Hercegovina

Sa Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na: navigacija, traži
Navodne granice bh. podregije Hercegovina (tamna boja).
Grb Kosača - gospodara Hercegovine

Hercegovina je geografska regija koja se nalazi na jugu Bosne i Hercegovine. Zajedno sa regijom Bosna čini geografski prostor zemlje Bosne i Hercegovine.

Hercegovina nema službenu granicu. Ranije se nazivala Humska zemlja, Zahumlje ili Hum. Iako nema granice, pojedini autori navode da Hercegovina navodno obuhvata određene površine[1] ili postotke[1][2] Po nekima, Hercegovina u političkom smislu navodno obuhvata prijeratna općinska područja: Bileća, Čapljina, Čitluk, Gacko, Grude, Jablanica, Konjic, Ljubinje, Ljubuški, Mostar, Neum, Nevesinje, Posušje, Prozor, Stolac, Široki Brijeg i Trebinje. Međutim u geografskom smislu sjeverni dio Prozora pripada Bosni, a južni dijelovi Tomislavgrada, Foče i Kalinovika (Ulog) pripadaju Hercegovini, pa ni takva ad hoc podjela nema smisla.

Geografija

Stari most u Mostaru

Hercegovina se kao regija sastoji iz najmanje dvije podregije: niske (primorske ili jadranske) Hercegovine i visoke (gornje ili planinske) Hercegovine. Visoka Hercegovina ili Rudine obuhvata sliv gornje i srednje Neretve, znatan (nedefiniran) dio dinarskog predjela Bila i Polja, visoke planine: Velež (1968 m), Volujak (2294 m), Prenj (2155 m), Čvrsnica (2228 m), Crvanj (1920 m), kao i kraška polja: Nevesinjsko, Gatačko i druga. Rudine se stepenasto spuštaju ka Huminama ili Donjoj Hercegovini i Jadranskom moru. Na planini Prenj nalazi se Boračko jezero, u dolini rijeke Neretve je vještačko Jablaničko jezero, a u dolini njene pritoke Rame vještačko Ramsko jezero. U planinskoj Hercegovini navodno najveće naselje je Konjic.

Niska ili jadranska Hercegovina se prostire oko donjeg toka rijeke Neretve i u slivovima rijeka Bregava i Trebižat, obuhvata veliko Popovo polje, Mostarsko polje i kotlinu, dio Neretvanske blatije i Trebinjsko polje. I Humine su krečnjačko područje, sa flišnim pojasevima, bilima i poljima, te mnogim pećinama i jamama. Najpoznatija i najduža pećina je Vjetrenica (6,2 km). Hutovo blato je veliki ornitološki rezervat. Neretvanska blatija je močvarna i jezerska, ali i plodna, sa submediteranskom klimom. Trebišnjica, čiji se prirodni izvor nalazi na 398 metara nadmorske visine, nekada je sa svojih 98 km bila najveća ponornica u Evropi. Izvor je popotpljen 1964. u akumulacijskom Bilećkom jezeru, a nakon što je 1979. rijeka betonirana cijelim tokom, danas je to kanal koji povezuje dvije centrale (Gorica i Hutovo/Čapljina) i koji nema prirodnu vezu sa svojim okolišem. Neretva je duga 218 km i izvire na 320 metara iznad mora.

Geografsko-historijske mikroregije u Hercegovini

Historija

Hercegovina je geografska regija Bosne i Hercegovine. Kao geografski pojam, prvi put se javlja pod tim imenom 1454. u pismu bosanskog sandžakbega Isa-bega Ishakovića. Sve administrativne jedinice osmanlijske uprave nad Bosnom uključivale su i sve njene podregije, pa time i Hercegovinu kao jedan od osam ravnopravnih sandžaka Bosne, od 1580.,[3](en), tj. bez posebnog pominjanja Hercegovine u službenom nazivu zemlje.

Zemlja dobija ime "Bosna i Hercegovina" 1853. godine kao rezultat političkih previranja u regionu. Naime, u to vrijeme je i Hrvatska preimenovana u "Hrvatska, Slavonija i Dalmacija". Međutim, za razliku Bosne i Hercegovine, Hrvatska se nedugo zatim uspjela osloboditi takvog kolonijalnog imena odnosno statusa.

Predhistorijsko doba

Motiv s kamena
Trebinje

Najstariji tragovi ljudskog boravka na prostoru Hercegovine otkriveni su u (polu)pećini Badanj kod Stoca, u kanjonu rijeke Bregave 1976. Ljudi su tu boravili oko 16000 godina p. n. e. Ostala značajna nalazišta iz prahistorije nalaze se u Varvari kod Prozora, na Crvenim stijenama iznad Trebišnjice, Ravlića pećini kod Gruda, te Zelenoj pećini iznad vrela Bune kod Mostara. U neolitu, mlađem kamenom dobu, osim spomenutih, postojala su i ljudska prebivališta na Čairu kod Stoca, Lisičićima kod Konjica i u okolini Posušja. Bronzano doba, u vremenu od 1800. do 700. p. n. e. znatno je bogatije historijskim nalazima. Najznačajniji ostaci iz bronzanog doba (a dijelom i iz željeznog) su gradine, fortifikacijske multifunkcionalne utvrde na brdskim vrhuncima, i gomile, kamene grobne humke razmještene bez očitog reda po brdskom krajoliku. U željeznom dobu, podregiju su naseljavali Iliri, prastanovnici Balkana.

Iliri nastanjaju manje zajednice i žive u međusobnom srodstvu sa ostalim ilirskim plemenima istog kraja. Najpoznatija ilirska plemena, koja su nastanjivala južne krajeve Bosne i Hercegovine su Delmati, Ardijejci i Daorsi. Delmati su u početku živjeli na području velikih kraških polja, kao što su: Duvanjsko i Livanjsko polje, no kasnije su se proširili sve do obala Jadranskog mora, a pretpostvalja se i do rijeke Neretve. U primorju i uz donji tok rijeke Neretve živjeli su Ardijejci, koji su se bavili i plovidbom, za koju su od strane geopolitičkih neprijatelja prvenstveno romanskog i helenskog svijeta, neopravdano nazivani "piratima", iako su vršili presretanje tuđih, mahom rimskih brodova i kola, radi legitimnog naplaćivanja putarine i vodarine kao vida privređivanja.[4] Ovo je dokaz da su Iliri bili suvereni na teritoriju današnje regije Bosne, koju tako vodeći istraživači Ilira danas nazivaju užom Ilirijom[5]. Daorsi su bili rano helenizirani, kovali su vlastiti novac, a njihov glavni grad je bio iznad Ožanića kod Stoca. Rimljani su već u 3. vijeku p. n. e. prodrli u dolinu rijeke Neretve. Iz Narone (danas Vid kod Metkovića) vodili su ratne operacije protiv Delmata, koje su pokorili nakon Batonovog ustanka 6. - 9. vijeka n. e.

Rimsko doba

Mogorjelo

Hercegovina ulazi u sastav rimske provincije Dalmacije. Dalmatski namjesnik Publije Kornelije Dolabela izgradio je od Salone, glavnog grada Provincije Dalmacije, više cesta koje su presijecale područje Hercegovinu i koje su dalje išle prema sjeveru ili istoku. Jedna od značajnijih bila je ona smjerom Salona - Narona - Diluntum - Leusinium (danas: Solin - Vid - Stolac - Trebinje). Iz rimskog doba ostao je veliki broj kamenih nadgrobnih natpisa, koji se danas čuvaju u regionalnim muzejima u Sarajevu, Splitu, Mostaru, Livnu i Humcu. Arheolozi su otkrili veći broj poljoprivrednih imanja (tzv. villae rusticae), među kojima su najznačajnija: Mogorjelo, Panik i Višići. U ranokršćanskom razdoblju podižu se bazilike i crkve: Žitomislići, Cim, Klobuk, Tasovčići, Čerin i Lisičići.

Upadi Slavena

Slap Kravica kod Ljubuškog

Od 6. vijeka započinju prodori Slavena preko rimskih provincija, uz česte pokolje lokalnog stanovništva poput pokolja preko 7000 žena i djece za samo dva dana 548. godine u Draču. U tom naletu propadaju mnogi gradovi, imanja, utvrde i hramovi. Slavenska sila bila je toliko nemilosrdna da je lokalno stanovništvo bilo prinuđeno prihvatati njihov jezik kako bi prividnom asimilacijom privolili slavenske horde da poštede živote stanovništva. Rimski historičar Procopius u zapisima iz 550. godine, označio je Slavene kao neviđene divljake i najveću opasnost po civilizaciju, dajući precizne podatke o svim njihovim pokoljima Ilira i Tračana. Navodi da je u tim pokoljima pobijeno ili odvedeno u roblje preko 4 miliona ljudi ili većina tadašnjeg stanovništva rimske provincije Dalmacije tj. Ilirije. Historičari iz Srbije i Hrvatske njegove i druge rimske izvore redovno propuštaju navesti. Tako za razdoblje od 6. do 9. vijeka historičarima u regionu a naročito onim iz Srbije i Hrvatske često navodno "nedostaju historijski izvori".

U 10. vijeku bizantijski car Konstantin Porfirogenet, koga istočni izvori smatraju i historičarem, na području Hercegovine bilježi tri ranosrednjovjekovne kneževine: Paganiju, Zahumlje i Travuniju. Prvi poznati knez u Zahumlju bio je Mihovil Vičević (910. - 950.). Kasnije Zahumlje navodno potpada pod vlast hrvatskih vladara Tomislava i Krešimira.

Srednjovjekovna Bosna

Datoteka:Stecak Radimlja.jpg
Stećci u Radimlji

Uspon bosanske države počeo je u vrijeme vladavine Stjepana II Kotromanića (1322-1353). On je zavladao i Humom, koji će dugo ostati u vlasti bosanskih vladara. Ipak, u 15. vijeku u Humskoj zemlji raste moć istaknutih velikana, od kojih je za historiju na području Hercegovine najznačajniji Stjepan Vukčić Kosača, koji godine 1448. uzima titulu hercega, po kojoj je Hercegovina navodno dobila ime. Iz ranog srednjeg vijeka, vjerovatno 12-og, potiče čuvena Humačka ploča, spiralni natpis na ćirilici s ostacima glagoljskih slova, koja se danas nalazi u bogatoj arheološkoj zbirci Franjevačkog samostana na Humcu. Brojni su nalazi karolinčkih mačeva, ostruga, nakita i novca, posebno bizantskog. Za trgovinu je najveća luka bila Drijeva na Neretvi, u neposrednoj blizini Gabele. U duhovnom životu javlja se Crkva bosanska. Utvrđeni gradovi su: Blagaj kod Mostara, Počitelj, Ljubuški, Vidoški, Trebinje, Mičevac, Klobuk i Ključ kod Gacka. 14. i 15. vijek prepoznatljiv je i po stećcima, kamenim nadgrobnim spomenicima, od kojih je najčuvenija nekropola Radimlja kod Stoca. Za jezikoslovce vrijedni su ćirilični natpisi na stećcima, od kojih su najznačajniji onaj Vignja Miločevića iz Kočerina kod Širokog Brijega iz 1404. godine. On je vrijedan svjedok pripadnosti Hercegovine bosanskoj kruni tj. suverenitetu, a pisan je bosančicom i čistom ikavicom, karakterističnim jezičkim izrazom u velikom dijelu Bosne i Hercegovine tog vremena.

Osmanlijsko doba

Počitelj

Osmanlijske trupe ulaze u Bosnu 1463., a u Hercegovinu 1482. Bosna je sve do sredine 19. vijeka obuhvatala i teritoriju današnje podregije Hercegovine. Naime, prva otomanska administrativna jedinica tzv. Eyalet Bosna uspostavljena je 1527, [6](en) [7](en) nakon skoro jednog vijeka oružanog otpora naročito na sjeveru i zapadu zemlje. Potom je 1580. godine eyalet prerastao u Pashaluk Bosna koji biva izdijeljen u sandžake, a na kraju prerasta u Vilayet Bosna. Sve administrativne jedinice osmanlijske uprave nad Bosnom uključivale su i sve njene podregije, pa time i Hercegovinu kao jedan od osam ravnopravnih sandžaka Bosne,[8](en) tj. bez posebnog pominjanja Hercegovine u službenom nazivu zemlje.

Austro-Ugarsko doba

[icon] Ova sekcija zahtijeva proširenje.

20. vijek

[icon] Ova sekcija zahtijeva proširenje.

Gradovi

Klima

Na klimu u Hercegovini utiče blizina Jadranskog mora, reljef i nadmorska visina. U velikom dijelu Hercegovine prevladava uglavnom sredozemna klima, koju karakteriziraju blage zime i topla ljeta. Izrazito kišni mjeseci javljaju se tokom hladnijih godišnjih doba od novembra do februara. Blizina Jadranskog mora tokom zime omogućuje zračenje topline nagomilane u ljetnom razdoblju, čime ublažuje temperaturu zraka. Visoke temperature dostižu maksimum tokom ljetnih mjeseci jula i augusta, i ne rijetko se penju i do 40 stepeni Celzijusove skale. Maksimum oborina u ovom kraju izlučuje se u jesenskim mjesecima, ali se osjeća i u proljeće. Najveća količina oborina padne u novembru i decembru. U visokoj Hercegovini i planinskim područjima ove regije prevladava uglavnom kontinentalna klima sa izraženijim snježnim padavinama.

Najizraženiji vjetrovi pušu sa sjevera i sjeveroistoka. Bura, suhi sjeverni vjetar, puše u cijeloj Hercegovini, a najviše zimi kada je prosječno svaki drugi dan s burom. Nasuprot buri, tokom jeseni i proljeća javlja se i drugi vjetar ovih krajeva: jugo. On puše od pravca Jadranskog mora, a zasićen je vlagom i u jesen donosi kišne oborine u velikim količinama. Znatne je jačine, puše po nekoliko dana i tek poslije pljuskova prestaje.

Vegetacija

Smokva

U južnim dijelovima Hercegovine pretežito vlada zimzelena vegetacija, te se živopisnost pejzaža održava tokom cijele godine. Njezino zeleno lišće ukras je krečnjačkih brda i obale mora u Neumu. Niska Hercegovina raspolaže prostranim i bujnim hrastovim šumama, koji mjestimično ukrašavaju pejzaže i sjevernijih dijelova Hercegovine. Visoka Hercegovina obiluje i brojnim površinama četinarskih šuma.

U Hercegovini se može naći nekoliko endemičnih biljnih vrsta, a svakako jedna od najznačajnijih sredozemnih jest šipak. Njegovi su crveni cvjetovi i plodovi prava atrakcija ovog dijela Bosne i Hercegovine. Srednjoevropskom flornom elementu pripadaju tilovina, bukva, hrast i bršljan. Evroazijski florni element je obični bor. Atraktivni cvjetovi kadulje, zanovijeti, vriska i drače predstavljaju pravu atrakciju sa svojim cvijetom karakterističnim za hercegovačka brda. U proljeće se vide žuti pejzaži zanovijeta, kasnije postanu plavi od kadulje, bijeli od vriska i žutosmeđi od cvjetova drače. Pčele rado nastanjuju ovo područje, dajući u košnicama Hercegovine čuveni ljekoviti med.

Osim autohtone prirode i vegetacije, postoje i biljne kulture, koje je čovjek donio svojom rukom i uz pomoć plodne podloge i podneblja stvorio je od njih pravu rijetkost. Poznati hercegovački duhan (Nicotinum tabacum) po svojom kvalitetu spada među najbolje duhane u svijetu. Danas je pak njegova proizvodnja gotovo prestala.

Hercegovačko Neretvanski kanton

Hercegovina ima i drugih vrijednosti i rijetkosti kojima se može s ponosom pokazati svijetu. Među njih spadaju svakako i čuvena hercegovačka vina Žilavka i Blatina. Ove loze uspijevaju samo u Hercegovini, na njenoj kraškoj podlozi i pod njenom ugodnom klimom Mediterana. Zahvaljujući blagim klimatskim uvjetima i svom položaju, ovaj kraj poznat je i po prvim trešnjama, koje sazrijevaju mnogo ranije nego u ostalim krajevima zemlje. Istovremeno, krajolik krase i brojne plantaže voća na kojima rastu mnoga stabla trešanja, višanja, šljiva, krušaka, kajsija, breskvi, jabuka, itd. Uz to, ovaj dio Bosne i Hercegovine postao je jedan od najvećih centara za uzgoj povrća u cijeloj Bosni i Hercegovini.

Poznate ličnosti

Mostar
  • Umjetnost:

Safvet beg Bašagić, Grgo Martić, Mehmedalija Mak Dizdar, Antun Branko Šimić, Stanislav Šimić, Zvonimir Remeta, Anđelko Vuletić, Predrag Matvejević , Alija Nametak, Aleksa Šantić, Mirko Kovač, Hamza Humo, Alija Isaković, Svetozar Ćorović, Jovan Dučić, Himzo Polovina, Safet Isović, Ismet Ico Voljevica.

  • Sport

Vahid Halilhodžić, Enver Marić, Duško Bajević, Franjo Vladić, Blaž Slišković, Semir Tuce, Sergej Barbarez, Hasan Salihamidžić, Meho Kodro, Džemal Hadžiabdić, Sead Kajtaz, Vladimir Vlado Gudelj, Nenad Bijedić, Emir Balić, Dražen Dalipagić,

  • Historija i politika

Džemal Bijedić, Avdo Humo, Miloš Komadina, Mujaga Komadina, Osman Nuri Hadžić, Gazi Husrev-beg, Safet Oručević, Ahmed paša Hercegović Kosača, Ali-paša Rizvanbegović, Smail-aga Čengić

Turističke znamenitosti

Stari most (zajedno sa historijskom jezgrom starog Mostara)
Stari grad Počitelj
Stari grad Stolac
Stari grad Ključ
Historijska jezgra starog Trebinja
Tekija na Buni
Arslanagić most
Osman-pašina džamija u Trebinju
Pravoslavni manastir Žitomislići
Franjevački samostan Šćit
Franjevački samostan Humac, Međugorje
Mogorjelo (villa rustica)
ilirski grad Daorson
arheološko nalazište Gabela
nekropola stećaka Radimlja
nacionalni park Hutovo blato
pećina Vjetrenica
vodopad Kravica, jadranska kupališta u Neumu
muzej i memorijalni spomen kompleks "Bitka na Neretvi" u Jablanici.

Također pogledajte

Vanjski linkovi

Reference

  1. ^ a b Velagić, Adnan. Administrativno uređenje Hercegovine od 1945. do 1952. godine, u: Most - časopis za obrazovanje, nauku i kulturu, Mostar, septembar 2005., br. 191., str. 82-84. ISSN 0350-6517
  2. ^ Ekonomska regija Hercegovina, Regionalna razvojna agencija za Hercegovinu (REDAH) u saradnji s EU RED Project, Mostar, novembar 2004., str. 24-26.
  3. ^ Provincija Bosna u Osmanlijskom carstvu.
  4. ^ Bragg, E. Illyrian piracy – ancient endemic or historical construct? Wadham College Oxford, 2005 [1]
  5. ^ Wilkes, J. The Illyrians, Oxford Press, 1996; 2000
  6. ^ Administrativne jedinice Osmanlijskog carstva.
  7. ^ Godine osvajanja pojedinih zemalja od strane Osmanlijskog carstva.
  8. ^ Provincija Bosna u Osmanlijskom carstvu.
Commons logo
U Wikimedijinom spremniku se nalazi još materijala vezanih uz: