Historija rokenrola

S Wikipedije, slobodne enciklopedije

Korijeni muzike koju su ljudi uživali tokom 1960-ih i 1970-ih godina pa i dalje mogu se pratiti sve do ranih 1950-ih. Početak žanra je prema mnogim muzičkim stručnjacima vezan za datum 5. mart 1951. godine kada je Jackie Brenston snimio živahnu plesnu pjesmu pod nazivom "Rocket 88". Uz podršku Ike Turnera i njegove grupe "Kings of Rhythm" u gradu Memphisu država Tennessi. Ovo se često smatra kao prva Rock'n'Roll ploča. Još jedna činjenica u njenu korist je da je zarada od pjesme "Rocket 88" omogućila njenom producentu Samu Phillipsu da započne njegov muzički studio za snimanje i izdavačku kuću "Sun Records Studio" koji će u dogledno vrijeme pokrenuti Elvisa Presleya praveći muzičku senzaciju u svijetu. Do početka 1950-ih ovaj naziv je već bio u opticaju, a razni oblici američke muzike su se nezaustavljivo spojili u nešto što će svi do sredine ove decenije nazvati rock 'n' roll.[1]

Historija razvoja muzičkog stila[uredi | uredi izvor]

U ranim danima SAD-a pristizali su razni oblici popularne muzike, kao i sami Amerikanci iz mnogih dijelova svijeta. Crni robovi donijeli su sa sobom afričke pjesme, doseljenici iz Irske i Engleske donijeli su sa sobom "jigs" i "reels" muziku, a doseljenici iz Njemačke i Poljske donijeli su polka muziku. Za sve ove ljude muzika je služila kao moćan podsjetnik na udaljenu domovinu. Muzički stilovi su uglavnom bili podijeljeni po rasnoj, društvenoj i religijskoj osnovi. Religiozni ljudi su slušali religijsku muziku i osuđivali su one što su slušali "đavolju muziku". Bogati su voljeli slušati klasičnu muziku i gnušali su se "vulgarne" popularne muzike. Najsnažnija podjela je bila po rasnoj osnovi, gdje su bijelci slušali skoro isključivo bijele muzičare koji su izvodili muziku u njima bliskim evropskim stilovima. Crnci su slušali uglavnom crne muzičare koji su izvodili muzičke stilove bliske njima. Velike udaljenosti između velikih gradova je bila još jedna od prepreka u miješanju muzičkih stilova. Prepoznatljiva regionalna muzika razvila se u gradovima bogatim kulturom poput Nashville, Chicago, New York City, Kansas City, New Orleans i Memphis. Putovanje je bilo sporo i naporno, pa zbog toga mnogi muzičari često nisu bili slušani van njihovog lokalnog područja. Zahvaljujući tehnološkim izumima poput radija i fonografa s početka 20. vijeka prepreke u miješanju muzičkih stilova su počele polahko da nestaju. Ovo je bio spor proces i trajao je više godina i obuhvatao je više mjesta. Postepeno su strogo odvojeni muzički stilovi počeli da se miješaju, a jedan od rezultata ovog procesa je i nova muzika pod nazivom Rock 'n' Roll. Važnu ulogu u razvoju ove muzike imala je evropska muzička tradicija, ali prema mnogim muzičkim stručnjacima najvažniji utjecaji na ovu tada novu vrstu muzike imala je afrička pjevačka tradicija i afrički ritmovi.

Poznati britanski rok muzičar Peter Gabriel koji je bio pod velikim utjecajem muzike iz cijelog svijeta je jednom izjavio:

Da je ono što mi smatramo glavnim Rock and Roll naslijeđem poteklo iz Afrike. Tačka.

[2]

Blues i Rhythm and Blues[uredi | uredi izvor]

Vjerovatno najvažniji muzički stil razvijen iz afričkog utjecaja je bio blues koji se pojavio početkom 20. vijeka oko plodne delte rijeke Mississippi. To je bio stil akustičnog (ili "country") pjevanja i sviranja na gitari, klaviru, udaraljkama i drugim improvizovanim muzičkim instrumentima kojima nije trebalo ozvučenje. Blues zvuk je stvaran sa tužnim ("blue" ili "bend") tonovima čiji su treći i sedmi tonovi u muzičkoj ljestvici sniženi, a koji imaju veoma izražajan i melanholičan osjećaj. Ova vrsta muzike je tipična po jednostavnoj strukturi, koja se obično sastojala od 12 taktova uz upotrebu tri ponavlajuća akorda i stihovima koji izražavaju gorkoslatku mješavinu zadovoljstva i patnje. Poznati kralj ranog Bluesa Robert Johnson rodom iz države Mississippi čiji život je bio težak i ispunjen opijanjima je postavio standard za klasičnog Blues muzičara.

T-Bone Walker prilikom nastupa na Američkom folk blues festivalu u Hamburgu, marta 1972. godine.

Tokom i nakon II svjetskog rata mnogi afroamerikanci se preseljavaju iz ruralnih područja u velike gradove u potrazi za boljim poslom. Tu su blues muzičari prvi put čuli jazz i druge vrste prefinjene muzike iz velikih gradova. U isto vrijeme se lakše dolazilo do električnih muzičkih instrumenata. Sve ovo je dovelo do pojave nove vrste težeg i agresivnijeg bluesa.

Memphis je bio središte ovog novog urbanog blues stila u kojem se pojavljuju izvođaći poput pjevača i gitariste B.B. Kinga i pjevača Bobby Blanda. U Chicago-u je razvijena važna vrsta bluesa koju su predstavljali gitarista i pjevač Muddy Waters i klavirista Otis Spann. U Los Angelesu T-Bone Walker je eksperimentisao sa tada novim izumom koji je još bio u razvoju - električnom gitarom. Vremenom će električna gitara postati neizostavni dio u rock 'n' roll muzici. [2]

Country muzika i Bluegrass[uredi | uredi izvor]

Bijeli muzičari su u međuvremenu razvijali country muziku i bluegrass koji su također imali utjecaja na razvoj rock and rolla. Ove dvije bliske muzičke vrste vuku porijeklo iz tradicionalne narodne muzike iz Irske i Engleske. Karakteristične su po sjetnom višeglasnom pjevanju uz upotrebu žičanih instrumenata poput mandolina, banjoa i violina. Bluegrass je često bio usredsređen na plesove u izolovanim planinskim i prerijskim područjima SAD-a.

Hank Williams za vrijeme koncerta 1951. godine.

Country muzika, tj. njen komercijalniji dio je bio uglavnom rasprostranjen u Nashville-u kao centru za snimanje ove muzike. Najutjecajniji muzičar u ovoj vrsti muzike je bio Hank Williams. Odrastao je u Alabami, a svirao je sa blues umjetnicima. Gitaru je naučio svirati od crnih uličnih muzičara. On će kasnije pomiješati muzičke stilove crnaca i bijelaca stvarajući izuzetno popularan stil koji će nazvati honky-tonk. Ova vrsta muzike bila je popularna i kod crne publike, a mnogi crni muzičari poput Ray Charlesa će izraziti svoje poštovanje prema muzici Hanka Williamsa.[2] Razni stilovi country muzike su utjecali na rock muziku na razne načine i u različitim vremenskim periodima tokom samog razvoja rock muzike. Tzv. western swing koji je nastao u Texasu objedinio je neke elemente blues i jazz muzike i zajedno sa "hillbilly boogie" bili su osnova za ranu rock muziku koju je izvodio Bill Haley. Još jedan stil u country muzici koji je koristio bubnjeve i električne muzičke instrumente bio je "honky tonk" iz kojeg je zajedno sa blues-om nastala rana vrsta rock muzike rockabilly. Višeglasno pjevanje i korištenje muzičkih instrumenata karakterističnih za bluegrass muziku (kao što su violina, banjo) bili su važni u tzv. country-rock muzici koja je bila popularna kasnih 1960-ih godina.[3]

Gospel muzika[uredi | uredi izvor]

Kao i blues, crnačka gospel muzika vuče svoje porijeklo iz afričkih i evropskih muzičkih tradicija. Za razliku od blues-a, koji je bio sredstvo ličnog izraza u muzici, gospel je bio religijski izraz i često je bio pjevan od strane grupa ljudi koji su koristili njihovu muziku da bi izrazili religijska vjerovanja koja su ih objedinjavala. Rane gospel pjesme su se zvale "spirituals" (duhovne pjesme) i pjevane su obično od strane grupa vjernika u veoma temperamentnom stilu kojim su izražavali svoju vjersku privrženost. Jedna od karakteristika ovog muzičkog stila je da su pjevači solisti improvizovali melodijske ukrase koji nisu bili dio glavnih melodija u pjesmama i koji su mijenjani pri svakom novom pjevačkom nastupu. Horovi koji su pratili soliste nisu činili ove pjevačke improvizacije što je činilo veoma interesantnu varijaciju između soliste i pratećeg hora. Profesionalne gospel grupe koje su pravile zvučne snimke i išle na turneje osnovane su već 1920-ih godina. Pjevačke grupe poput "Mill Brothers" i "Ink Spots" osnovali su sekularne verzije profesionalnih gospel grupa. Do 1940-ih ostale grupe koje su ih oponašale razvile su muzički stil pod nazivom "doo-wop". Mnoge "doo-wop" grupe bile su popularne tokom 1950-ih, a neke su doprinijele sa svojim pjevanjem instrumentalnom pop stilu. Od ranih 1960-ih ova vrsta muzike je preimenovana u soul muziku.[3]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Rock and Pop Timeline, Izdavačka kuća "Thunder Bay Press", 588 Oberlin Drive San Diego CA92121-4794, štampano 2003. godine, ISBN 1-58223-052-0 pogrešan ISBN, strana 10-15.
  2. ^ a b c The History of Rock and Roll, Lucent Books Inc., PO Box 289011, San Diego, California 92198-9011, ISBN 1-56006-498-6, izdanje iz 1999. godine, strana 11-16.
  3. ^ a b Rock Music Styles, a History, prvo izdanje iz 1990. godine od strane Wm. C. Brown Communications, Inc., ISBN 0-697-34055-4, str. 37-47.