Homeotermija

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Jump to navigation Jump to search
Grupa koja uključuje sisare i ptice – toplokrvne ili homeotermne životinje (crveno) – smatra se polifiletskom.

Homeotermija (grč. ὅμοιος – homoios = slično + θέρμη - thermē = toplina) ili homeotermnost je oblik termoregulacije sa održavanjem stabilne temperature tijela, bez obzira na vanjsku temperaturu i druge uticaje. Ova unutrašnja temperatura tijela je često, iako ne nužno, viša od temperature neposrednog okruženja. Homeotermija je jedan od tri oblika toplokrvnosti životinjskih vrsta - suprotna poikilotermji.[1][2][3][4][5]

Homeotermi nisu nužno endotermi. Neki od njih mogu održavati konstantnu temperaturu tijela putem mehanizama ponašanja, odnosno etološke termoregulacije. Mnogi gmizavci koriste se ovom strategijom. Naprimjer, pustinjski gušteri su izuzetni u održavanju gotovo konstantne temperature, putem aktivnosti koje održavaju tjelesnu temperaturu, koja je često u okviru jedan ili dva stepena niža od njihovih smrtonosno kritičnih temperatura.

Prednosti[uredi | uredi izvor]

Enzimi imaju relativno uzak raspon temperatura na kojoj ostvaruju svoju optimalnu efikasnost. Temperature izvan ovog opsega mogu uveliko smanjiti stopu reakcija ili ih zaustaviti u potpunosti. Organizam s prilično konstantnom temperatura tijela stoga može specijalizirati enzime koji su efikasniji na toj temperaturi. Poikilotermi moraju, ili dobru većinu vremena djelovati ispod optimalne efikasnosti, migrirati, hibernirati ili trošiti dodatne mehanizme za proizvodnju šireg spektra enzima za pokrivanje šireg raspona variranja tjelesne temperature.

Međutim, u nekim okruženjima postoje prikladnije temperature nego u drugima. Naprimjer, [[tropi] često imaju sezonske varijacije temperature koje su manje od njihovih dnevnih kolebanja. Osim toga, velike mase vode, kao što je okeani i veoma velika jezera, imaju umjerene temperaturne varijacije. Vode ispod površine okeana imaju posebno stabilne temperature

Nedostaci[uredi | uredi izvor]

Budući da mnoge homeothermne životinje koriste enzime koji su specijalizirani za uzak raspon variranja tjelesne temperature, hipotermija brzo dovodi do obamrlosti, a zatim i smrti.

Pored toga, homeotermija na bazi endotermije je energetska strategija sa visokom potrošnjom energije, a mnoga okruženja imaju niži kapacitet podnošljivosti za ove organizme. Na hladnom vremenu, potrošnja energije za održavanje tjelesne temperature ubrzava glad i može dovesti do smrti.

Također pogledajte[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Romer A. S., Parsons T. S. (1977). The Vertebrate Body. Philadelphia, PA: Holt-Saunders International. ISBN 0-03-910284-X. 
  2. ^ Campbell N. A. et al. (2008). Biology. 8th Ed. Person International Edition, San Francisco. ISBN 978-0-321-53616-7. 
  3. ^ Sofradžija A., Šoljan D., Hadžiselimović R. (2004). Biologija 1. Svjetlost, Sarajevo. ISBN 9958-10-686-8. 
  4. ^ Međedović S., Maslić E., Hadžiselimović R. (2002). Biologija 2. Svjetlost, Sarajevo. ISBN 9958-10-222-6. 
  5. ^ Hadžiselimović R., Maslić E. (1996). Biologija 1. Sarajevo: Federecija Bosne i Hercegovine – Ministarstvo obrazovanja, nauke, kulture i sporta. 

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]