Idi na sadržaj

Heteroseksizam

S Wikipedije, slobodne enciklopedije

Heteroseksizam je sistem stavova, pristranosti i diskriminacije u korist heteroseksualnosti i heteroseksualnih veza.[1] Prema Elizabeth Cramer, on može uključivati uvjerenje da svi ljudi jesu ili bi trebali biti heteroseksualni i da su heteroseksualne veze jedina norma[2] i stoga superiorne.

Iako je heteroseksizam definiran u internetskim izdanjima rječnika American Heritage Dictionary of the English Language i Merriam-Webster Collegiate Dictionary kao antigej diskriminacija ili predrasuda koju provode heteroseksualne osobe[3] odnosno heteroseksualci,[4] osobe bilo koje seksualne orijentacije mogu imati takve stavove i pristranosti, i to može činiti dio internalizirane mržnje prema vlastitoj seksualnoj orijentaciji.[5]

Heteroseksizam kao diskriminacija svrstava gejeve, lezbijke, biseksualce i druge seksualne manjine kao građane drugog reda u pogledu različitih zakonskih i građanskih prava, ekonomskih prilika i društvene jednakosti u mnogim jurisdikcijama i društvima širom svijeta. Često se povezuje sa homofobijom.

Pozadina

[uredi | uredi izvor]

Iako rječnik Merriam-Webster Collegiate Dictionary bilježi prvu upotrebu termina heteroseksizam godine 1972, termin je prvi objavio borac za prava gej osoba Craig Rodwell godine 1971.[6]

Etimologija i upotreba

[uredi | uredi izvor]

Slični termini uključuju "heterocentrizam" i "heteroseksualizam".[7] Iako se dobro uspostavljeni termin heteroseksizam često objašnjava kao neologizam oblikovan po uzoru na seksizam, izvođenje njegovog značenja više ukazuje na (1) heteroseks(ualnost) + -izam nego na (2) hetero- + seksizam.

S obzirom na ovaj nedostatak semantičke transparentnosti, istraživači, terenski radnici, kritički teoretičari i LGBTQ aktivisti predložili su i koriste termine kao što su institucionalizirana homofobija, državna homofobija,[8] seksualne predrasude, antigej fanatizam, strejt privilegija, The Straight Mind (zbirka eseja francuske književnice Monique Wittig), heteroseksualna pristranost, obavezna heteroseksualnost[9] ili znatno manje poznate termine heterocentrizam, homonegativnost, a iz teorije roda i queer teorije, heteronormativnost. Međutim, nisu svi ovi deskriptori sinonimi za heteroseksizam.

Usporedba s homofobijom

[uredi | uredi izvor]

Homofobija, oblik heteroseksizma, odnosi se na "nerazuman strah ili antipatiju prema homoseksualcima i homoseksualnosti"[10] te na "ponašanje zasnovano na takvom osjećaju".[11] Heteroseksizam, međutim, šire označava "sistem ideološke misli koji heteroseksualnost čini jedinom normom koju treba slijediti u seksualnim praksama".[12] Kao pristranost koja favorizira heteroseksualce i heteroseksualnost, heteroseksizam je opisan kao "kodiran u glavnim društvenim, kulturnim i ekonomskim institucijama našeg društva i karakterističan za njih"[13] i proizlazi iz esencijalističkog kulturnog shvatanja da se muškost i ženskost međusobno nadopunjuju.

Profesor psihologije Gregory M. Herek navodi da "[heteroseksizam] djeluje kroz dvostruki proces nevidljivosti i napada. Homoseksualnost obično ostaje kulturološki nevidljiva; kada osobe koje se upuštaju u homoseksualno ponašanje ili koje su identificirane kao homoseksualci postanu vidljive, društvo ih napada."[14] Nadalje, u intervjuima sa počiniocima antigej nasilja, forenzička psihologinja Karen Franklin smatra da "heteroseksizam nije samo lični sistem vrijednosti, [već] je alat za održavanje rodne dihotomije."[15] Ona nastavlja govoreći da se "napadi na homoseksualce i druge pojedince koji odstupaju od normi spolnih uloga posmatraju kao naučeni oblik društvene kontrole devijantnosti, a ne kao odbrambeni odgovor na ličnu prijetnju."[15]

Paralele i intersekcije

[uredi | uredi izvor]

Upotreba termina heteroseksizam naglašava paralele između antigej sentimenta i drugih oblika predrasuda, kao što su rasizam, antisemitizam i seksizam.

– Gregory M. Herek, istraživač, autor i profesor psihologije na Univerzitetu u Kaliforniji (UC Davis).[14]

Tvrdi se da je koncept heteroseksizma sličan konceptu rasizma po tome što obje ideje promovišu privilegije za dominantne grupe unutar datog društva.[16] Na primjer, posuđujući iz rasnog koncepta privilegije bijelaca, koncept heteroseksualne privilegije[17] primijenjen je na prednosti (pretpostavljene) heteroseksualnosti u društvu koje heteroseksualci uzimaju zdravo za gotovo. Analogija je da, baš kao što rasizam prema nebijelcima postavlja bijelce kao superiorne nad osobama obojene kože, heteroseksizam postavlja heteroseksualne osobe ili veze kao superiorne nad neheteroseksualnim. U pokušaju da opovrgnu ovu premisu, neki komentatori ukazuju na razlike[18] između kategorija rase i seksualne orijentacije, tvrdeći da su one previše kompleksne da bi podržale bilo kakve generalizacije. Na primjer, "trener za pitanja raznolikosti" i konsultant Jamie Washington prokomentirao je da, iako su heteroseksizam i rasizam "istkani od istog platna", oni "nisu ista stvar".[19] Neki američki konzervativni lideri, kao što je velečasna Irene Monroe, komentiraju da oni koji sugeriraju ili tvrde da je "gej novi crnac", kao u naslovnoj priči časopisa The Advocate,[20] iskorištavaju patnju i iskustva crnaca kako bi legitimizirali svoja vlastita.[21] Ipak, studija predstavljena na konferenciji Odjela za radnu psihologiju Britanskog psihološkog društva godine 2009. pokazuje da su heteroseksističke predrasude rasprostranjenije od rasizma.[22]

Heteroseksizam se također može ukrštati s rasizmom dodatnim naglašavanjem razlika među proizvoljnim grupama ljudi.[23] Na primjer, heteroseksizam može pogoršati efekte rasizma tako što:

  • promoviše nepravde prema osobi koja se već suočava s nepravdama zbog svoje rase
  • uspostavlja društvene hijerarhije koje omogućavaju jednoj grupi više privilegija nego drugim grupama.

Slično tome, rasizam može dovesti LGBT osobe u situaciju da budu izložene dodatnoj diskriminaciji ili nasilju ako pripadaju društveno obezvrijeđenoj rasnoj kategoriji ili se smatraju njenim dijelom.[24] Neke od privilegija koje se daju ljudima koji spadaju u kategorije bijelaca i (percipiranih) heteroseksualaca uključuju, ali nisu ograničene na, društveno prihvatanje, prestiž, slobodu od negativnih stereotipa i udobnost bivanja unutar društvene norme, čime nisu marginalizirani niti viđeni kao drugačiji.[25]

Kao skup uvjerenja i stavova

[uredi | uredi izvor]

Individualni i grupni nivo

[uredi | uredi izvor]
Brošura koju je koristila organizacija Save Our Children godine 1977.

Heteroseksizam kao skup uvjerenja i stavova oslanja se na osnovno načelo prema kojem homoseksualnost i biseksualnost normalno ne postoje te, kao takve, predstavljaju mentalne bolesti ili devijantna ponašanja.[26] Unutar heteroseksističke ideologije ili načina razmišljanja, koncept seksualne orijentacije se odbacuje ili smatra nebitnim. Skup nijansiranijih heteroseksističkih pogleda, koje neki mogu smatrati vjerom, dogmom, univerzalnim istinama, prirodnim pravom, pozivanjem na autoritet ili popularnim uvjerenjima, ali koje drugi smatraju konvencionalnom mudrošću ili sociobiološkim znanjem, može uključivati, između ostalog, sljedeće:

  • Neheteroseksualne osobe trebale bi svoju seksualnu orijentaciju držati u tajnosti (tj. trebali bi ostati "u ormaru").[1] p. 15
  • Stav da gejevi nisu "pravi" muškarci ili da lezbijke nisu "prave" žene zbog društveno raširenog pogleda da su heteroseksualne privlačnosti ili aktivnosti "norma", a time i superiorne.[17]
  • "Bog je stvorio Adama i Evu, a ne Adama i Stevu (ili Madam i Evu)" i slična esencijalistička kulturna shvaćanja da se muškost i ženskost nadopunjuju.
  • Da je samo heteroseksualnost prirodna, dobra i ispravna.[1] p. 18
  • Ideja da (riječima Anita Bryant tokom njene kampanje Save Our Children): "homoseksualci ne mogu biološki rađati djecu; stoga moraju regrutirati našu djecu."
  • Zbog njihovog načina života, homoseksualci nemaju porodice s djecom, pa podrivaju opstanak ljudske rase (natalizam).
  • Homoseksualnost je afektivni ili mentalni poremećaj ili jednostavno društvena bolest, te se stoga može izliječiti ili iskorijeniti. Ako se ne iskorijeni, dovest će do društvene dezintegracije i kolapsa društva.
  • Homoseksualci se mogu preobratiti u heteroseksualce.[1] p. 109

U pokušaju da podigne svijest kod ljudi koji pokazuju heteroseksističke stavove, ali toga možda nisu svjesni, Mark Rochlin je godine 1977. konstruirao niz pitanja kojima su neheteroseksualne osobe često izložene, za razliku od heteroseksualaca, kao što je "Šta mislite, šta je uzrokovalo vašu seksualnost?" Ovaj upitnik o heteroseksualnosti često se distribuira po univerzitetskim kampusima kako bi se podigla svijest o heteroseksističkim seksualnim predrasudama prema LGBT osobama.[27]

Institucionalni nivo

[uredi | uredi izvor]

Osim što obuhvata stavove koje zastupa pojedinac ili društvena grupa, heteroseksizam može postojati i kao izraz stavova unutar neke institucije. Kao rezultat toga, škole, bolnice i popravne ustanove mogu na razne načine djelovati kao izlog za heteroseksističke stavove. Prvo, škole mogu provoditi ove stavove i ideje kroz nejednake i nedosljedne disciplinske mjere. Jedan od takvih primjera je izricanje strožije kazne istospolnom paru koji prekrši pravila na školskom dvorištu, dok se heteroseksualnom paru za jednak ili identičan prekršaj progleda kroz prste uz blažu disciplinsku mjeru. Također, bolnice mogu ograničiti posjete pacijentima samo na užu porodicu, tj. rodbinu, isključujući istospolne partnere.[28]

Heteroseksizam utječe na porodicu na nekoliko načina. Na primjer, u mnogim državama širom svijeta istospolni brak nije dozvoljen, pa neheteroseksualne osobe moraju ostati neoženjene/neudate ili ući u heteroseksualni brak.[29] Mnoge države također uskraćuju prava i beneficije istospolnim parovima, uključujući prava na skrbništvo i usvajanje djece, beneficije iz socijalnog osiguranja, automatsku trajnu punomoć i prava bračnog druga u bolnici.[29]

Istraživanja i mjerenja

[uredi | uredi izvor]

Mjerenja

[uredi | uredi izvor]

Psiholozi su nastojali izmjeriti heteroseksizam koristeći različite metode. Jedna specifična metoda uključuje upotrebu Likertove skale. Međutim, s obzirom na to da se heteroseksizam percipira kao nešto što je nevidljivo, teško je utvrditi da li je neko heteroseksistički nastrojen na osnovu metode samoprocjene. Istraživači su stoga konstruirali implicitna mjerenja heteroseksizma. Primjer bi bio test implicitnih asocijacija. Popularni test implicitnih asocijacija koji mjeri heteroseksizam i otvoren je za javnost jeste virtuelna laboratorija pod nazivom Projekt Implicit (Project Implicit).

Jedno ograničenje prisutno u istraživanjima o heteroseksizmu je to što često ne postoji razlika između homofobije i heteroseksizma. Pojedinci će vjerovatnije biti svjesni homofobnih tendencija nego heteroseksističkih stavova; stoga istraživači često mjere homofobiju umjesto heteroseksizma.[30]

Istraživanja

[uredi | uredi izvor]

Istraživanja o heteroseksizmu fokusirala su se na varijable koje mogu utjecati na poglede na heteroseksizam. Na primjer, u studiji psihologa Gregoryja M. Hereka otkriveno je da postoji rodna razlika između stavova heteroseksualaca prema lezbijkama i gejevima.[31] Konkretno, studija otkriva da izgleda kako svi heteroseksualni pojedinci imaju određenu heteroseksističku tendenciju, ali heteroseksualni muškarci imaju veću sklonost od heteroseksualnih žena da pokazuju negativne stavove prema neheteroseksualnim pojedincima (ovo uključuje gejeve, lezbijke i biseksualce). Još jedno značajno otkriće Herekove studije bilo je da su heteroseksualni muškarci pokazali veću sklonost ispoljavanju neprijateljstva prema gejevima nego prema lezbijkama.[31] Ostali faktori za koje Herek priznaje da doprinose heteroseksizmu uključuju individualne razlike, religioznost, usklađivanje s društvenim normama, desničarska autoritarnost, običaje i uvjerenja u vezi s kulturnom tradicijom, te lično iskustvo s neheteroseksualnim pojedincima.[31] Istraživanja su također prepoznala efekte nivoa obrazovanja na poglede na heteroseksizam.[32] Wright i saradnici su otkrili da je viši nivo obrazovanja, ili posjedovanje više godina obrazovanja, povezan s manjim homofobnim tendencijama.[32]

Kao diskriminacija

[uredi | uredi izvor]

Eksplicitna ili otvorena

[uredi | uredi izvor]

Ova vrsta heteroseksizma uključuje antigej zakone, politike i institucionalne prakse, uznemiravanje na osnovu seksualne orijentacije ili percipirane seksualne orijentacije; stereotipiziranje, diskriminatorni jezik i diskurs te druge oblike diskriminacije protiv LGBT osoba kao što su:

Implicitna ili skrivena

[uredi | uredi izvor]

Ovaj oblik heteroseksizma djeluje kroz nevidljivost, nedovoljnu zastupljenost i brisanje. To uključuje:

  • Nedostatak ili nedovoljnu zastupljenost homoseksualnih ili biseksualnih osoba u reklamama namijenjenim široj javnosti.
  • Cenzuru homoseksualnih ili biseksualnih likova, tema i problema u umjetničkim, književnim i zabavnim djelima; također pogledajte epizodu "Sugar Time" u seriji Postcards from Buster.
  • Isključivanje homoseksualnosti ili biseksualnosti historijskih i političkih ličnosti te slavnih osoba; njihovo prikazivanje kao heteroseksualaca.
  • Potpuno izbjegavanje spominjanja ovih osoba i njihovih pozitivnih doprinosa, naročito u novinskim medijima.
  • U kontekstu seksualnog odgoja ili stručnih savjeta, pozivanje isključivo na odnose između žena i muškaraca kada se raspravlja o ženskoj ili muškoj seksualnoj privlačnosti i aktivnosti.
  • Šutnju o problemima koji pogađaju homoseksualne i biseksualne osobe u školi ili na poslu, ili izostanak rasprave o njima u pozitivnom svjetlu.
  • Implementaciju i korištenje softvera za kontrolu sadržaja (cenzorski softver) radi filtriranja informacija i web-stranica koje su fokusirane na homoseksualnost ili biseksualnost.
  • Poštansku cenzuru i graničnu kontrolu ili carinsku zapljenu publikacija koje se smatraju nepristojnim isključivo na osnovu toga što sadrže materijal u vezi s homoseksualnošću, čak i kada ne sadrže erotski ili pornografski materijal; također pogledajte Little Sister's Book and Art Emporium.
  • Radna okruženja koja prešutno zahtijevaju od gejeva, lezbijki i biseksualaca da ne otkrivaju svoju seksualnu orijentaciju putem rasprave o svom statusu veze, dok heteroseksualci mogu slobodno raspravljati o svojim vezama i bračnom statusu.
  • U javnim bibliotekama ili knjižarama: odbacivanje, uklanjanje ili uništavanje knjiga (npr. Jenny živi s Ericom i Martinom), filmova i postera sa homoseksualnim temama.
  • Odbijanje uključivanja porodica koje vode istospolni roditelji u školske događaje ili predstavljanja takve porodične raznolikosti u školskim programima; također pogledajte kurikulum protiv predrasuda.
  • Prisilnu operaciju promjene spola nad gejevima, lezbijkama i biseksualcima – problem obrađen u dokumentarcu Tanaz Eshaghian iz 2008. godine, Be Like Others. Također pogledajte: LGBT prava u Iranu
  • Prisilni nestanak, damnatio memoriae, ostrakizam, izbjegavanje i druge oblike društvenog odbacivanja usmjerene ka tome da se homoseksualne ili biseksualne osobe učine personama non grata.

Efekti

[uredi | uredi izvor]

Heteroseksizam izaziva niz efekata na ljude bilo koje seksualne orijentacije. Međutim, glavni efekti heteroseksizma su marginalizacija te nasilje i zlostavljanje usmjereno protiv LGBT osoba.[16]

Marginalizacija

[uredi | uredi izvor]

Glavni efekat heteroseksizma je marginalizacija gejeva, lezbijki i biseksualaca u društvu. Heteroseksizam je doveo do stigmatizacije i progona ne samo ovih osoba već i osoba druge seksualne raznolikosti kao što su transrodne i transeksualne osobe. Zajedno sa homofobijom, lezbofobijom i internaliziranom homofobijom, heteroseksizam nastavlja biti značajna društvena stvarnost koja primorava ljude da kriju svoju homoseksualnu ili biseksualnu orijentaciju, ili metaforično, da ostanu u ormaru u pokušaju da "prođu" kao heteroseksualci.

Marginalizacija se također javlja kada su bračna prava heteroseksistička. Tačnije, kada su bračna prava isključiva za parove žena-muškarac, svim istospolnim parovima, bilo da su gej, lezbijke, strejt ili mješoviti, onemogućeno je uživanje odgovarajućih zakonskih privilegija braka, naročito onih koji se tiču imovinskih prava, zdravstvenih beneficija i starateljstva nad djetetom. Štaviše, takvo ograničenje sprečava istospolne parove da dobiju inherentno društveno poštovanje braka i njegovu kulturnu simboliku.[37]

Nasilje i zlostavljanje usmjereno protiv LGBT osoba

[uredi | uredi izvor]

Yolanda Dreyer, profesorica praktične teologije na Univerzitetu u Pretoriji (Univerzitet u Pretoriji), izjavila je da "heteroseksizam vodi do predrasuda, diskriminacije, uznemiravanja i nasilja. Pokreću ga strah i mržnja."[38] U istom tonu, forenzička psihologinja Karen Franklin objašnjava nasilje uzrokovano heteroseksizmom usmjereno i prema muškarcima i prema ženama, bez obzira na njihovu seksualnu orijentaciju:[15]

[K]roz heteroseksizam, svaki muškarac koji odbije prihvatiti ponašanje koje dominantna kultura dodjeljuje kao odgovarajuće muško ponašanje, rano biva označen kao "mekušac" ili "peder", a zatim biva izložen maltretiranju. Slično tome, svaka žena koja se protivi muškoj dominaciji i kontroli može biti označena kao lezbijka i napadnuta. Potencijal da neko bude odbačen kao homoseksualac, bez obzira na stvarne seksualne privlačnosti i ponašanja, vrši pritisak na sve ljude da se povinuju uskom standardu odgovarajućeg rodnog ponašanja, čime se održava i jača hijerarhijska rodna struktura našeg društva.

Još jedan oblik heteroseksističkog nasilja kao vida društvene kontrole koji najčešće cilja lezbijke jeste korektivno silovanje: grupno silovanje lezbijke s ciljem da se ona "izliječi" od istospolnih privlačnosti. Zloglasan primjer iz Južnoafričke Republike jeste korektivno silovanje i ubistvo Eudy Simelane, aktivistice za LGBT prava i članice ženske nogometne reprezentacije Južnoafričke Republike (Ženska nogometna reprezentacija Južnoafričke Republike).[39]

Prema članku iz Frontlinea pod naslovom "Umovi ljudi koji mrze gejeve" ("Inside the Mind of People Who Hate Gays"), vjeruje se da je nasilje nad homoseksualcima zasnovano na predrasudama široko rasprostranjeno u Sjedinjenim Američkim Državama, pri čemu žrtve počinioce obično opisuju kao mlade muškarce u grupama koji napadaju žrtve iz prilike. Svjedočenja žrtava sugerišu da napadači posjeduju ogroman bijes i mržnju; zapravo, dokumentacija o užasnim nivoima brutalnosti navela je gej aktiviste da to nasilje okarakteriziraju kao politički terorizam usmjeren na sve gejeve i lezbijke. Ostali motivi za antigej nasilje koji se sugerišu u literaturi uključuju muško povezivanje, dokazivanje heteroseksualnosti i pročišćavanje tajnih homoseksualnih želja.[40]

Reakcije

[uredi | uredi izvor]

Prema članku u časopisu Howard Journal of Communications, određeni broj LGBT pojedinaca odgovorio je na heteroseksizam putem direktne konfrontacije i komunikacije, ili putem ličnog povlačenja iz neprijateljskog okruženja.[41]

Također pogledajte

[uredi | uredi izvor]

Reference

[uredi | uredi izvor]
  1. 1 2 3 4 5 Jung, Patricia Beattie; Smith, Ralph F. (1993). Heterosexism: An Ethical Challenge. State University of New York Press. ISBN 0-7914-1696-8.
  2. ↑ Elizabeth Cramer (5 March 2014). Addressing Homophobia and Heterosexism on College Campuses. Routledge. str. 2. ISBN 978-1-317-82328-5. Arhivirano s originala, 12 March 2020. Pristupljeno 22 June 2018. The definition for heterosexism that I used for authors in the collection is: The expectation that all persons should be or are heterosexual. The belief that heterosexual relations are normal and the norm. These expectations and beliefs occur on individual, institutional, and cultural levels. ...
  3. ↑ "Yahoo". Arhivirano s originala, 29 October 2013. Pristupljeno 4 July 2016.
  4. ↑ "Definicija heteroseksizma". Arhivirano s originala, 21 April 2009. Pristupljeno 4 July 2016.
  5. ↑ Kira Weidner. "Heterosexism and Internalized Heterosexism". Arhivirano s originala, 4 September 2014. Pristupljeno 3 September 2014.
  6. ↑ Rodwell, Craig. ' 'The Tarnished Golden Rule' ' pg. 5, QQ Magazine, Queen's Quarterly Publishing, New York. (January/February 1971 issue, Vol. 3, No. 1).
  7. ↑ Corsini, Raymond J. (1992). The Dictionary of Psychology. ISBN 1-58391-328-9.
  8. ↑ International Lesbian and Gay Association. "State-sponsored Homophobia" Arhivirano 23. 10. 2009. na Wayback Machine
  9. ↑ LGBTQ on-line encyclopedia of gay, lesbian, bisexual, transgender, and queer culture
  10. ↑ "Dictionary.com". Dictionary.com. 2008. Arhivirano s originala, 4 March 2016. Pristupljeno 29 January 2008.
  11. ↑ "homophobia – Definition and pronunciation". Education.yahoo.com. Arhivirano s originala, 4 December 2013. Pristupljeno 12 January 2014.
  12. ↑ "Accueil". Granddictionnaire.com. 13 May 2013. Arhivirano s originala, 19 August 2014. Pristupljeno 12 January 2014.
  13. ↑ Dines, Gail (2002). Gender, Race, and Class in Media: A Text-Reader. ISBN 0-7619-2261-X.
  14. 1 2 Gregory M. Herek. "Definitions: Sexual Prejudice, Homophobia, and Heterosexism". Psychology.ucdavis.edu. Arhivirano s originala, 29 December 2013. Pristupljeno 12 January 2014.
  15. 1 2 3 Gregory M. Herek, ured. (1998). "Unassuming Motivations: Contextualizing the Narratives of Antigay Assailants". Stigma and Sexual Orientation: Understanding Prejudice Against Lesbians, Gay Men, and Bisexuals. Thousand Oaks, CA: Sage Publications. str. 1–20. Cited in Franklin, Karen (1998), Inside The Mind Of People Who Hate Gays, Assault on Gay America, PBS, arhivirano s originala, 12 October 2011, pristupljeno 29 May 2008
  16. 1 2 Tompkins, Chris (December 8, 2022). "How heterosexism can be traumatic". Psychology Today. Pristupljeno February 11, 2026.
  17. 1 2 Johnson, Allan J. (1997). The Gender Knot. Philadelphia: Temple University Press. str. 149. ISBN 1-56639-519-4.
  18. ↑ "Celebrities". Arhivirano s originala, 9 March 2022. Pristupljeno 4 July 2016.
  19. ↑ "Issues of race and sexuality discussed, Susquehanna Crusader Online, accessed Aug 29, 2009". Arhivirano s originala, 8 October 2011. Pristupljeno 29 August 2009.
  20. ↑ "Gay is the New Black, accessed Aug 30, 2009". Arhivirano s originala, 30 January 2009. Pristupljeno 30 August 2009.
  21. ↑ "Gay is NOT the new Black, accessed Aug 29, 2009". Arhivirano s originala, 2 March 2009. Pristupljeno 29 August 2009.
  22. ↑ "Prejudice study finds gay is the new black, accessed Sept 3, 2009". Arhivirano s originala, 23 January 2009. Pristupljeno 3 September 2009.
  23. ↑ Tatum, Beverly (1997). Why are all the Black kids sitting together in the cafeteria?. Basic Books. str. 21–22.
  24. ↑ (2008) Heterosexism and Homophobia. Encyclopedia of Race and Racism, 2, 1–4. Retrieved 31 March 2008 from Gale Virtual Reference Library: http://find.galegroup.com/ips/start.do?prodId=IPS Arhivirano 7. 1. 2010. na Wayback Machine.
  25. ↑ Simoni, Jane M.; Walters, Karina L. (2001). "Heterosexual Identity and Heterosexism: Recognizing Privilege to Reduce Prejudice". Journal of Homosexuality. 41 (1): 157–172. doi:10.1300/J082v41n01_06. PMID 11453516. S2CID 142972795.
  26. ↑ Johnson, Allan J. (1997). The Gender Knot. Philadelphia: Temple University Press. str. 17. ISBN 1-56639-519-4.
  27. ↑ "The Pink Practice – Heterosexuality Questionnaire". Arhivirano s originala, 2 May 2018. Pristupljeno 4 July 2016.
  28. ↑ Heterosexism and Homophobia. Encyclopedia of Race and Racism, 2, 1–4. Retrieved 31 March 2008 from Gale Virtual Reference Library: http://find.galegroup.com/ips/start.do?prodId=IPS Arhivirano 7. 1. 2010. na Wayback Machine.
  29. 1 2 Adams, Maurianne; Bell, Lee Anne; Griffin, Pat (2007). "Appendix 9H". Teaching for Diversity and Social Justice (2 izd.). Routledge. ISBN 978-0-415-95200-2.
  30. ↑ Herek, Gregory M. (2000). "The Psychology of Sexual Prejudice". Current Directions in Psychological Science. 9 (1): 19–22. doi:10.1111/1467-8721.00051. S2CID 36963920.
  31. 1 2 3 Herek, Gregory M. (1988). "Heterosexuals' attitudes toward lesbians and gay men: Correlates and gender differences". Journal of Sex Research. 25 (4): 451–477. doi:10.1080/00224498809551476.
  32. 1 2 Wright, Lester W. Jr.; Adams, Henry E.; Bernat, Jeffery (1999). "Development and Validation of the Homophobia Scale". Journal of Psychopathology and Behavioral Assessment. 21 (4): 337–347. doi:10.1023/A:1022172816258. S2CID 142657023.
  33. ↑ Garnets, Linda; Kimmel, Douglas C. (1993). Psychological perspectives on lesbian and gay male experiences. Columbia University Press. ISBN 0-231-07884-6.
  34. ↑ American Civil Liberties Union: Free Speech, Free Expression and Prom Arhivirano 24. 12. 2009. na Wayback Machine
  35. ↑ "Who are you taking to the prom this year?". American Civil Liberties Union. American Civil Liberties Union. 31 December 2000. Arhivirano s originala, 11 August 2013. Pristupljeno 18 September 2013. Aaron Fricke decided he wanted to go to his senior prom with Paul Guilbert. His principal wouldn't let him.
  36. ↑ "GordonMoyes.com » Parliamentary Inquiries – Same Sex Adoption". Arhivirano s originala 7 October 2017. Pristupljeno 4 July 2016.CS1 održavanje: unfit URL (link)
  37. ↑ Rickards, Tracey; Leaman, Emily (April 30, 2020). "Marginalization and heterosexism: a lens for understanding the lesbian stepfamily experience and informing nursing practice". Health Care for Women International. 41 (8). doi:10.1080/07399332.2020.1764563. Pristupljeno February 11, 2026.
  38. ↑ Dreyer, Yolanda. "Hegemony and the Internalisation of Homophobia Caused by Heteronormativity." Department of Practical Theology. 2007. University of Pretoria.5 May 2008 [www.up.ac.za/dspace/bitstream/2263/2741/1/Dreyer_Hegemony(2007).pdf.]
  39. ↑ Kelly, Annie (12 March 2009). "Raped and killed for being a lesbian: South Africa ignores 'corrective' attacks". The Guardian. Arhivirano s originala, 21 June 2014. Pristupljeno 14 March 2009.
  40. ↑ Franklin, Karen. "The Roots Of Homophobia – Inside The Mind Of People Who Hate Gays | Assault On Gay America". FRONTLINE. PBS. Arhivirano s originala, 12 October 2011. Pristupljeno 26 October 2015.
  41. ↑ Camara, Sakile K.; Katznelson, Amy; Hildebrandt-Sterling, Jenny; Parker, Todd (2012). "Heterosexism in Context: Qualitative Interaction Effects of Co-Cultural Responses". Howard Journal of Communications. 23 (4): 312–331. doi:10.1080/10646175.2012.722836. S2CID 143268150.
Preuzeto iz "https://bs.wikipedia.org/w/index.php?title=Heteroseksizam&oldid=3904950"