Hasan Kikić

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na navigaciju Idi na pretragu
Hasan Kikić
Hasan kikic.jpg
Rođenje (1905-08-20) 20. august 1905.
Gradačac, Bosna i Hercegovina
Smrt 6. maj 1942(1942-05-06) (36 god.)
planina Čemernica, Bosna i Hercegovina
Zanimanje pisac
Jezik bosanski
Nacionalnost Bošnjak
Obrazovanje Pravni fakultet Univerziteta u Beogradu

Hasan Kikić (20. august 1905. Gradačac - 6. maj 1942. Čemernica), bosanskohercegovački književnik koji je pisao i poeziju i prozu. Zajedno sa Skenderom Kulenovićem i Safetom Krupićem osnovao je časopis Putokaz, u osvit kulturalnog i političkog uzdizanja Bošnjaka.[1][2] Časopis je izlazio u periodu od 1937. do 1939. godine.

Poginuo je kao partizan 6. maja 1942. u četničkoj zasjedi kod sela Rapta, na planini Čemernici.

Biografija[uredi | uredi izvor]

Rođen u osiromašenoj begovskoj porodici, kao jedan od sedam sinova roditelja Hase i Munire (rođene Đulbegović).[3] Po završetku osnovne škole u Gradačcu, Kikić odlazi u Derventu, gdje nastavlja školovanje. U Derventi završava Višu dječačku školu i, zahvaljujući ujakovoj potpori, upisuje se u Učiteljsku školu. Iz Dervente, ne završivši školu, odlazi u Zagreb, gdje završa-va Učiteljsku školu - maturirao je 19. juna 1926. godine. Prve literarne radove objavljuje iste godine u zagrebačkom časopisu Vijenac. Medu prvima, Kikića je zapazio književni kritičar Jovan Kršić.

Nakon završene škole zaposlio se kao učitelj. Najprije je učiteljevao u Hajdarevićima kod Zavidovića, a potom u Rogatici i Ustiprači. Oženio se kolegicom Ankom Jovanović, a zbog nerazumijevanja ženine, ali i vlastite familije odlazi u Hrvatsku. Najprije kao učitelj radi u Gornjem Sjeničaku kraj Vrginmosta, a potom u Pisarevini.[4] 1937. godine zajedno sa Skenderom Kulenovićem i Safetom Krupićem u Zagrebu pokrenuo je bošnjački časopis Putokaz. U vrijeme učiteljevanja privatno je položio gimnaziju, a zatim vanredno upisao Pravni fakultet u Beogradu, na kojem je diplomirao 31. 10. 1938. godine.

Sa početkom Drugog svjetskog rata odlazi u partizane u februaru 1942. i kao komesar I krajiškog proleterkskog bataljona bataljona gine tri mjeseca kasnije - 6. maja 1942. u četničkoj zasjedi kod sela Rapta na planini Čemernici.

Po njemu je nazvana Nagrada za prosvjetne radnike u Socijalističkoj republici Bosni i Hercegovini.

Bibliografija[uredi | uredi izvor]

  • Provincija u pozadini, Epoha. Zagreb, 1935;
    • Provincija u pozadini i druge pripovijetke, Zora. Zagreb, 1951;
    • 3. izd. Veselin Masleša, Sarajevo, 1981;
    • 4. izd. Veselin Masleša, Sarajevo, 1985;
  • Ho-ruk, roman, Slob, Zagreb 1936.
  • Šta se dogadja u Španiji, Koprivnica, 1937. Objavljeno pod imenom Alija Korjenić.
  • Bukve, roman, Hrvatska naklada. Zagreb, 1938;
    • Vzpoura Kokinů, (Bukve). Prev. na češki Anna Urbanová Praha 1946; ELLK. Praha, 1947.
  • Lole i hrsuzi, Svjetlost. Sarajevo, 1947;
    • 2. izd. Gradačac (Turističko društvo), 1974.
  • Zgode o nasušnom hljebu, Nakladni zavod Hrvatske, Zagreb, 1949.
  • Djela, Knjiga I-III, Svjetlost, Sarajevo, 1952-53.
  • Carska goveda, Prosveta. Beograd, 1952;
    • Preveo na ruski, Derviš Imamović, Carski skot, Moskva, 1959;
    • Turističko društvo. Gradačac, 1973;
    • Veselin Masleša. Sarajevo, 1981.
  • Dedija, Pripovijetke. Seljacka knjiga. Sarajevo, 1953.
  • Proza, Prosveta; Svjetlost; Mladost. Beograd: Sarajevo: Zagreb, 1967 (Srpskohrvatski pisci XX veka).
  • Izabrana djela Knjiga I-III, Priredili Rizo Ramić i Miroslav Vaupotić. Svjetlost Sarajevo, 1969.
  • Pripovijetke - Provincija u pozadini - Bukve - Lole i hrsuzi, Matica hrvatska; Zora. Zagreb, 1969.
  • Sabrana djela, Knjiga I-V Univerzal Tuzla, 1987.

Reference[uredi | uredi izvor]

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]