Hasan Ruhani

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Hasan Ruhani
7. predsjednik Irana
Vrijeme na vlasti
3. august 2013 – 3. august 2021.
PrethodnikMahmud Ahmedinedžad
NasljednikEbrahim Raisi
Generalni sekretar Pokreta nesvrstanih
Vrijeme na vlasti
3. august 2013 – 17. septembar 2016.
PrethodnikMahmud Ahmedinedžad
NasljednikNicolás Maduro
Rođenje (1948-11-13) 13. novembar 1948 (75 godina)
Sorhe, Iran
Politička strankaIslamska republikanska stranka
Porodica
SuprugaSahebeh Arabi (1968–trenutno)
Djeca5
VjeraŠiitski islam
Potpis

Hasan Ruhani (perzijski: حسن روحانی; rođen 13. novembra 1948) iranski je političar, diplomat i akademik. Bivši je predsjednik Irana. Član je Vijeća stručnjaka od 1989, Vijeća napretka od 1991, Vrhovnog vijeća državne sigurnosti od 1989. i čelnik Centra za strateška istraživanja od 1992. godine. Diplomirao je na Univerzitetu u Teheranu, a doktorirao na Kaledonijskom univerzitetu u Glasgowu. Uz perzijski, služi se i engleskim, njemačkim, ruskim, arapskim i francuskim jezikom. Ruhani je također bio potpredsjednik 4. i 5. saziva iranskog parlamenta, te sekretar Vrhovnog vijeća državne sigurnosti između 1989. i 2005. godine.

Smatra se umjerenim političarem, pobijedio je na predsjedničkim izborima juna 2013. U prvom krugu dobio je 50,7% glasova odnosno natpolovičnu većinu čime je izabran za predsjednika Irana.[1]

Na toj funkciji zamijenio je Mahmuda Ahmadinedžada. Ruhani je također bio pregovarač za iranska nuklearna pitanja između 1997. i 2005. godine.[2] Zvanično je inaugurisan 4. augusta iste godine.[3] i preuzeo je funkciju, nakon što je ajatolah Ali Khamenei prihvatio njegov izbor za novog predsjednika države.[4] Tokom kampanje, Ruhani, podržan od reformista, više puta je optužio Ahmadinedžada za ekstremizam.[5] U svom inauguracionom govoru pred parlamentom pozvao je Zapad da ukine sankcije Iranu riječima:

Ukoliko želite adekvatan odgovor, ne treba da govorite jezikom sankcija već jezikom poštovanja.

Obećao je da će raditi na "očuvanju privrede zemlje, podsticanju konstruktivnih dogovora sa svijetom, osiguravanju njenih nacionalnih interesa i ukidanju nepravednih sankcija". U vrijeme preuzimanja funkcije Ruhani se suočio sa izazovima, među kojima je borba sa inflacijom koja je u junu 2013. dostigla 42 posto, visokom stopom nezaposlenosti i premošćavanjem političkih nesuglasica između konzervativnih, umjerenih i reformističkih frakcija.[2] Iako je u više navrata obećavao da će se boriti za ženska prava i unaprijediti jednakost žena u društvu, ipak nije imenovao niti jednu ženu u sastav njegove vlade. Zbog jakih kritika njegove “čisto muške” Vlade na kraju je dodao i jednu ženu - imenovao je Elham Aminzadeh za svoju potpredsjednicu za pravne poslove. Ruhanijevim kabinetom dominirali su muškarci u poređenju sa prethodnom Vladom Mahmuda Ahmedinedžada koji je na početku svog drugog mandata, imenovao tri ministrice.[6]

Djela[uredi | uredi izvor]

Na perzijskom jeziku
  • Islamska revolucija: korijeni i izazovi (per. انقلاب اسلامی؛ ریشهها و چالشها), juni 1997., ISBN 964-91025-0-7
  • Temelji političke misli imama Homeinija (per. مبانی تفکر سیاسی امام خمینی), juli 1999.
  • Memoari dr. Hasana Rohanija; tom 1: Islamska revolucija (per. خاطرات دکتر حسن روحانی؛ جلد اول: انقلاب اسلامی), februar 2008., ISBN 978-600-5914-80-1
  • Uvod u islamske zemlje (per. آشنایی با کشورهای اسلامی), novembar 2008.
  • Islamska politička misao; tom 1: Konceptni okvir (per. اندیشههای سیاسی اسلام؛ جلد اول: مبانی نظری), decembar 2009., ISBN 978-964-95394-0-9
  • Islamska politička misao; tom 2: Vanjska politika (per. اندیشههای سیاسی اسلام؛ جلد دوم: سیاست خارجی), decembar 2009., ISBN 978-964-95394-1-6
  • Islamska politička misao; tom 3: Kultura i socijalna pitanja (per. اندیشههای سیاسی اسلام؛ جلد سوم: مسائل فرهنگی و اجتماعی), decembar 2009., ISBN 978-964-95394-2-3
  • Državna sigurnost i ekonomski sistem Irana (per. امنیت ملی و نظام اقتصادی ایران), august 2010., ISBN 978-600-5247-94-7
  • Državna sigurnost i nuklearna diplomacija (per. امنیت ملی و دیپلماسی هستهای), januar 2011., ISBN 978-600-290-007-4
  • Uloga seminara u moralnom i političkom razvoju društva (per. نقش حوزههای علمیه در تحولات اخلاقی و سیاسی جامعه), novembar 2011.
  • Uvod u historiju šijitskih imama (per. مقدمهای بر تاریخ امامان شیعه), mart 2012., ISBN 978-600-5914-94-8
  • Razdoblje djelatne sposobnosti i odgovornosti (per. سن اهلیت و مسئولیت قانونی), oktobar 2012., ISBN 978-600-290-013-5
  • Memoari dr. Hasana Rohanija; tom 2: Sveta obrana (per. خاطرات دکتر حسن روحانی؛ جلد دوم: دفاع مقدس), januar 2013.
  • Pripovijedanje predviđanja i nade (per. روایت تدبیر و امید), mart 2013.
  • Državna sigurnost i vanjska politika (per. امنیت ملی و سیاست خارجی), maj 2013.
  • Državna sigurnost i okolina (per. امنیت ملی و محیط زیست), maj 2013.
Na engleskom jeziku
  • Islamska zakonodavna moć (eng. The Islamic Legislative Power), maj 1994.
  • Fleksibilnost šerijata; islamskog prava (eng. The Flexibility of Shariah; Islamic Law), april 1996.
Na arapskom jeziku
  • Komentari o Fikhu (islamska jurisprudencija); lekcije Muhakika Damada (ara. تقريرات درس فقه مرحوم محقق داماد) (Poglavlje o molitvama [ara. صلاة]), novembar 2012.
  • Komentari o Usulu (principi Fika); Lekcije ajatolaha Haerija (ara. تقريرات درس أصول مرحوم حائري) (Poglavlje o znanstvenim principima [ara. أصول علمية]), mart 2013.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ "Rohani becomes Iran's new president". Tehran: Press TV. 15. 6. 2013. Arhivirano s originala, 16. 6. 2013. Pristupljeno 18. 6. 2013.
  2. ^ a b http://www.slobodnaevropa.org/content/rohani-polaze-zakletvu/25065696.html
  3. ^ http://www.slobodnaevropa.org/content/news/25060023.html
  4. ^ http://www.slobodnaevropa.org/content/news/25065401.html
  5. ^ http://www.slobodnaevropa.org/content/kako-ce-svijet-i-iran-pamtiti-ahmadinedzada/25062753.html
  6. ^ http://www.slobodnaevropa.org/content/zasto-nema-zena-u-iranskoj-vladi/25082720.html

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]

Formalne stranice
Profil
Ostali projekti
U Wikimedijinu spremniku nalazi se članak na temu: Hassan Rouhani
U Wikimedijinu spremniku nalazi se još podataka o: Hassan Rouhani