Halim Mulaibrahimović

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Jump to navigation Jump to search
Question book-new.svg Ovaj članak ili neka od njegovih sekcija nije dovoljno potkrijepljena izvorima (literatura, web-stranice ili drugi izvori).
Ako se pravilno ne potkrijepe pouzdanim izvorima, sporne rečenice i navodi mogli bi biti obrisani. Pomozite Wikipediji tako što ćete navesti validne izvore putem referenci te nakon toga možete ukloniti ovaj šablon.
Spelling icon.svg Moguće je da ovaj članak ne poštuje standarde Wikipedije na bosanskom jeziku
kao što su upotreba afrikata, pravopis, pisanje riječi u skladu sa standardima, te način pisanja članaka.

Prof. dr. Halim Mulaibrahimović rođen je 1. maja 1936. godine u Gračanici, R BiH. U rodnom mjestu završio je osnovnu školu. Učiteljsku školu završio je 1956. godine u Tuzli. Iste godine upisao se na Filozofski fakultet Univerziteta u Sarajevu, Odsjek filozofija-fizika, na kojem je diplomirao je 1960/1961. godine. Po završetku studija, radio je na Radničkom univerzitetu "Đuro Đaković" u Sarajevu, u svojstvu stručnog saradnika, a zatim u Republičkom zavodu za produktivnost rada. Nakon odsluženja vojnog roka, u decembru 1963. godine, izabran je za asistenta na predmetu Osnovi nauke o društvu u Centru za osnove nauke o društvu Univerziteta u Sarajevu. Oktobra 1964. godine upisuje postdiplomski studij iz Sociologije na Pravnom fakultetu Univerziteta u Beogradu. Magistarski rad "Marksizam i anarhizam" odbranio je u martu 1971. godine. Doktorsku disertaciju pod naslovom "Ideja čovjeka i društva u djelu Viljema Godvina" odbranio je na Filozofskom fakultetu u Sarajevu 1974. godine i tako stekao stepen doktora filozofsko-socioloških nauka.

Nastavnička aktivnost[uredi | uredi izvor]

Od 1963. godine radi kontinuirano kao univerzitetski nastavnik i to na grupi socioloških i filozofskih disciplina. U zvanje predavača na predmetima sociologija i sociologija politike na Fakultetu političkih nauka u Sarajevu biran je 1968. godine. U zvanje vanrednog profesora na predmetu Sociologija politike izabran je 1978. a u zvanje redovnog profesora na istom predmetu 1986. godine.

U toku svoje nastavničke aktivnosti učestvovao je u izvođenju nastave iz socioloških i filozofskih disciplina na našim sljedećim fakultetima: Šumarskom fakultetu u Sarajevu (1966/67, 1967/68, 1968/69, 1969/79, 1973/74, 1974/75), Elektrotehničkom fakultetu u Sarajevu (1963/64. i 1964/1965), Poljoprivrednom fakultetu u Sarajevu (1983/84. i 1984/85), Tehnološkom fakultetu u Tuzli (1976/77), Rudarskom fakultetu u Tuzli (1976/77), zatim na Višoj upravnoj školi u Sarajevu (1976/77), Ekonomskom fakultetu u Sarajevu (1992/93), Pedagoškoj akademiji u Sarajevu (1992/93, 1993/94. i 1994/95), te na raznim smjerovima postdiplomskog studija nekoliko fakulteta Univerziteta u Sarajevu. Na Fakultetu političkih nauka u Sarajevu samostalno je izvodio nastavu (osim na predmetu Sociologija politike) i na predmetima Politička filozofija i Metodologija (1992/93. i 1993/94. godine).Profesor dr. Halim Mulaibrahimović obavljao je dužnost Dekana Fakulteta Političkih nauka u periodu 1995-1999 godine.

Profesor dr. Halim Mulaibrahimović najviše je doprinio da se naučna disciplina Sociologija politike (odnosno Politička sociologija) razvije u fundamentalnu i savremenu sociološku nauku, koja sačinjava temeljnu sadržinu cijelog studija sociologije. Osim toga, značajan je njegov doprinos konstituiranju i drugih socioloških disciplina kao što su: Sociologija jezika, Metodologija, Politička filozofija, Opća sociologija.

Bio je mentor prilikom izrade velikog broja specijalističkih, magistarskih i doktorskih disertacija, član komisija za izbor u nastavnička zvanja i recenzent nekolicini naučnih radova - knjiga, studija, istraživačkih projekata. Njegov rad sa studentima i kolegama visoko je ocijenjen, kao principijelan, objektivan, tolerantan, ali uvijek sa poštovanjem osnovnih pedagoških i naučnih kriterija, principa i načela. U tom smislu, on nikad nije štedio ni snage, ni vremena, nesebično je pomagao studentima, saradnicima (asistentima) i kolegama u njihovim studijama i naučnim radovima, te je tako dao veliki doprinos razvoju mnogih naših mladih naučnih kadrova.

Naučna i istraživačka djelatnost[uredi | uredi izvor]

Profesor dr. Halim Mulaibrahimović je objavio veliki broj naučnih i stručnih radova iz oblasti sociologije, filozofije, političkih nauka i metodologije. Ovom prilikom nije potrebno navoditi sve te mnogobrojne radove - studije, rasprave, referate, članke, recenzije, osvrte. Dovoljno je reći da su objavljeni u poznatim našim časopisima, kao što su "Pregled", "Naše teme", "Gledišta", "Lica", "Opredjeljenja", "Socijalizam", "Marksističke sveske", "Ideje". Svi ti radovi poznati su široj naučnoj javnosti, a mnogi su citirani od istaknutih naučnika u oblasti sociologije i političke filozofije.

Profesor dr.Halim Mulaibrahimović je autor i dvije značajne knjige - studije: 1. "Marksizam i anarhizam", u izdanju MSC, Sarajevo 1978. godine, i 2. "Ideja čovjeka i društva u djelu Viljema Godvina", u izdanju "V. Masleša", Sarajevo, 1985. godine. Također je koautor udžbenika za srednje škole - "Osnovi nauke o društvu", u izdanju "Svjetlost", Sarajevo, 1980/81. godine, zatim udžbenika – "Sociologija», Sarajevo, 1994. godine, te univerzitetskog udžbenika - "Osnovi marksizma..." u izdanju "V. Masleša", Sarajevo, 1989. godine.

Studija "Marksizam i anarhizam" je politikološko-filozofska rasprava o jednoj od najznačajnijih ideja s kraja XIX i početka XX vijeka, koja je bila predmet filozofskih, socioloških i politoloških rasprava i praktičan politički pokret evropskog radništva ovog vremena, koja se nije ugasila ni u našoj savremenosti. Ideje koje autor ovdje izlaže, a naročito kritika i marksističkog i anarhističkog dogmatizma, aktuelne su i za sadašnju stvarnost društva. Ova knjiga je naišla na zapažen odjek u naučnoj javnosti, o njoj je organiziran i naučni kolokvij u Sarajevu (u organizaciji časopisa "Lica").

Knjiga "Ideja čovjeka i društva u djelu Viljema Godvina", najobimnije je i najznačajnije djelo dr. Mulaibrahimovića. To je obimna studija - rasprava o političkoj filozofiji jednog od najpoznatijih predstavnika anarhističke misli. Ovim djelom dr. H. Mulaibrahimović se potvrđuje kao originalan i inventivan istraživač koji se uhvatio ukoštac sa složenim problemom filozofsko-sociološke analize, interpretacije i kritike, jedne od najznačajnijih i najuticajnijih misli evropskog liberalizma. Autor je u istraživanju ideja V. Godvina krenuo onim najtežim, ali ujedno i najispravnijim putem - on je Godvinovu misao izveo iz temeljite analize procesa nastanka evropskog građanskog društva, kako u njegovim teorijskim tako i u njegovim historijsko-društvenim i političkim izvorima i aspektima. Pisac svojom analizom pokazuje da je temeljno načelo antifeudalnog karaktera građanskog društva bilo načelo slobode individuuma i njegovog neotuđivog (prirodnog) prava da slobodno stvara sa svojim sredstvima za proizvodnju, proizvodi i da razmjenjuje proizvode sa sebi «jednakim» osobama i da je u tom načelu bitan princip slobode čovjeka u odnosu na druge ljude i u odnosu na društvo. To se temeljno načelo nalazi, prema autoru, u svim osnovnim filozofskim idejama toga vremena, a prije svega u Dekartovoj filozofiji racionalizma i antropocentričnog subjektivizma, u Lokovoj i Hjumovoj filozofiji subjektivističkog empirizma. Iz tih filozofskih pretpostavki izvodi se i načelo političke filozofije koju razvija V. Godvin, a to je načelo slobode čovjeka i društva. Iz toga načela izvire anarhistička koncepcija, tj. takva koncepcija u kojoj je slobodu čovjeka, kao pojedinca moguće osigurati samo primjenom nadmoći njegovog prava nad pravom organizirane društvene sile - države. Društvo slobode, odnosno slobodno društvo jeste samo ono društvo koje je ograničeno i negira moć države. Tako se dokazuje da je anarhizam, kako individualistički tako i kolektivistički, nužna konzekvenca samo osnovne ideje evropskog liberalizma.

Autor, profesor H. Mulaibrahimović, u ovom slučaju nije ostao samo na izlaganju i interpretaciji ideje V. Godvina već je izložio cijeli kompleks engleskog empirizma i liberalizma, sve njegove tokove i linije (R. Bekona, T. Mora, F. Bekona, J. Loka, D. Hjuma, T. Hobsa).

Vrijednost ovog djela je i u tome što ono obuhvata i sve druge glavne linije razvoja anarhizma, tj. načela slobode kako je ono razvijeno u Hegelovoj filozofiji i kako je nalazilo svoj izraz kod M. Hesa i kasnijih anarhista, sve do M. Bakunjina i Kropotkina. Rasprava profesora H. Mulaibrahimovića predstavlja značajan prilog poznavanju evropske liberalne misli i stoga je ona ozbiljan doprinos razvoju naše političko-filozofske i sociološke misli uopće.

Radovi prof. dr. H. Mulaibrahimovića u udžbenicima ("Osnovi nauke o društvu", "Osnovi marksizma..." i "Sociologija") koji se primarno odnose na sociološke teme kao što su historija sociološke misli i nauke, glavni pravci i škole u sociologiji, temeljne kategorije sociološke nauke - društva, društvene pojave i procesi, društveni odnosi, društvene grupe, ličnost, država, političke stranke i dr. pisani su sa stanovišta temeljnih kriterija i zakona udžbeničke literature - analitično, sistematično, pregledno, s jasnoćom jezičke interpretacije i gotovo s preciznošću koju susrećemo u prirodnim naukama. I u ovim radovima potvrđuje se metodološka strana naučnog rada prof. Mulaibrahimovića, kao ona bitna dimenzija koja nauku i čini naukom i odvaja je od drugih oblika ljudskog stvaralaštva. U ovim radovima se izražava širina naučnog interesiranja autora, bogatstvo ideja, koje on raspravlja i razvija kao i naučna odgovornost prema pisanom diskursu.

Profesor dr. Halim Mulaibrahimović je učestvovao u više naučno-istraživačkih projekata, između ostalog:

Promjene i razvoj u SRBiH, Društveni cilj br. 1., Titov doprinos teoriji komunističke partije (Institut za društvena istraživanja FPN-a u Sarajevu), Subjektivne snage u procesu ostvarivanja ZUR-a u SRBiH (Institut za društvena istraživanja FPN-a u Sarajevu) i Integracioni procesi u Sarajevskoj privredi (Studijski centar GKSK BiH Sarajevo). Istraživačke studije ovih projekata, koje je profesor H. Mulaibrahimović završio objavljene su kao:

«Teorijsko-metodološki aspekti proučavanja teorije komunističke partije» u svesci br. 3 - Titova koncepcija partije, Institut za društvena istraživanja FPN-a u Sarajevu, «Integracija UPI-a - sociološko-politološko istraživanje, Studijski centar GKSK BiH, Sarajevo 1972. godine, Savez komunista u procesu osposobljavanja radnika za njihovo samoupravno i političko djelovanje na sprovođenju ZUR-a, Institut za društvena istraživanja FPN-a u Sarajevu, 1986. godine.