Horizont događaja

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na navigaciju Idi na pretragu

Horizont događaja u općoj teoriji relativiteta je uopćeni naziv za granicu u prostor-vremenu, definiranu u odnosu na posmatrača, iza koje događaji ne mogu da utiču na posmatrača. Svjetlo koje se emituje unutar horizonta događaja ne može nikada da stigne do posmatrača i bilo šta što pređe preko horizonta sa posmatračeve strane više nikada ne bude viđeno. Naprimjer, crna rupa je okružena horizontom događaja. Jedna formalnija definicija glasi: Horizont događaja je površina zamišljene kugle oko sfernosimetrične raspodjele mase iz koje ne može izaći nikakav oblik materije ili energije. Poluprečnik kugle je jednak Švarcšildovom poluprečniku.

Osobine[uredi | uredi izvor]

Horizont događaja razdvaja prostor na dva dijela između kojih je nemoguća komunikacija: prostor unutar i izvan horizonta događaja.

  1. Kretanje u prostoru izvan horizonta događaja: Ako promatramo svemirski brod koji pada prema crnoj rupi, na njemu opažamo vremensku dilataciju uzrokovanu gravitacionim zakrivljenjem prostora oko crne rupe. Drugim riječima, nama kao udaljenom promatraču se čini kao da vrijeme na svemirskom brodu sve sporije i sporije teče. Kada svemirski brod dođe do horizonta događaja, nama se čini kao da je na svemirskom brodu vrijeme stalo, tj. bilo koji konačni interval vremena na svemirskom brodu beskonačno traje za udaljenog promatrača.
  2. Kretanje u prostoru unutar horizonta događaja: Bilo koje tijelo koje se nađe unutar horizonta događaja nužno prije ili kasnije završava u središnjem singularitetu. To znači da je nemoguće izaći izvan horizonta događaja.

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • The Universe in a Nutshell autor Stephen Hawking
  • Kip Thorne (1994). Black Holes and Time Warps. W. W. Norton.
  • Abhay Ashtekar and Badri Krishnan, “Isolated and Dynamical Horizons and Their Applications”, Living Rev. Relativity, 7, (2004), 10; Online Article, cited Feb.2009.