Hiperplazija

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Jump to navigation Jump to search
Hiperplazija
Hyperplasia vs Hypertrophy.svg
Klasifikacija i vanjski resursi
MedlinePlus 003441
MeSH D006965

Hiperplazija (grč. ὑπέρ – hyper = preko + πλάσις – plasis = formiranje), ili hipergeneza, je povećanje kolićine organskog tkiva, što je posljedica proliferacije (brzog umnožavanja) ćelija. To može dovesti do ukupnog proširenja nekog organa. Ovaj ermin se ponekad zbunjujuće moješa sa benignom neoplazijom ili benignim [[tumorom].[1]

Hiperplazija je zajednički preneoplazijeki odgovor na određeni stimulus. Mikroskopski, ćelije liče na normalne ćelije, ali im je brojnost višestruko povećana. Ponekad ćelije mogu biti povećan i u veličini (hipertrofija). Prema tomr, hiperplazija se razlikuje od hipertrofije po tome što se promjene ćelija u hipertrofiji odvijaju povećanjem veličine ćelija, dok hiperplazija uključuje povećanje broja ćelija.

Znaci i simptomi[uredi | uredi izvor]

Hiperplazija se smatra fiziološki (normalnim) odgovorom na specifični stimulans, a ćelije u hiperplaziji rastu i dalje pod normalnim regulatornim kontrolim mehanizmima. Ovo se razlikuje od neoplazija (procesa koji su osnov za rak i dobroćudne tumore), u kojima se genetički nenormalne ćelije uspješno razmnožavaju na nefiziološki način, koji odgovara na normalne stimulanse.[2][3][4][5][6]

Primjeri[uredi | uredi izvor]

Pacijent sa hemihiperplazijom koja je zahvatila gornje i donji lijevi ekstremitet

Hemihiperplzija uključuje gornje i donje lijeve ekstremitete oboljelih. Neslaganje dužine nogu može se uočiti u nagibu karlice. Neki od poznatiji kliničkih oblika hiperplazije, odnosno uvjeti dovode do hiperplazije, su:

Hiperplazija lojnih žlijezda javlja se u vidu žućkastih izraslina na koži, najčešće na licu. Ovo stanje nije ni zarazno niti opasno.

  • Kompenzacijska hiperplazija jetre se ispoljava kada prolazi kroz intenzivne ćelijske diobe nakon akutne ozljede, što rezultira novim ćelijama koje vraćaju funkcije jetre u osnovno stanje. Oko 75% jetre može biti akutno ili resekcijski oštećeno, a obnovljeno regeneracijom putem podjele hepatocita, odnosno hiperplazije. Ovo je ono što čini mogućim gotovo svakodnevno presađivanje donatorske jetre.[7][8][9][10][11][12][13]

Uzroci[uredi | uredi izvor]

Hiperplazija može nastati zbog bilo kojeg broja uzroka, uključujući iveća oštećenja (na primjer, širenje baznog sloje epiderme za nadoknadu izgubljene kože), hronični upalni odgovor, hormonski poremećaj, ili naknadu oštećenja tokom bolesti i drugdje. Hiperplazija može biti bezopasna na određenom tkivu. Primer je normalan ovakav odgovor za rast i umnožavanje mliječnih sekrecijskih žljezdanih ćelija u dojci kao odgovor na trudnoću, kao pripremu za buduće dojenje.

Možda najzanimljiviji i potentan učinak koji IGF ima na ljudski organizam je njegova sposobnost da izazove hiperplaziju, što je ustvari dijeljenje ćelija. Za razliku od toga, hipertrofija je ono što se dešava, naprimjer, u ćelijama skeletnih mišića tokom teških vježbanja, uz uzimanje stereoida, što počiva na rastu veličine ćelija. Sa upotrebom IGF, jedna od mogućnosti je da dovede do hiperplazije što je zapravo povećava broja mišićnih ćelija prisutnih u tkivu. Težina treninga sa ili bez upotrebe anaboličkih steroida omogućava ovim novim ćelijama da dobijaju u veličini i snazi. Postoji teoretisanje da hiperplazija može biti inducirana putem specifične izlazne snage treninga za sportske rezultate, čime se povećava broj mišićnih vlakana, umjesto povećanja veličine jednog vlakna.[14][15][16]

Također pogledajte[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Hyperplasia: MedlinePlus Medical Encyclopedia". www.nlm.nih.gov.
  2. ^ Sembulingam K., Sembulingam P. (2012). Essentials of medical physiology. JP Medical Ltd., ISBN 9789350259368.
  3. ^ Zachary J. F., McGavin M. D. (2013): Pathologic basis of veterinary disease. Elsevier Health Sciences. ISBN 9780323291729.
  4. ^ Braun C. A., Anderson C. M. (2007): Pathophysiology: Functional alterations in human Health. Lippincott Williams & Wilkins, ISBN 9780781762502.
  5. ^ Rubin E., Reisner H. M. (2009): Essentials of Rubin's pathology. Lippincott Williams & Wilkins. ISBN 9780781773249.
  6. ^ Hong W. K., Hait W. N. (2010). Holland Frei cancer Medicine eight. PMPH-USA. ISBN 9781607950141.
  7. ^ Prostate enlargement: Benign prostatic hyperplasia. www.niddk.nih.gov.
  8. ^ Koerner F. C. (2009): Diagnostic problems in breast pathology. Elsevier Health Sciences. ISBN 1416026126.
  9. ^ Kumar P. S. (2011): Essentials of oral pathology. JP Medical Ltd. ISBN 9789350252147.
  10. ^ Porth C. (2011): Essentials of pathophysiology: Concepts of altered health states. Lippincott Williams & Wilkins. ISBN 9781582557243.
  11. ^ Gardiner P.: Advanced Neuromuscular Exercise Physiology. Human Kinetics. ISBN 9781450412278.
  12. ^ Britannica Educational Publishing (2011): The endocrine system. Britannica Educational Publishing. ISBN 9781615307319.
  13. ^ Dunphy L. M., Winland-Brown J. E. (2011): Primary care: The art and science of advanced practice nursing. F.A. Davis. ISBN 9780803626478.
  14. ^ Gardiner P.: Advanced Neuromuscular Exercise Physiology. Human Kinetics. ISBN 9781450412278.
  15. ^ Britannica Educational Publishing (2011): The endocrine system. Britannica Educational Publishing. ISBN 9781615307319.
  16. ^ Dunphy L. M., Winland-Brown J. E. (2011): Primary care: The art and science of advanced practice nursing. F.A. Davis. ISBN 9780803626478.

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]