Hiperbola (figura)

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na: navigaciju, pretragu
Accessories-text-editor.svg Ovaj članak je u začetku.
Članak treba imati najmanje 5 rečenica i linkove na druge postojeće članke. Uključite se i pomozite Wikipediji proširivanjem ovog članka.

Hiperbola je svojevrstan način usporedbe. To je figura preuveličavanja[1] radi naglašavanja određenog emocionalnog stava prema predmetima, pojavama ili radnjama.

Odlike onoga što se opisuje mogu biti ili uvećane, ili umanjene. Može biti opravdana i osjećajna kad je prirodna i iskrena. Veoma je česta u književnosti, ali i u svakodnevnom govoru. Pravilnom upotrebom hiperbole postiže se slikovitost i veća emocionalnost kod čitaoca. Hiperbole mogu biti i banalne, nelogične, neukusne (gube svoju izražajnu moć).

Primjeri[uredi | uredi izvor]

  • Rekao sam ti milion puta da to ne činiš!
  • Umrla sam od smijeha!
  • To je najgluplja stvar koju sam čuo.
  • Isplakala je more suza.
  • Gotov sam za sekundu!
  • Smrtno mi je dosadno.
  • Sravnili su sve sa zemljom.

U poeziji[uredi | uredi izvor]

  • Tin Ujević, „Notturno”: Umrijet ću noćas od ljepote.
  • Antun Gustav Matoš, „Živa smrt”: Ja sam, braćo, sinoć vragu dušu dao; O, umre, mi, umre moje srce, ljudi!
  • Josip Pupačić, „Tri moja brata”: Imao sam glas kao vjetar, ruke kao hridine, srce kao viganj.
  • Ivan Mažuranić, „Smrt Smail-age Čengića”: “Rijekom krvca poljem teče.”.

Reference[uredi | uredi izvor]

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]