Hiosciamin

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na navigaciju Idi na pretragu
Hiosciamin
Naziv lijekaHiosciamin
GrupaAnalgetik, antispazmatik, antihistaminik
Trgovačka imenaAnaspaz, Levbid, Levsin
Klasifikacija
ATC kodoviA03
CAS registarski broj101-31-5
Dostupnost bez recepta: Samo na recept
Stručne informacije
Hemijske osobine
Hyoscyamine.svgHyoscyamine-from-xtal-3D-balls.png
Ime po IUPAC (S)-(1R,3r,5S)-8-methil-8-azabiciklo[3.2.1]oktan-3-il 3-hidrossi-2-fenilpropanoat
Sumarna formulaC17H23NO3
Farmakokinetičke osobine
Biološka raspoloživostOralno, injekcijama
MetabolizamJetreni
Poluvrijeme eliminacije3–5 sati
IzlučivanjeBubrežno

Hiosciamin (poznat i kao daturin ili duboizin) je prirodni tropan-alkaloid i biljni toksin. To je sekundarni metabolit koji se nalazi u određenim biljkama iz porodice Solanaceae, uključujući Hyoscyamus niger, Mandragora officinarum, anđeoske trube roda Brugmansia , tatulu (Datura stramonium), paradajz (Solanum lycopersicum), čarobno drvo (Latua pubiflora) i smrtonosnu buniku (Atropa belladonna). To je lijevorotirani izomer atropina (trećina od tri glavna atropina alkaloida) i stoga ponekad poznat i kao lijevo-atropin

Imena brendova za hiosciamin uključuju kompanije Symax, HyoMax, Anaspaz, Egazil, Buwecon, Cystospaz, Levsin, Levbid, Levsinex, Donnamar, NuLev, Spacol T/S, and Neoquess.

Upotreba[uredi | uredi izvor]

Hiosciamin koristi se za simptomatsko ublažavanje grčeva, uzrokovanih različitim poremećajima donjeg trbuha i bešike, uključujući čirna želucu , sindrom iritabilnog crieva, divertikulitis, pankreatitis, kolike i intersticijski cistitis. Također se koristi za ublažavanje nekih problema sa srcem, kontrolu nekih simptoma Parkinsonove bolesti, kao i za kontrolu abnormalnih respiratornih simptoma i "hipersluznog sekreta" kod pacijenata s plućnim bolestima.

Također je koristan u kontroli bolova za neuropatske bolove, hronične bolove i palijativnu njegu – "komfornu njegu" – za one koji imaju neizlječiv bol od otpornih na liječenje i neizlječivih bolesti. U kombinaciji sa opioidima povećava se stečena analgezija (ublažavanje bola). Smatra se da nekoliko mehanizama doprinosi ovom efektu. U tu svrhu se koriste i usko povezani lijekovi atropin i hioscin i drugi članovi grupe antiholinergičnih lijekova poput ciklobenzaprina, triheksifenidila i orfenadrina. Kada se hiosciamin koristi zajedno s opioidima ili drugim antiperistaltičkim agensima, mjere za sprečavanje zatvora su posebno važne, s obzirom na rizik od paralize ileusa.

Neželjeni efekti[uredi | uredi izvor]

Nuspojave uključuju suhoću usta i grla, povećani apetit koji dovodi do debljanja, bolova u očima, zamagljenog vida, nemira, vrtoglavice, aritmije, crvenila i nesvjestica. Predoziranje će uzrokovati glavobolju, mučninu, povraćanje i simptome u centralnom živčanom sistemu, uključujući dezorijentaciju, halucinacije, euforiju, seksualno uzbuđenje, kratkotrajni gubitak pamćenja i moguću komu u ekstremnim slučajevima. Euforični i seksualni efekti su jači od efekata atropina, ali slabiji od efekata skopolamina, kao i dicikloverina, orfenadrina, ciklobenzaprina, triheksifenidila i etanolaminskih antihistaminika poput feniltoloksamina.

Farmakologija[uredi | uredi izvor]

Hiosciamin je antimuskarinski; tj. antagonist muskarinskog receptora acetilholina. Blokira djelovanje acetilholina na parasimpatičkim mjestima u znojnim žlijezdama, pljuvačnim žlijezdama, želučanim sekrecijama, srčanom mišiću, sinoatrijskom čvoru, glatkim mišićima u gastrointestinalnim traktu i centralnom nervnom sistemu. Povećava minutni ritam i otkucaje srca, smanjuje krvni pritisak i isušuje sekret.[1] Može biti antagonist serotonin.a[2] U uporednim dozama, hiosciamin ima 98 % antiholinergičku snagu atropina. Drugi glavni binikin derivat hioscin (poznat u Sjedinjenim Državama kao [[skopolamin) ima 92 %antimuskarinske snage atropina.[2]

Biosinteza u biljkama[uredi | uredi izvor]

Hiosciamin se može ekstrahovati iz biljaka porodice Solanaceae, posebno Datura stramonium . Kako je izravni prekursor u biljne biosinteze hioscina, se proizvodi istim metaboličkim putem.[3]

Biosinteza hioscina/skopolamina započinje sa dekarboksilacijom L- ornitina do putrescina, pomoću ornitin dekarboksilaze The biosynthesis of hyoscine begins with the decarboxylation of L-ornithine to (EC 4.1.1.17). Putrescin je meiliran do N-metilputrescin putem putrescin N-metiltransferaze (EC 2.1.1.53).[3]

Putrescin-oksidaza (EC 1.4.3.10) koja posebno prepoznaje metilirani putrescin, katalizira deaminaciju ovog spoja u 4-metilaminobutanal koji zatim prolazi kroz spontano stvaranje prstena do N-metilpirolijskog kationa. U sljedećem koraku, pirolijev kation se kondenzuje sa acetacetatnom kiselinom dajući higrin. Nije se mogla dokazati niti jedna enzimska aktivnost koja katalizira ovu reakciju. Higrin se dalje preuređuje u tropinon.[3]

Nakon toga, tropinon-reduktaza I (EC 1.1.1.206) pretvara tropinon u tropin koji se kondenzuje sa fenilalanin-izvedenim fenilaktatom u litorin. A citohrom P450 klasificiran kao Cyp80F1[4] oksidira i preuređuje litorin u hiosciamin-aldehid.

Scopolamine biosynthesis.svg

Osnova aboridžinske medicine[uredi | uredi izvor]

Lijek od grmlja koji su razvili Aboridžinski narodi istočnih država Australije iz mehkog drveta pluta ili Duboisia myoporoides, koristili su Saveznici u Drugom svjetskom ratu, kako bi zaustavili vojnike da obole od morska+e bolesti, kada su preplovili Engleski kanal tokom Invazije Normandije . Kasnije je utvrđeno da bi se ista supstanca mogla koristiti u proizvodnji skopolamina i hiosciamina, koji se koriste u opracijama oka, a u Queenslandu je izgrađena industrija od više miliona dolara na osnovu ove supstance.[5]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Edwards Pharmaceuticals, Inc. (maj 2010), DailyMed, U.S. National Library of Medicine, pristupljeno 13. 1. 2013
  2. ^ a b Kapoor AK, Raju SM (2013). Illustrated Medical Pharmacology. JP Medical Ltd. str. 131. ISBN 9789350906552. Pristupljeno 11. 1. 2014.
  3. ^ a b c Ziegler J, Facchini PJ (2008). "Alkaloid biosynthesis: metabolism and trafficking". Annual Review of Plant Biology. 59 (1): 735–69. doi:10.1146/annurev.arplant.59.032607.092730. PMID 18251710.
  4. ^ Li R, Reed DW, Liu E, Nowak J, Pelcher LE, Page JE, Covello PS (maj 2006). "Functional genomic analysis of alkaloid biosynthesis in Hyoscyamus niger reveals a cytochrome P450 involved in littorine rearrangement". Chemistry & Biology. 13 (5): 513–20. doi:10.1016/j.chembiol.2006.03.005. PMID 16720272.
  5. ^ "Visitors to Art of Healing exhibition told how Australian Indigenous bush medicine was given to every allied soldier landing at Normandy on D-Day". King's College London. 7. 6. 2019. Pristupljeno 2. 6. 2020.

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]

Šablon:Drevna anestezija Šablon:Halucinogeni