Heliofita

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Jump to navigation Jump to search

Biljke sunčanice ili heliofite su zbog nesmetane izgradnje sopstvenih strukura i metabolizma prilagođene na staništa s vrlo jakom osunčanošću. Solarne biljke su, naprimjer, divizma, vrijesak, majčina dušica i mehki čičak, bijela djetelina, većina ruža i duge. Oni su česte na otvorenim terenima, stijenama, livadama, planinskim pašnjacima i dugim prisojnim pozicijama.[1][2]

Posebna obilježja ovih biljaka uključuju grube sitne listove sa dlačicama i voskom za zaštitu od prekomjernog svjetlosnog zračenja i gubitka vode. U građi, listovi razlikuju se po čestim dvostrukim palisadnim slojevima. Hloroplasti imaju zaštitne dodatke kao što su karotenoidi i enzimi, kao i akumulaciju reaktivnih vrsta kisika da se izbjegne toksični učinak. Osim toga, tu su još i stome na listovima i zelenim izdancima, kako bi se omogućila bolja razmjena plinova. To ujedno povrćava i mogućnosti fotosinteze.[3][4]

Za razliku od biljaka sjene, heliofite imaju visoku tačku kompenzacije svjetlosti, a za to im je potreban veći intenzitet osvjetljenja za efikasno usvajanje ugljen-dioksida. Lišće sunčanica, u tom pogledu, ima vrlo velike kapacitete, do
.

Međutim, one imaju veći bazni metabolizam u odnosu na ostale listove.

Također pogledajte[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Sofradžija A., Šoljan D., Hadžiselimović R. (2004). Biologija 1. Svjetlost, Sarajevo. ISBN 9958-10-686-8. 
  2. ^ Međedović S., Maslić E., Hadžiselimović R. (2002). Biologija 2. Svjetlost, Sarajevo. ISBN 9958-10-222-6. 
  3. ^ Walter S Judd, Walter S.; Campbell, Christopher S.; Kellogg, Elizabeth A.; Stevens, Peter F.; Donoghue, Michael J. (2007). Plant systematics: a phylogenetic approach. (1st ed. 1999, 2nd 2002) (3 iz.). Sinauer Associates. ISBN 0-87893-407-3. Pristupljeno 29 January 2014. 
  4. ^ Simpson, Michael G. (2011). Plant Systematics. Academic Press. ISBN 0-08-051404-9. Pristupljeno 12 February 2014. 

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]