Hermanov ušljivac

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Jump to navigation Jump to search
Šablon:TaksokvirVodič za izradu taksokvira
Hermanov ušljivac
Pedicularis hoermanniana
Status zaštite: Ugroženi
Sistematika
Carstvo Plantae
Koljeno Eukotiledone
Razred Dikotiledone
Red Lamiales
Porodica Srophulariaceae
Rod Pedicularis
Vrsta P. hoermanniana

Hermanov ušljivac, poznat i kao hoermanov ušljivac (lat. Pedicularis hoermanniana K. Maly – sinonim: P. foliosa) je biljka iz porodice volovoda ili volovotkovki Orobanchaceae.[1] [2], nekada klasificiran porodici strupnikovki ili zijevalica (Scrophulariaceae).

Opis[uredi | uredi izvor]

Ova zijevalica je višegodisnja biljka, visine 35-60, a rijetko i oko 100 cm. Stabljika uspravna i nerazgranata, cjevasta, kratko-pahuljasto dlakava ili sasvim gola, gusto obrasla listovima. Obreis listova joj je izduzeno-zašiljen. Gornja strana (lice) im je go, a nalicje je pahuljasto. Perasto su razdijeljeni, a oi sami režnjevi duboko perasto podijeljeni. Okrajci su široki 1-1,5, ponekad i 2 mm, najčesće izduženi, zašiljeni i po rubovima testerasti, sa različitom dubinom zubaca. Srednje brakteje su uglavnom duboko perasto podijeljene, a po rubovima testeraste. Peteljke su im po rubovima dugo trepavičaste.

Cvjeta u junu i julu, a ponegdje i do augusta. Inflorescencija uključuje veliki broj cvjetova, a često je vrlo izdužena, čak i do 26 cm. Cašica je zvonasta, kožaste površine, a sa vanjske strane, po nervima je čupava. Cijev joj je duga oko 6-7 mm, a zupei čašice su veoma kratki i tupi. Blijedo sumporastožuta krunica je duga oko 21-30 mm, a gornja usna zaobljeno zatupljena. Sprijeda je maljava. Prednji filamenti su pri vrhu bradati, a zadnji neznatno dlakavi.

Plod je zašiljena jajolika čahura, duga oko 10-12,5 mm duge. Zatupljena je i obično dvostruko duža od časice. U njoj je veći broj bjeličastih sjemenki koje su grbavo jajolike, trobride i fino mrežaste, sa jamicama, Duge su oko 2,5, rjeđe do 3 mm.

Ekologija i rasprostranjenje[uredi | uredi izvor]

Staništa ove zijevalice su mezofilne ili vlažne livade, rubovi šuma i šumski proplanci i čistine u planinskom i subalpinskom pojasu. Susreće se u nekim zajednieama koje obilježava Sesleria juneifolia. Na masivu Bjelašnice je uočena u asocijaciji sa Ranunculus thora i Astrantia major.

Endem je Dinarida, od Kamniskih Alpi i Karavanki, do Stare planine u Srbiji.

Locus classicus je u Bosni[potrebna odrednica]: padine Bukovika[potrebna odrednica] prema Vogosći ( Maly, K., 1899.).[3]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Catalogue of Life: 2017 Annual Checklist
  2. ^ Tropicos
  3. ^ Šilić Č. (1990): Endemične biljke, 3. izdanje. Svjetlost, Sarajevo, ISBN 86-01-02557-9.

Također pogledajte[uredi | uredi izvor]