Rog (instrument)

Rog

Rog ili horna jest limeni puhački instrument s uskom, konično brušenom, kružno savijenom cijevi, koja se pri donjem kraju proširuje u ljevkasti otvor.

Zračna struja koju svirač puše u cijev prekida se titranjem njegovih usana pritisnutih na ljevkasti usnik. Na jednostavnom, tzv. prirodnom rogu, koji nema uređaje za skraćivanje ili produženje cijevi, izvedivi su, uz osnovni ton, prepuhavanjem samo tonovi parcijalnog niza; međutim, na ventilnom rogu posebni mehanizam s tri ventila omogućuje izvođenje svih hromatskih tonova unutar raspona instrumenta.

Dužina ovog instrumenta mijenja se između duge F-cijevi i kratke B♭-cijevi. Dužina F-cijevi iznosi 370 cm bez pritiska na bilo koju polugu. Pritiskom na prvu polugu zrak prolazi kroz prvi ogranak cijevi, povećavajući ukupnu dužinu za 45 cm. Druga poluga dodaje 22 cm, dok treća dodaje 74. Najduža moguća dužina iznosi 510 cm, sa svim pritisnutim polugama.

Historija

Preteča roga su jednostavni puhački instrumenti načinjeni od životinjskog roga ili slonovače, od školjke, puževe kućice, drvene cijevi, gline i slično, koji se javljaju od prahistorijskog doba na svim kontinentima. Takvi primitivno građeni rogovi i danas su u folklornom instrumentariju mnogih vanevropskih naroda. Do sredine 16. vijeka lovci su rog koristili kao sredstvo komunikacije pri lovu, pa je tijelo roga bilo namotano u velike zavojnice kako bi se moglo nositi na ramenu, svirati i jahati u isto vrijeme. Osim toga, zvono je bilo okrenuto prema nazad kako ne bi smetalo jahaču. Rog s ventilima pojavljuje se tek između 1815. i 1920. Rogovi pravljeni do sredine 19. vijeka nazivaju se "prirodni" zbog jednostavne strukture, koja se sastoji od velikog zvona, spiralne cijevi i usana.

Vrste

• Dungchen (tibetanski rog)
• Francuski rog
• Wagnerove tube
• Trube s ventilima