Hindski jezik

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na navigaciju Idi na pretragu
Hindu jezik
हिन्दी
Države govorenjaIndija, Pakistan
Regije govorenjaJužna Azija
Broj govornikaoko 480 miliona (maternji), oko 800 miliona (ukupno)
Rang2
Jezička porodicaindoevropski

 indoiranski
  indoarijanski

    hindi
Službeni status
Služben uIndiji
RegulatoriCentral Hindi Directorate
Jezički kod
ISO 639-1hi
ISO 639-2hin
ISO 639-3hin
Također pogledajte: Jezik | Spisak jezika
Hindustan

Hindu (हिन्दी; khadi boli, khari boli; ISO 639-3: hin) indoevropski je jezik koji se uglavnom govori u sjevernoj i centralnoj Indiji. Njemu je srodan cijeli niz indoarijskih dijalekata: pandžabski, sindski i gudžaratski na sjeverozapadu; maratski na jugu; Orīya na jugoistoku, bengalski na istoku i nepalski na sjeveru.

Pod pojmom hindu se podrazumijeva i standardizirana verzija hindustanskog jezika koja je 26. januara 1965. godine postala službeni jezik Indije, uz dotadašnji engleski i još 21 jezik naveden u indijskom ustavu.

Hindu se često navodi kao suprotnost urduu, još jednoj standardiziranoj verziji hindustanskog jezika, koji predstavlja službeni jezik Pakistana i nekoliko indijskih saveznih država. Osnovna razlika između dva jezika je u tome da je standardno pismo hindija Devanāgarī, i da mu je rječnik očišćen od perzijskih i arapskih riječi, dok se urdu piše na perzijskom pismu i sadržava veliki broj perzijskih i arapskih riječi. Urdu je ponekad naziv za sve hindustanske dijalekte, osim standardnog jezika.

Govori ga 180.000.000 ljudi u Indiji (1991 UBS)[1]; 106.000 u Nepalu (2001 popis); 361.000 u Južnoafričkoj Republici (2003); 2.200 u Ugandi (1994) gdje su migrirali u ranom 20. vijeku.

Reference[uredi | uredi izvor]

Također pogledajte[uredi | uredi izvor]

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]