao je najniži prosjek poena i skokova po utakmici u karijeri (7,1 poen i 6 skokova). Ispostavilo se da mu je to bila posljednja sezona – u jesen 2003. odlučio se povući iz košarke zbog povrede leđa.[49][50] Olajuwon se povukao kao vodeći po broju blokada u historiji NBA (3830) iako se službena statistika za blokade vodi tek od sezone 1973/74. Nedugo nakon povlačenja Rocketsi su penzionisali njegov dres s brojem 34.

Reprezentacija[uredi | uredi izvor]

Godine 1980, prije dolaska u SAD. Olajuwon je igrao za juniorsku reprezentaciju Nigerije na Panafričkim igrama. To mu je stvorilo probleme kad je pokušao igrati za američku reprezentaciju.[51] Pravila FIBA-e zabranjuju da igrač nastupa za više od jedne reprezentacije na međunarodnim takmičenjima, a igrači moraju proći kroz period čekanja u trajanju od 3 godine za promjenu državljanstva. Olajuwon nije mogao biti uvršten u "Dream Team" s obzirom na to da još nije bio postao američki državljanin.[51]

To se desilo tek 2. aprila 1993.[51] Za OI 1996. dobio je izuzeće od FIBA-e i mogao je biti pozvan u Dream Team 3, koji je na kraju osvojio zlatnu medalju u Atlanti. Tokom olimpijskog turnira dijelio je minute s O'Nealom i Robinsonom. Odigrao je sedam od osam utakmica, od čega je u dvije bio starter. Imao je prosjek od pet poena i 3,1 skok po utakmici te osam asistencija i šest ukradenih lopti u sedam utakmica.

Igrački profil[uredi | uredi izvor]

Ako bih morao izabrati centra [za najbolji tim svih vremena], uzeo bih Olajuwona. To izostavlja Shaqa, Patricka Ewinga. Izostavlja Wilta Chamberlaina. Izostavlja mnogo ljudi. A razlog zbog kojeg bih uzeo Olajuwona vrlo je jednostavan: on je toliko svestran zbog onoga što vam može pružiti na toj poziciji. Nije riječ samo o njegovim poenima, skokovima ili blokadama. Ljudi ne shvataju da je bio među prvih 7 po broju ukradenih lopti. Uvijek je donosio velike odluke na terenu. Za sve aspekte igre, moram to [mjesto] dati njemu.

Olajuwon je bio veoma vješt i u odbrani i u napadu. U odbrani, njegova rijetka kombinacija brzine i snage omogućavala mu je da efikasno čuva širok raspon igrača. Bio je poznat i po izvanrednoj blokerskoj sposobnosti i po jedinstvenom talentu (za igrača u reketu) za krađu lopti. On je jedini igrač u historiji NBA koji je u istoj sezoni imao više od 200 blokada i više od 200 ukradenih lopti. U cijeloj karijeri ostvario je prosjek od 3,09 blokada i 1,75 ukradenih lopti po utakmici.[49] Jedini je centar koji se nalazi među prvih deset igrača svih vremena po broju ukradenih lopti.[49] Također je bio izvanredan skakač, s prosjekom karijere od 11,1 skok po utakmici.[49] Dvaput je bio najbolji skakač sezone (1989. i 1990) i najbolji odbrambeni igrač godine, a 5 puta biran je u najbolju odbrambenu petorku lige.

U napadu je bio čuven po spretnom šutu u zoni oko koša i brzom radu nogu pod košem. S loptom u rukama pokazivao je široku lepezu varki i okreta, koji su posebno istaknuti u njegovom zaštitnom potezu, Dream Shakeu (vidi ispod). Bio je dobar strijelac, ostvarivši prosjek karijere od 21,8 poena po utakmici[5], i natprosječan u skokovima u napadu (3,3 skoka u napadu po utakmici u karijeri[5]). Osim toga, postao je vješt dribler sa sposobnošću da postiže poene u situacijama kad bi bio licem okrenut prema košu, kao igrači na vanjskim pozicijama.[53] On je jedan od samo četiri igrača koji su zabilježili tzv. quadruple double (dvocifreni rezultat u četiri statističke kategorije u jednoj utakmici). Treba primijetiti da ovo nije bilo moguće prije sezone 1973/74, otkad su se u NBA počele voditi statistike za blokade i ukradene lopte.

Dream Shake[uredi | uredi izvor]

Najbolji rad nogu koji sam ikad vidio kod visokog čovjeka.

Olajuwon se etablirao kao neobično vješt ofanzivni igrač za visokog čovjeka, usavršivši seriju finti i okreta koji su postali poznati kao njegov zaštitni znak Dream Shake. Izvedeni s neobičnom brzinom i snagom, još se i danas smatraju vrhuncem rada nogu za visokog igrača.[8] Shaquille O'Neal izjavio je: "Hakeem ima pet poteza, zatim četiri protivpoteza – to mu daje 20 poteza."[5] Sam Olajuwon smjestio je porijeklo ovog poteza u svoje nogometne dane. "Dream Shake zapravo je bio jedan od mojih nogometnih poteza koje sam prenio u košarku. Njime se postiže jedna od tri stvari: prvo, protivnik se upućuje u pogrešnom smjeru i čini da ide suprotnim; drugo, 'zamrzavate' protivnika [u mjestu] i ostavljate ga razorenog u njegovoj putanji; treće, 'otresate' protivnika sa sebe i ne ostavljate mu šansu da omete šut."[8] Dream Shake bio je veoma težak za odbranu baš kao i Jabbarov nebeski horok.[8]

Jedan od poznatijih Dream Shakeova desio se u drugoj utakmici finala Zapadne konferencije 1995. protiv Spursa. Dok ga je čuvao Robinson, Olajuwon je izveo tzv. cross-over dribling, probio se do koša i fingirao polaganje. Robinson, koji je također bio odličan odbrambeni igrač, držao se uz Olajuwona i nije skočio. Olajuwon se tada okrenuo u smjeru suprotnom od kazaljke na satu i lažirao skok-šut. Robinson, koji je izabran za najkorisnijeg igrača lige 1995, nasjeo je na varku i skočio da blokira šut. Dok je bio u zraku, Olajuwon se provukao ispod njega i izveo lahko polaganje.[54][55]

Olajuwon se prema košarci odnosio kao prema nauci i živopisno je opisao svoj zaštitni znak: "Kad mi bek baci loptu, skočim da je dohvatim. Ali ovaj skok je priprema za drugi potez, potez na osnovnoj liniji. Ja ga zovem 'doskok sa dodirom'. Odbrambeni igrač čeka da se spustim s obzirom na to da sam skočio, ali prije doskoka ja sam već otišao. Odbrambeni igrači kažu 'Opa, brz je', ali ne znaju da je mjesto kamo idem predodređeno. On zasniva to na brzini, ali skok je taj koji ga priprema. Prije no što doskočim, napravim svoj potez. Kad skočite, okrećete se istovremeno sa doskokom. Bum! Odbrambeni igrač ne može reagirati zato što čeka da doskočite i da vas čuva. Sada, prvi put kad ste pokazali tu brzinu, on mora reagirati na tu brzinu, tako da možete fingirati potez na osnovnoj liniji i otići u drugom smjeru na horok. Sve ovo jeste dio Dream Shakea. Dream Shake je: driblate i zatim skočite; sada nemate stajnu nogu. Kada driblam, pomjeram je, tako da kad dođem do te tačke, skočim. Usljed skoka, sad nemam stajnu nogu. Driblam i tako sada mogu koristiti bilo koju nogu. Mogu ići ovuda ili onuda. Dakle, on je ukopan, on ne zna kuda ću krenuti. To je otresanje. Stavite ga u mješavinu [poteza] i 'stanete u skoku' i sad imate izbor stajne noge. On ne zna kamo ćete skrenuti i kada.[56]

Van terena[uredi | uredi izvor]

Olajuwon se oženio Dalijom Asafi 8. augusta 1996. u Houstonu.[57] Imaju 2 kćeri: Aishu i Rahmah. Abisola Olajuwon, njegova kći s Litom Spencer, koju je upoznao na koledžu, predstavljala je West Girls na McDonald's All American Gameu, a igrala je i u WNBA ligi.

Osim engleskog, Olajuwon govori francuski, arapski te nigerijske jezike joruba i ekiti.[41] Tokom 18-ogodišnje karijere u NBA zaradio je više od 107.000.000 dolara.[58]

U početku karijere potpisao je ugovor s proizvođačem obuće L.A Gearom, ali je kasnije postao zaštitno lice Spaldingove linije sportske obuće, reklamirajući patike koje su se mogle naći u maloprodaji po cijeni od 34,99 dolara. To ga je učinilo jednim od rijetkih poznatih sportista u bilo kojem profesionalnom sportu koji je reklamirao patike čiji proizvođač nije bio Nike, Adidas, Reebok ili neka od ostalih globalno poznatih kompanija ove vrste. Kao što je Olajuwon rekao: "Kako siromašna zaposlena majka s tri dječaka može kupiti Reebokove ili Nikeove patike koje koštaju 120 dolara? Ne može. Stoga djeca kradu ove patike iz trgovina i od ostale djece. Nekad i ubijaju za njih."[59]

Više obrazovanje[uredi | uredi izvor]

Pohađanje koledža također je bilo važno Olajuwonu. Na Univerzitetu u Houstonu glavni predmet bio mu je tjelesni odgoj.[60]

Islam[uredi | uredi izvor]

Tokom karijere na koledžu i u prvim godinama u NBA ligi Olajuwon je često bio nediscipliniran, raspravljao se sa sudijama i upadao u manje okršaje sa drugim igračima, često zarađujući tehničku grešku. Kasnije se zainteresirao za duhovnost[61], postajući pobožniji musliman. 9. marta 1991. promijenio je svoje ime Akeem u konvencionalniji oblik Hakeem, rekavši: "Ne mijenjam pisanje svog imena, ispravljam ga".[62] Kasnije se prisjetio: "Proučavao sam Kur'an svakog dana. Kod kuće, u džamiji... Čitao bih ga u avionu, prije utakmica i poslije njih. Upijao sam vjeru i učio nova značenja svaki put kad bih okrenuo stranicu. Nisam se površno bavio vjerom, predao sam joj se."[62] "Njegova vjera dominira njegovim životom", rekao je Drexler 1995.[63] Olajuwon je i dalje bio priznat kao jedan od elitnih centara u ligi uprkos tome što je striktno postio ramazanski post, koji bi ga zadesio tokom sezone kroz karijeru. Poznato je da bi ponekad igrao bolje tokom ramazana, a 1995. proglašen je igračem mjeseca u februaru iako je ramazan te godine počeo 1. februara.[5][64]

Život poslije NBA[uredi | uredi izvor]

Olajuwon je u Houstonu igrao 20 uzastopnih sezona: dvije na koledžu i 18 u NBA.[5] Smatraju ga lokalnom ikonom i jednim od najomiljenijih hjustonskih sportista.[65] Imao je veliki uspjeh na tržištu nekretnina u Houstonu; procjene njegovog profita na ovom polju prelaze 100 miliona dolara. Kupuje jedino gotovinom s obzirom na to da islam zabranjuje kamatu.[66] Vrijeme provodi na relaciji između Jordana, kamo se preselio s porodicom radi islamskih studija, i svog ranča u blizini Houstona.[8]

Godine 2006, u periodu između dvije NBA sezone, otvorio je svoj prvi kamp "Big Man", gdje podučava mlađe igrače nijansama u igri pod košem. Iako nikad nije izrazio želju da se bavi trenerskim poslom, želi vratiti košarci kao igri pomažući mlađim igračima. Upitan o tome da li je liga postala orijentirana prema bekovima i da li su visoki igrači "izbačeni" iz fokusa, odgovorio je: "Ako se radi o visokom igraču koji je samo visok, možda. Ali ne ako igrate sa brzinom, s agilnošću. Košarka će uvijek biti igra visokih igrača ako visoki igrači igraju na pravi način. U odbrani visoki igrač može hvatati lopte i blokirati. U napadu odvlači dvojicu [na sebe] i stvara prilike. Može doprinijeti toliko mnogo, olakšati cijelom timu." Kamp vodi besplatno.[67] Radio je s nekoliko igrača iz NBA, uključujući Emeku Okafora[68] i Yao Minga.[69][70] U septembru 2009. radio je i s Kobejem Bryantom na potezima u reketu i Dream Shakeu.[71] U skorije vrijeme radio je s Dwightom Howardom, pomažući mu da proširi dijapazon poteza pod košem i podstičući ga na više mentalnog fokusa.[72] 2011. godine, također između sezona, LeBron James odletio je u Houston i proveo vrijeme radeći s Olajuwonom.[73][74] Olajuwon je radio i s Amar'eom Stoudemireom, Carmelom Anthonyjem i visokim dvojcem iz Denver Nuggetsa, JaValeom McGeejem i Kennethom Fariedom.

Godine 2008. uveden je u Kuću slavnih. 10. aprila iste godine Rocketsi su predstavili skulpturu izrađenu u njegovu čast, a postavljena je kod Toyota Centera.

Pojavio se na draftu 2013, posljednjem kojim je rukovodio dugogodišnji komesar lige David Stern, nakon što je Stern objavio posljednji pik u prvom krugu. Olajuwon je bio prvi pik koji je Stern objavio 1984, kad je tek stupio na funkciju.[75]

1. augusta 2015. Olajuwon je imao specijalno pojavljivanje u ekipi "Afrike" u egzibicijskoj utakmici NBA Africa 2015.[76] Sljedeće godine postao je član i FIBA-ine kuće slavnih.[77]

Nagrade i postignuća[uredi | uredi izvor]

  • 2× prvak NBA (1994, 1995)
  • 2× najkorisniji igrač NBA finala (1994, 1995)
  • 1× najkorisniji igrač lige (1994)
  • 2× odbrambeni igrač godine (1993, 1994)
  • 6× član najbolje petorke lige (1987, 1988, 1989, 1993, 1994, 1997)
  • 3× član druge najbolje petorke lige (1986, 1990, 1996)
  • 3× član treće najbolje petorke lige (1991, 1995, 1999)
  • 5× član najbolje odbrambene petorke lige (1987, 1988, 1990, 1993, 1994)
  • 4× član druge najbolje odbrambene petorke lige (1985, 1991, 1996, 1997)
  • 12× učesnik All-Star utakmice
  • zlatna olimpijska medalja (1996)
  • uvršten među 50 najboljih igrača u historiji NBA (1996)
  • završio karijeru među 11 najboljih svih vremena po broju blokada, poena, skokova i ukradenih lopti; jedini je igrač u historiji NBA koji se povukao u trenutku kad je bio među 11 najboljih svih vremena u sve četiri ove kategorije (sada je 13. na listi najboljih skakača)
  • uveden u Kuću slavnih kao član klase 2008[78]
  • smješten na 13. mjesto revidirane liste 50 najvećih igrača svih vremena po izboru SLAM Magazinea (objavljeno u izdanju za august 2009)[79]

NBA statistike[uredi | uredi izvor]

Prosjek[uredi | uredi izvor]

Označava sezone u kojima je Olajuwon osvojio NBA titulu
Na čelu lige
Podebljano Najbolje u karijeri
  OU Odigrane utakmice   ZU  Započete utakmice  MIN  Minuta po utakmici
 ŠI%  Postotak šuta iz igre  3P%  Postotak šuta za tricu  SB%  Postotak slobodnih bacanja
 OFA  Ofanzivni skokovi po utakmici  DEF  Defanzivni skokovi po utakmici  SKO  Ukupno skokova po utakmici
 ASI  Asistencije po utakmici  UKR  Ukradene lopte po utakmici  BLO  Blokade po utakmici
 IZG  Izgubljene lopte po utakmici  LG  Lične greške po utakmici  POE  Poeni po utakmici
Sezona Dob Tim OU ZU MIN ŠI% 3P% SB% OFA DEF SKO ASI UKR BLO IZG LG POE
1984/85. 22 Houston 82 82 35.5 .538 .613 5.4 6.5 11.9 1.4 1.2 2.7 2.9 4.2 20.6
1985/86. 23 Houston 68 68 36.3 .526 .645 4.9 6.6 11.5 2.0 2.0 3.4 2.9 4.0 23.5
1986/87. 24 Houston 75 75 36.8 .508 .200 .702 4.2 7.2 11.4 2.9 1.9 3.4 3.0 3.9 23.4
1987/88. 25 Houston 79 79 35.8 .514 .000 .695 3.8 8.3 12.1 2.1 2.1 2.7 3.1 4.1 22.8
1988/89. 26 Houston 82 82 36.9 .508 .000 .696 4.1 9.4 13.5 1.8 2.6 3.4 3.4 4.0 24.8
1989/90. 27 Houston 82 82 38.1 .501 .167 .713 3.6 10.4 14.0 2.9 2.1 4.6 3.9 3.8 24.3
1990/91. 28 Houston 56 50 36.8 .508 .000 .769 3.9 9.8 13.8 2.3 2.2 3.9 3.1 3.9 21.2
1991/92. 29 Houston 70 69 37.7 .502 .000 .766 3.5 8.6 12.1 2.2 1.8 4.3 2.7 3.8 21.6
1992/93. 30 Houston 82 82 39.5 .529 .000 .779 3.5 9.6 13.0 3.5 1.8 4.2 3.2 3.7 26.1
1993/94. 31 Houston 80 80 41.0 .528 .421 .716 2.9 9.1 11.9 3.6 1.6 3.7 3.4 3.6 27.3
1994/95. 32 Houston 72 72 39.6 .517 .188 .756 2.4 8.4 10.8 3.5 1.8 3.4 3.3 3.5 27.8
1995/96. 33 Houston 72 72 38.8 .514 .214 .724 2.4 8.4 10.9 3.6 1.6 2.9 3.4 3.4 26.9
1996/97. 34 Houston 78 78 36.6 .510 .313 .787 2.2 7.0 9.2 3.0 1.5 2.2 3.6 3.2 23.2
1997/98. 35 Houston 47 45 34.7 .483 .000 .755 2.5 7.3 9.8 3.0 1.8 2.0 2.7 3.2 16.4
1998/99. 36 Houston 50 50 35.7 .514 .308 .717 2.1 7.4 9.6 1.8 1.6 2.5 2.8 3.2 18.9
1999/00. 37 Houston 44 28 23.8 .458 .000 .616 1.5 4.8 6.2 1.4 0.9 1.6 1.7 2.0 10.3
2000/01. 38 Houston 58 55 26.6 .498 .000 .621 2.1 5.3 7.4 1.2 1.2 1.5 1.4 2.4 11.9
2001/02. 39 Toronto 61 37 22.6 .464 .000 .560 1.6 4.4 6.0 1.1 1.2 1.5 1.6 2.4 7.1
Karijera 1238 1186 35.7 .512 .202 .712 3.3 7.8 11.1 2.5 1.7 3.1 3.0 3.5 21.8
Doigravanje 145 140 39.6 .528 .222 .719 3.2 7.9 11.2 3.2 1.7 3.3 2.9 3.9 25.9
All-Star utakmice 12 8 23.2 .409 1.000 .520 3.2 4.7 7.8 1.4 1.3 1.9 2.2 2.6 9.8

Ukupno[uredi | uredi izvor]

Sezona Dob Tim OU ZU MIN ŠIU ŠIP 3PU 3PP SBU SBP OFA DEF SKO ASI UKR BLO IZG LG POE
1984/85. 22 Houston 82 82 2914 677 1258 0 0 338 551 440 534 974 111 99 220 234 344 1692
1985/86. 23 Houston 68 68 2467 625 1,188 0 0 364 538 333 448 781 137 134 231 195 271 1,597
1986/87. 24 Houston 75 75 2760 677 1332 1 5 400 570 315 543 858 220 140 254 228 294 1755
1987/88. 25 Houston 79 79 2825 712 1,385 0 4 381 548 302 657 959 163 162 214 243 324 1805
1988/89. 26 Houston 82 82 3024 790 1,556 0 10 454 652 338 767 1105 149 213 282 275 329 2034
1989/90. 27 Houston 82 82 3124 806 1609 1 6 382 536 299 850 1149 234 174 376 316 314 1995
1990/91. 28 Houston 56 50 2062 487 959 0 4 213 277 219 551 770 131 121 221 174 221 1187
1991/92. 29 Houston 70 69 2636 591 1177 0 1 328 428 246 599 845 157 127 304 187 263 1510
1992/93. 30 Houston 82 82 3242 848 1,603 0 8 444 570 283 785 1068 291 150 342 262 305 2140
1993/94. 31 Houston 80 80 3277 894 1694 8 19 388 542 229 726 955 287 128 297 271 289 2184
1994/95. 32 Houston 72 72 2853 798 1545 3 16 406 537 172 603 775 255 133 242 237 250 2005
1995/96. 33 Houston 72 72 2797 768 1494 3 14 397 548 176 608 784 257 113 207 247 242 1936
1996/97. 34 Houston 78 78 2852 727 1426 5 16 351 446 173 543 716 236 117 173 281 249 1810
1997/98. 35 Houston 47 45 1633 306 633 0 3 160 212 116 344 460 143 84 96 126 152 772
1998/99. 36 Houston 50 50 1784 373 725 4 13 195 272 106 372 478 88 82 123 139 160 945
1999/00. 37 Houston 44 28 1049 193 421 0 2 69 112 65 209 274 61 41 70 73 88 455
2000/01. 38 Houston 58 55 1545 283 568 0 1 123 198 124 307 431 72 70 88 81 141 689
2001/02. 39 Toronto 61 37 1378 194 418 0 2 47 84 98 268 366 66 74 90 98 147 435
Karijera 1238 1186 44.222 10.749 20.991 25 124 5423 7621 4034 9714 13.748 3058 2162 3830 3667 4383 26.946
Doigravanje 145 140 5749 1504 2847 4 18 743 1034 471 1150 1621 458 245 472 424 562 3755
All-Star utakmice 12 8 278 45 110 1 1 26 50 38 56 94 17 15 23 26 31 117

Rekordi karijere[uredi | uredi izvor]

Utakmice s najviše blokada[uredi | uredi izvor]

Doigravanje
Quadruple-double (treći od četiri u historiji NBA)
Blokade Protivnik Kod kuće /
U gostima
Datum Odigrao
minuta
Poeni Skokovi Asistencije Ukr. lopte
12 (2 prod.) Seattle SuperSonics kod kuće 10. 3. 1987. 53 38 17 6 7
12 Utah Jazz kod kuće 11. 11. 1989. 42 24 21 2 5
11 Golden State Warriors kod kuće 7. 1. 1986. 40 26 12 7 2
11 Golden State Warriors kod kuće 3. 3. 1990. 40 29 18 9 5
11 Milwaukee Bucks kod kuće 29. 3. 1990. 40 18 16 10 1
11 (prod.) Orlando Magic kod kuće 20. 12. 1990. 50 24 16 4 2
10 San Antonio Spurs kod kuće 21. 4. 1988. 42 38 10 4 5
10 Orlando Magic kod kuće 17. 12. 1989. 43 32 25 2 3
10 Los Angeles Lakers u gostima 29. 4. 1990. 43 11 11 1 2
10 (prod.) Portland Trail Blazers u gostima 3. 1. 1993. 44 40 9 3 1
10 Vancouver Grizzlies u gostima 13. 12. 1995. 38 15 14 3 1
10 Dallas Mavericks kod kuće 13. 4. 1996. 32 31 13 6 0

Regularna sezona[uredi | uredi izvor]

Kategorija Najviše Protivnik Datum
Poeni 52 Denver Nuggets 19. 4. 1990.
Šut iz igre 15–17 (.882) Minnesota Timberwolves 11. 11. 1993.
Ubačeni šutevi 24 Denver Nuggets 30. 1. 1997.
Pokušani šutevi 40 Denver Nuggets 30. 1. 1997.
Ubačena slobodna bacanja
(nijedno promašeno)
13–13 Minnesota Timberwolves 25. 3. 1997.
Ubačena slobodna bacanja 17 Utah Jazz 10. 1. 1993.
Pokušana slobodna bacanja 20 Orlando Magic 17. 12. 1989.
Skokovi 25 New York Knicks 14. 2. 1985.
Ofanzivni skokovi 15 New York Knicks 14. 2. 1985.
Defanzivni skokovi 22 Detroit Pistons 27. 2. 1990.
Asistencije 12 Golden State Warriors 1. 12. 1994.
Ukradene lopte 8 Cleveland Cavaliers 19. 11. 1987.
Izgubljene lopte 11 Denver Nuggets 19. 4. 1990.
Odigrao minuta 53 (2 prod.) Seattle SuperSonics 10. 3. 1987.

Doigravanje[uredi | uredi izvor]

Kategorija Najviše Protivnik Datum
Poeni 49 (2 prod.) Seattle SuperSonics 14. 5. 1987.
Ubačeni šutevi 20 Utah Jazz 27. 4. 1995.
Pokušani šutevi 34 Phoenix Suns 14. 5. 1995.
Ubačena slobodna bacanja
(nijedno promašeno)
13–13 Utah Jazz 25. 5. 1994.
Ubačena slobodna bacanja 18 Los Angeles Clippers 1. 5. 1993.
Pokušana slobodna bacanja 20 Los Angeles Clippers 1. 5. 1993.
Skokovi 26 Dallas Mavericks 30. 4. 1988.
Ofanzivni skokovi 11 (2 prod.) Seattle SuperSonics 14. 5. 1987.
Defanzivni skokovi 19 Dallas Mavericks 30. 4. 1988.
Asistencije 10 Phoenix Suns 18. 5. 1995.
Ukradene lopte 6 Denver Nuggets 26. 4. 1986.
Blokade 10 Los Angeles Lakers 29. 4. 1990.

Također pogledajte[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Harvey Araton (8. 6. 1994). "ON PRO BASKETBALL; Feet of Dancer, Touch of Surgeon, and a Shot, Too". The New York Times. Pristupljeno 4. 5. 2010.
  2. ^ "Daily Dime: Special Edition The game's greatest giants ever". espn.com. 6. 3. 2007. Pristupljeno 12. 4. 2007.
  3. ^ Heisler, str. 3.
  4. ^ Clayton Ruley. "Top Five Centers in NBA History". geoclan.com. Arhivirano s originala, 7. 3. 2007. Pristupljeno 3. 1. 2007.
  5. ^ a b c d e f g h i j k l "Hakeem Olajuwon". nba.com/history. Pristupljeno 3. 1. 2007.
  6. ^ Olajuwon i Knobler, str. 15.
  7. ^ a b Terry Blount (22. 5. 1994). "Hakeem: For the record/"'Kunta Kinte' image was way off"". Houston Chronicle. Arhivirano s originala 20. 10. 2012. Pristupljeno 20. 10. 2012.CS1 održavanje: bot: nepoznat status originalnog URL-a (link)
  8. ^ a b c d e f Darryl Howerton. "It Was All a Dream". nba.com. Arhivirano s originala, 13. 12. 2006. Pristupljeno 2. 1. 2007.
  9. ^ Ron Rapaport (4. 4. 1983). "Olajuwon: He's not the best - yet". Spokane Chronicle. Pristupljeno 22. 6. 2012.
  10. ^ Hakeem Olajuwon: Hakeem the Dream, NBA TV; emitirano: 3. 1. 2007.
  11. ^ Chuck Newman (15. 11. 1995). "Foreign-born players migrating to U.S. college basketball in ever-higher numbers". Pristupljeno 9. 3. 2007.
  12. ^ a b NBA TV Over Time: Hakeem Olajuwon, NBA TV; emitirano: 26. 12. 2006.
  13. ^ "Basketball – Cougar Style". uhcougars.cstv.com. Arhivirano s originala, 8. 12. 2008. Pristupljeno 3. 1. 2007.
  14. ^ "Career Summaries of the First 56 Final Four Most Outstanding Players". collegesportingnews.com. Pristupljeno 3. 1. 2007.
  15. ^ a b Sam Smith (26. 6. 2007). "Draft deal stranger than '1984'". The Chicago Tribune. Pristupljeno 24. 3. 2013.
  16. ^ "NBA & ABA Playoff Index". Basketball Reference. Arhivirano s originala, 10. 6. 2015. Pristupljeno 24. 3. 2013.
  17. ^ a b c d e f g "Houston Rockets page". databasebasketball.com. Arhivirano s originala, 12. 8. 2015. Pristupljeno 2. 1. 2007.
  18. ^ a b "Hakeem Olajuwon stats". nba.com. Pristupljeno 28. 1. 2007.
  19. ^ Simmons, str. 192.
  20. ^ "Top 10 teams in NBA History". nba.com/history. Arhivirano s originala, 29. 1. 2013. Pristupljeno 3. 1. 2007.
  21. ^ a b c d e f ""Hakeem Olajuwon"". databasebasketball.com. Arhivirano s originala, 8. 12. 2006. Pristupljeno 3. 1. 2007.
  22. ^ a b c ""Hakeem Olajuwon"". nba.com. Arhivirano s originala, 16. 5. 2008. Pristupljeno 3. 1. 2007.
  23. ^ "Milwaukee Bucks at Houston Rockets, 29. 3. 1990". basketball-reference.com. Arhivirano s originala, 1. 10. 2007. Pristupljeno 26. 1. 2007.
  24. ^ a b "Hakeem Olajuwon". Basketball Reference. Arhivirano s originala, 25. 5. 2012. Pristupljeno 5. 11. 2010.
  25. ^ "1990–91 NBA season summary". Basketball Reference. Arhivirano s originala, 4. 10. 2012. Pristupljeno 5. 11. 2010.
  26. ^ Eddie Sefko (7. 7. 1992). "Rockets return Kite to Orlando – Heart problem causes center to fail physical". Houston Chronicle. Arhivirano s originala 20. 10. 2012. Pristupljeno 20. 10. 2012.CS1 održavanje: bot: nepoznat status originalnog URL-a (link)
  27. ^ a b Eddie Sefko (11. 10. 1992). "Olajuwon's salary short of fair market value". Houston Chronicle. Arhivirano s originala 20. 10. 2012. Pristupljeno 20. 10. 2012.CS1 održavanje: bot: nepoznat status originalnog URL-a (link)
  28. ^ Blinebury, Fran. "Dream ends for Hakeem", Houston Chronicle, 21. 4. 1992; pristupljeno: 20. 10. 2012.
  29. ^ Sefko, Eddie, "Olajuwon, Rockets trade shots/Club accuses star of feigning injury", Houston Chronicle, 22. 3. 1992; pristupljeno: 20. 10. 2012.
  30. ^ Sefko, Eddie, "Agent: 'Olajuwon remains firm on leaving Rockets'", Houston Chronicle, 26. 7. 1992; pristupljeno: 20. 10. 2012.
  31. ^ Blinebury, Fran, "A Treetop view of Rockets' woes", Houston Chronicle, 10. 10. 1992; pristupljeno: 20. 10. 2012.
  32. ^ Sefko, Eddie, "One more piece of bad news comes to the Rockets", Houston Chronicle, 16. 8. 1992; pristupljeno: 20. 10. 2012.
  33. ^ Blinebury, Fran, "NBA '93/Why not the Rockets as champs?", Houston Chronicle, 31. 10. 1993; pristupljeno: 20. 10. 2012.
  34. ^ Sefko, Eddie, "Sun's Sir Charles tips MVP crown to Hakeem", Houston Chronicle, 29. 5. 1993; pristupljeno: 20. 10. 2012.
  35. ^ Blinebury, Fran, "Money explosion annoys Alexander", Houston Chronicle, 28. 10. 1993; pristupljeno: 20. 10. 2012.
  36. ^ "Daily Dime: Special Edition The game's greatest giants ever", espn.com, 6. 3. 2007; pristupljeno: 12. 4. 2007.
  37. ^ "Hakeem Olajuwon: The NBA’s Best In The Mid ’90s" Arhivirano 4. 11. 2005. na Wayback Machine, nba.com/rockets; pristupljeno: 3. 1. 2007.
  38. ^ "Houston's Championship: Dream Come True" Arhivirano 22. 2. 2012. na Wayback Machine, nba.com/history; pristupljeno: 20. 4. 2007.
  39. ^ a b History of the NBA Finals, hollywoodsportsbook.com; pristupljeno: 2. 1. 2007.
  40. ^ nba.com/history player "Summary: Hakeem Olajuwon" Arhivirano 3. 11. 2006. na Wayback Machine, nba.com/history; pristupljeno: 3. 1. 2007.
  41. ^ a b Harris, Nolte i Kirsch, str. 345.
  42. ^ Brown, Clifton, "1995 N.B.A. Playoffs; Olajuwon Plays Above the Rim, in the Stratosphere", The New York Times, 6. 6. 1995; pristupljeno: 5. 11. 2010.
  43. ^ "Hakeem Olajuwon: The NBA’s Best In The Mid ’90s" Arhivirano 4. 11. 2005. na Wayback Machine, NBA.com; pristupljeno: 20. 5. 2011.
  44. ^ "1995 NBA Finals", webuns.chez; pristupljeno: 2. 1. 2007.
  45. ^ "1994 NBA All-Star Game" Arhivirano 4. 10. 2012. na Wayback Machine, Basketball Reference; pristupljeno: 3. 1. 2007.
  46. ^ Houston Rockets 1996–97 Game Log and Scores Arhivirano 29. 5. 2006. na Wayback Machine, databasebasketball.com; pristupljeno: 3. 1. 2007.
  47. ^ Houston Rockets 1997–98 Game Log and Scores Arhivirano 14. 10. 2007. na Wayback Machine, databasebasketball.com; pristupljeno: 29. 4. 2007.
  48. ^ Houston Rockets 1998–99 Game Log and Scores Arhivirano 24. 8. 2014. na Wayback Machine, databasebasketball.com; pristupljeno: 20. 4. 2007.
  49. ^ a b c d e "Hakeem Olajuwon", nba.com; pristupljeno: 3. 1. 2007.
  50. ^ ""Raptors anticipate injured Olajuwon will retire"". Associated Press. 30. 9. 2002. Arhivirano s originala, 29. 4. 2005. Pristupljeno 16. 7. 2011.
  51. ^ a b c "Dream's Team", Sports Illustrated, 1996.
  52. ^ Shanken, Marvin. "One-on-One with Michael Jordan" Arhivirano 22. 7. 2010. na Wayback Machine, Cigar Aficionado, 1. 9. 2005; pristupljeno: 13. 7. 2010.
  53. ^ Araton, Harvey. "ON PRO BASKETBALL; Feet of Dancer, Touch of Surgeon, and a Shot, Too", New York Times, 8. 6. 1994; pristupljeno: 1. 4. 2008.
  54. ^ Murohy, Michael, "The Dream Shake/Legendary, elusive move earns place in history", Houston Chronicle, 28. 5. 1995; pristupljeno: 20. 10. 2012.
  55. ^ Snimak poteza na YouTubeu
  56. ^ Bobb, Maurice. ""SLAM 147: Hall of Famer and low-post wizard Hakeem Olajuwon is happy to share his knowledge with today's stars"". SLAM Online. Pristupljeno 28. 3. 2011.
  57. ^ "Hakeem Tribute" Arhivirano 1. 2. 2015. na Wayback Machine, nba.com/rockets; pristupljeno: 3. 1. 2007.
  58. ^ "Hakeem Olajuwon" Arhivirano 25. 5. 2012. na Wayback Machine, basketball-reference.com; pristupljeno: 20. 10. 2010.
  59. ^ Betsy Taylor, "Can We Have Social Justice In A Commercial Culture?", newdream.org
  60. ^ "Living the Dream – University of Houston". University of Houston. Arhivirano s originala, 17. 8. 2014. Pristupljeno 24. 8. 2014.
  61. ^ Abdul Malik Mujahid, "Tawakkul" Arhivirano 29. 6. 2006. na Wayback Machine, soundvision.com; pristupljeno: 2. 1. 2007.
  62. ^ a b Olajuwon i Knobler, str. 207.
  63. ^ Feigen, Jonathan, "Keeping the Faith – Olajuwon's, Rockets' quiet confidence has roots in Mecca", Houston Chronicle, 6. 9. 1995; pristupljeno: 17. 10. 2012.
  64. ^ "Ramadan: Fact Sheet for Teachers" Arhivirano 17. 5. 2007. na Wayback Machine, soundvision.co; pristupljeno: 20. 5. 2007.
  65. ^ "Rockets to send out Olajuwon in style Saturday night", Associated Press (preko espn.com), 8. 11. 2003; pristupljeno: 3. 1. 2007.
  66. ^ Murphy, Kate, "A Slam Dunk in Real Estate", The New York Times, 6. 12. 2006; pristupljeno: 3. 1. 2007.
  67. ^ Blinebury, Fran, "Here's How it Done", Houston Chronicle, 4. 8. 2006; pristupljeno: 4. 6. 2011.
  68. ^ Daily Dime – November 26, 2006, ESPN.com; pristupljeno: 7. 12. 2006.
  69. ^ Sefko, Eddie, "Thursday in Mavericks Camp", The Dallas Morning News, 5. 10. 2006; pristupljeno: 3. 1. 2007.
  70. ^ "Yao works out with Olajuwon", Associated press (preko espn.com), 22. 5. 2007; pristupljeno: 29. 5. 2007.
  71. ^ "Kobe works out with the Dream"
  72. ^ "Olajuwon keeps 'The Dream' alive in Dwight Howard", sify.com, 14. 10. 2010; pristupljeno: 14. 10. 2010.
  73. ^ "The Evolution of King James", grantland.com, 29. 3. 2013; pristupljeno: 8. 12. 2014.
  74. ^ "Hakeem Olajuwon & LeBron James Training Sessions 2011", YouTube.
  75. ^ Matt Norlander, "VIDEO: Hakeem Olajuwon surprises David Stern at NBA Draft" Arhivirano 3. 5. 2015. na Wayback Machine, cbssports.com, 27. 6. 2013; pristupljeno: 8. 12. 2014.
  76. ^ "NBA stars, legends shine as Team World rallies to beat Team Africa". ESPN.
  77. ^ "2016 Class of FIBA Hall of Fame inducted". FIBA.com. 27. 8. 2016. Arhivirano s originala, 29. 8. 2016. Pristupljeno 28. 8. 2016.
  78. ^ "Naismith Memorial Basketball Hall of Fame Announces Seven Members of the Class of 2008". Arhivirano s originala, 10. 4. 2008. Pristupljeno 8. 12. 2014.; pristupljeno: 9. 4. 2008.
  79. ^ "The New Top 50". SLAM Magazine. Arhivirano s originala, 22. 6. 2009. Pristupljeno 22. 6. 2009.

Dodatni izvori[uredi | uredi izvor]

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]