Hausmanit

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Jump to navigation Jump to search
Hausmanit
Hausmannite-120647.jpg
Hausmanit iz rudnika Wessels, Hotazel, polje mangana u pustinji Kalahari, Južnoafrička Republika
Općenito
Kategorija Oksidi i hidroksidi
Hemijska formula Mn2+Mn3+
2
O4
[1]
Identifikacija
Molekularna težina 228,81 g/mol
Boja tamno smeđa, crna, siva
Kristalni habitus masivan, granulara, zajednička tekstura slična granitu, pseudo oktaedarski
Kristalni sistem tetragonalni
Kristalno srastanje često na {112}
Kalavost savršena na {001}, nejasna na {112} i {011}[2]
Lomljivost nejednaka
Čvrstoća krhak
Tvrdoća 5,5
Sjaj metalni
Indeks prelamanja nω = 2,46 nε = 2,15
Optičke osobine jednoaksijalne (-)
Birefringencija δ = 0,31
Ogreb tamno crven ili smeđ
Relativna gustoća 4,7 - 4,84
Dijafaneitet neproziran, transparentan u tankim slojevima
Reference [3][4][5]

Hausmanit, ranije i poznat i kao crna manganova ruda, jeste mineral mangana iz mineralne klase oksida i hidroksida, koji se može pronaći na raznim mjestima, ponegdje i u velikim količinama, ali je općenito vrlo slabo rasprostranjen. Kristalizira se u tetragonalnom kristalnom sistemu sa sumarnom hemijskom formulom Mn2+Mn3+2O4[1], te je u čisto hemijskom smislu mangan(II,III)-oksid.

Hausmanit pretežno razvija pseudo-oktaedarske kristale, a također i sa zrnastim do masivnim agregatima tamno smeđe, crne ili sive boje sa tamnocrvenim do crvenosmeđim unutrašnjim refleksijama.

Etimologija i historija[uredi | uredi izvor]

Ovaj mineral je prvi put opisa mineralog Friedrich Hausmann 1813. kada ga je u svojoj knjizi Priručnik mineralogije opisao kao lisnasti crno-smeđi kamen a kao mjesto nalaska naveo Ehrenstock kod Ilmenaua u Tiringiji (danas Oehrenstock).[6]

Raniji opis iz 1789. pronađen je u mineralnom sistemu Abrahama Gottloba Wernera, ali, osim navođenja imena crno-smeđe kamene rude, nije načinio daljnje opise, a da se radilo o hausmanitu, zaslužni su kasniji mineralozi koji su se pozivali na Wernerovu crno-smeđu kamenu rudu.[7]

Danas priznato ime djelo je von Haidingera, koji mu je 1828. dao ovo ime u čast njegovog pronalazača.[7]

Klasifikacija[uredi | uredi izvor]

U 8. izdanju Sistematike minerala po Strunzu, iako je već zastarjela, hausmanit pripada mineralnoj klasi "oksida i hidroksida", a tamo u pododjeljak "oksida sa odnosom supstanci metal : kisik= 3 : 4“, gdje se pored njega nalaze minerali poput filipstadita, hetaerolita, hidrohetaerolita, iwakiita, marokita i tegengrenita, a nazvana je po njemu "grupa hausmanita" sa sistemskim brojem IV/B.05.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b Hugo Strunz, Ernest H. Nickel (2001). Strunz Mineralogical Tables (9 iz.). Stuttgart: E. Schweizerbart'sche Verlagsbuchhandlung (Nägele u. Obermiller). str. 190. ISBN 3-510-65188-X. 
  2. ^ John W. Anthony, Richard A. Bideaux, Kenneth W. Bladh, Monte C. Nichols: Hausmannite, u: Handbook of Mineralogy, Mineralogical Society of America, 2001 (PDF 68,6 kB)
  3. ^ Hausmannite u priručniku o mineralogiji
  4. ^ Hausmannite na stranici Mindat.org
  5. ^ Podaci o hausmanitu na stranici Webmineral
  6. ^ J. F. L. Hausmann (1813): Handbuch der Mineralogie, Göttingen, vol. 1, str. 285-286 (PDF 234,7 kB)
  7. ^ a b tw.strahlen.org - Thomas Witzke (Stollentroll): Die Entdeckung von Hausmannit