Holocenski kalendar
Holocenski kalendar, također poznat kao Holocenska era ili Ljudska era (HE), jest sistem numerisanja godina koji dodaje tačno 10.000 godina trenutno dominantnoj šemi numerisanja (AD/p. n. e. ili CE/n. e), smještajući svoju prvu godinu blizu početka geološke epohe holocena i neolitske revolucije, kada su ljudi prešli sa načina života lovaca-sakupljača na poljoprivredu i fiksna naselja. Godina po gregorijanskom kalendaru, 2025 po Holocenskom kalendaru je 12025. HE šemu prvi je predložio Cesare Emiliani 1993. (11993. HE),[1] iako su slični prijedlozi za početak novog kalendara na isti datum izneseni decenijama ranije.[2][3] Emiliani je time odbacio svoj prvobitni prijedlog da se era uskladi sa julijanskim ciklusima od 7980 godina, tj. da počne s epohom 4713. p.n.e. (5288. HE).[1]
Pregled
[uredi | uredi izvor]Cesare Emilianijev prijedlog za reformu kalendara nastojao je riješiti niz navodnih problema sa trenutnom erom Anno Domini, također nazvanom Nova era, koja broji godine općeprihvaćenog svjetskog kalendara. Ta pitanja uključuju:
- Era Anno Domini nema godinu "nula", s 1. godinom prije nove ere nakon koje odmah slijedi 1. godina nove ere, što otežava izračunavanje vremenskih raspona.
- Godine p. n. e. se odbrojavaju unazad pri prelasku iz prošlosti u budućnost, što dodatno komplicira izračunavanje vremenskih raspona.
- Datum rođenja Isusa je manje univerzalno relevantan epohalni događaj od približnog početka holocena.
- Era Anno Domini zasniva se na pogrešnim ili spornim procjenama godine rođenja Isusa iz Nazareta. Era smješta Isusovu godinu rođenja u 1. godinu nove ere, ali moderni naučnici su utvrdili da je vjerovatnije da je rođen 4. godine prije nove ere ili prije.[4] Emiliani je tvrdio da zamjena spornog datuma približnim početkom holocena ima više smisla.
Umjesto toga, HE koristi "početak ljudske ere" kao svoju epohu, proizvoljno definiranu kao 10.000. godine prije nove ere i označenu kao 1. godina HE, tako da 1. godina nove ere odgovara 10.001. godini HE.[1] Ovo je gruba aproksimacija početka trenutne geološke epohe, holocena (naziv znači potpuno nedavan). Motivacija za ovo je da se vjeruje da je ljudska civilizacija (npr. prva naselja, poljoprivreda itd.) nastala u ovom vremenu. Emiliani je kasnije predložio da se početak holocena fiksira na isti datum kao i početak njegove predložene ere.[5]
Prednosti
[uredi | uredi izvor]Zagovornici ljudske ere tvrde da ona olakšava geološko, arheološko, dendrohronološko, antropološko i historijsko datiranje, kao i da svoju epohu zasniva na događaju koji je univerzalno relevantniji od Isusovog rođenja. Svi ključni datumi u ljudskoj historiji mogu se navesti korištenjem jednostavne rastuće skale datuma, pri čemu manji datumi uvijek dolaze prije većih datuma. Još jedna prednost je što era holocena počinje prije ostalih kalendarskih era, tako da bi mogla biti korisna za poređenje i konverziju datuma iz različitih kalendara.
Tačnost
[uredi | uredi izvor]Kada je Emiliani raspravljao o kalendaru u naknadnom članku 1994, spomenuo je da ne postoji dogovor o datumu početka epohe holocena, s procjenama u to vrijeme koje se kreću između 12.700 i 10.970 godina BP.[5] Od tada su naučnici poboljšali svoje razumijevanje holocena na osnovu dokaza ledenih jezgara i sada mogu preciznije datirati njegov početak. Konsenzusni stav je formalno usvojen od strane IUGS-a 2013, postavljajući njegov početak na 11.700 godina prije 2000. (9701. p.n.e), oko 300 godina kasnije od epohe holocenskog kalendara.[6]
Ekvivalentni prijedlozi
[uredi | uredi izvor]Godine 1924. Gabriel Deville predložio je upotrebu Calendrier nouveau de chronologie ancienne (CNCA), koji bi počeo 10.000 godina prije 1. godine nove ere, što je identično Emilianijevom mnogo kasnijem prijedlogu.[2]
Od 1929, pristalice Dievturībe koriste Latviskā ēra (latvijska era) koja počinje u istoj tački; ovo se poklapa sa prvim prilivom stanovnika na teritoriju današnje Latvije (10500–10047. p.n.e). Prema latvijskoj eri, 12025. je napisana za 2025. godinu nove ere. Detaljno objašnjenje latvijske ere od strane Ernesta Brastiņša prvi put je objavljeno 1934.[7][8][9]
Godine 1963. E.R. Hope je predložio upotrebu Anteriorne epohe (AE), koja također počinje na istoj tački.[3]
Konverzija
[uredi | uredi izvor]Konverzija iz julijanskog ili gregorijanskog kalendara u ljudsku eru može se postići dodavanjem 10.000 godini nove ere/nove ere. Godina, 2025, može se transformirati u holocensku godinu dodavanjem cifre "1" ispred nje, što čini 12.025. godinu HE. Godine pne./pne. se konvertuju oduzimanjem broja godine pne./pne. od 10.001.
| Gregorijanski kaneldar | ISO 8601 | Holocenski kalendar | Događaj |
|---|---|---|---|
| 10002. p. n. e. | −10001. | −1. HE | |
| 10001. p. n. e. | −10000. | 0. HE | |
| 10000. p. n. e. | −9999.[a] | 1. HE | Početak holocenske ere |
| 9701. p. n. e. | −9700. | 300. HE | Kraj pleistocena i početak holocena[6] |
| 4714. p. n. e. | −4713. | 5287. HE | Epoha julijanskog dnevnog sistema: Julijanski dan 0 počinje u podne po Greenwichu 1. januara 4713. p. n.e. po proleptičkom julijanskom kalendaru, što je 24. novembra 4714. p. n. e. po proleptičkom gregorijanskom kalendaru[10]: 10[10]:10 |
| 3761. p. n. e. | −3760. | 6240. HE | Početak kalendarske ere Anno Mundi u hebrejskom kalendaru[10]:11 |
| 3102. p. n. e. | −3101. | 6899. HE | Početak Kali Yuge u hinduskoj kosmologiji[11] |
| 2250. p. n. e. | −2249. | 7751. HE | Početak Megalajskog doba, trenutne i najnovije od tri faze u holocenu.[12][13] |
| 45. p. n. e. | −0044. | 9956. HE | Uvođenje julijanskog kalendara |
| 1. p. n. e. | 0000. | 10000. HE | Godina 0 prema ISO 8601 |
|
0001. | 10001. HE | Početak Nove ere i Anno Domini, prema procjeni Dionysiusa Exiguusa o Isusovom utjelovljenju |
| 622. | 0622. | 10622. HE | Preseljenje Muhammeda iz Meke u Medinu, početak islamskog kalendara[14][15] u 1. godini po Hidžri |
| 1582. | 1582. | 11582. HE | Uvođenje gregorijanskog kalendara[10]:47 |
| 1912. | 1912. | 11912. HE | Epoha Džuče kalendara[16] i Kalendara Republike Kine[17] |
| 1950. | 1950. | 11950. HE | Šema datiranja Epoha prije BP[18]:190 |
| 1960. | 1960. | 11960. HE | UTC epoha |
| 1970. | 1970. | 11970. HE | Unix-ova epoha[19] |
| 1993. | 1993. | 11993. HE | Objavljivanje holocenskog kalendara |
| 2025. | 2025. | 12025. HE | 2025. godina |
| 10000. | +10000. | 20000. HE |
Također pogledajte
[uredi | uredi izvor]Reference
[uredi | uredi izvor]- 1 2 3 4 Emiliani, Cesare (1993). "Correspondence – calendar reform". Nature. 366 (6457): 716. Bibcode:1993Natur.366..716E. doi:10.1038/366716b0.
- 1 2 Naudin, Claude (2001). De temps en temps: Histoires de calendrier [From time to time: Calendar stories]. Le Grand Livre du Mois. ISBN 2-7028-4735-8.
- 1 2 Hope, E.R. (1963). "The arithmetical reform of the calendar, Part I". Journal of the Royal Astronomical Society of Canada. 57 (1): 14–23. Bibcode:1963JRASC..57...14H.
- ↑ Rahner, Karl (2004). Encyclopedia of theology: a concise Sacramentum mundi. Continuum. str. 732. ISBN 978-0-86012-006-3. Arhivirano s originala, 27. 7. 2020. Pristupljeno 8. 10. 2020.
- 1 2 Emiliani, Cesare (1994). "Calendar reform for the year 2000". Eos. 75 (19): 218. Bibcode:1994EOSTr..75..218E. doi:10.1029/94EO00895.
- 1 2 Walker, Mike; Jonsen, Sigfus; Rasmussen, Sune Olander; Popp, Trevor; Steffensen, Jørgen-Peder; Gibbard, Phil; Hoek, Wim; Lowe, John; Andrews, John; Björck, Svante; Cwynar, Les C.; Hughen, Konrad; Kershaw, Peter; Kromer, Bernd; Litt, Thomas; Lowe, David J.; Nakagawa, Takeshi; Newnham, Rewi; Schwander, Jacob (2009). "Formal definition and dating of the GSSP (Global Stratotype Section and Point) for the base of the Holocene using the Greenland NGRIP ice core, and selected auxiliary records" (PDF). Journal of Quaternary Science. 24 (1): 3–17. Bibcode:2009JQS....24....3W. doi:10.1002/jqs.1227. Arhivirano (PDF) s originala, 4. 11. 2013.
- ↑ Nastevičs, Uģis (2022). "Latvian Dievturība: A Study of Rituals, Their Sacred Space and Texts". Dievturu Vēstnesis. 43 (3): 2467–2481. ISSN 2661-5088.
- ↑ Nastevičs, Uģis (2022). Latviešu dievturība un japāņu šintō. Rituāli, to sakrālā telpa un teksti salīdzinošā aspektā. Puzuri. ISBN 9789934906725.
- ↑ Brastiņš, Ernests (1934). "Latviskais laiks". Labietis. 5: 72–73. ISSN 0456-9571.
- 1 2 3 Dershowitz, Nachum; Reingold, Edward M. (2008). Calendrical Calculations (3rd izd.). Cambridge University Press. ISBN 978-0-521-70238-6.
- ↑ See: Matchett, Freda, "The Puranas", p 139 and Yano, Michio, "Calendar, astrology and astronomy" in Flood, Gavin, ured. (2003). Blackwell companion to Hinduism. Blackwell Publishing. ISBN 978-0-631-21535-6.
- ↑ "ICS chart containing the Quaternary and Cambrian GSSPs and new stages (v 2018/07) is now released!". Arhivirano s originala, 19. 2. 2020. Pristupljeno 6. 2. 2019.
- ↑ Conners, Deanna (18. 9. 2018). "Welcome to the Meghalayan age". Arhivirano s originala, 2. 2. 2019. Pristupljeno 6. 2. 2019.
- ↑ Aisha El-Awady (11. 6. 2002). "Ramadan and the Lunar Calendar". Islamonline.net. Arhivirano s originala, 14. 12. 2006. Pristupljeno 16. 12. 2006.
- ↑ Hakim Muhammad Said (1981). "The History of the Islamic Calendar in the Light of the Hijra". Ahlul Bayt Digital Islamic Library Project. Arhivirano s originala, 10. 6. 2011. Pristupljeno 16. 12. 2006.
- ↑ Hy-Sang Lee (2001). North Korea: A Strange Socialist Fortress. Greenwood Publishing Group. str. 220. ISBN 978-0-275-96917-2.
- ↑ Endymion Wilkinson (2000). Chinese History: A Manual. Harvard Univ Asia Center. str. 184–185. ISBN 978-0-674-00249-4.
- ↑ Currie Lloyd A (2004). "The Remarkable Metrological History of Radiocarbon Dating [II]" (PDF). Journal of Research of the National Institute of Standards and Technology. 109 (2): 185–217. doi:10.6028/jres.109.013. PMC 4853109. PMID 27366605. Arhivirano s originala (PDF), 6. 12. 2010. Pristupljeno 24. 6. 2018.
- ↑ "The Open Group Base Specifications Issue 7, Rationale, section 4.16 Seconds Since the Epoch". The OpenGroup. 2018. Arhivirano s originala, 15. 11. 2017. Pristupljeno 24. 6. 2018.
Dodatna literatura
[uredi | uredi izvor]- David Ewing Duncan (1999). The Calendar. Fourth Estate. str. 331–332. ISBN 978-1-85702-979-6.
- Duncan Steel (2000). Marking Time: The Epic Quest to Invent the Perfect Calendar. John Wiley and Sons. str. 149–151. ISBN 978-0-471-29827-4.
- Günther A. Wagner (1998). Age Determination of Young Rocks and Artifacts: Physical and Chemical Clocks in Quaternary Geology and Archeology. Springer. str. 48. ISBN 978-3-540-63436-2.