Horvatov vrisak

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Jump to navigation Jump to search
Šablon:TaksokvirVodič za izradu taksokvira
Horvatov vrīsak
Satureja horvatii
Status zaštite: Ugroženi
Sistematika
Carstvo Plantae
Divizija Magnoliophyta
Razred Magnoliopsida
Red Lamiales
Porodica Lamiaceae
Pleme Mentheae
Rod Satureja
Vrsta Satureja horvatii
Šilić

Horvatov vrīsak (lat. Satureja horvatii Šilić) je biljna vrsta iz porodice Lamiaceae (Labiatae) – usnatice, koju je opisao Čedomil Šilić (posvetivši ime hrvatskom botaničaru Ivi Horvatu). Hromosomska garnitura joj sadrži 2n=30, po nekima i 2n=28[1]

Opis[uredi | uredi izvor]

Ova satureja je visegodišnja grmolika biljka, visine oko 10-30, ponekad i do 40 cm. Ima veoma razvijen korijenov siste­mom, čiji izdanci u donjem dijelu odrvene.

Izdanci su pri dnu razgranati, u gornjoj tre­ćini tanki i nisu odrvenjeli. Prošarani su mnogobrojnim uljnim žlijez­dama. Listovi su prilično tanki, izrazito zeleni, a nisu kožasti. Donji su izduženo elipsoidni, dugi 10-15, ponekad i do dvadesetak mm, a široki oko 4-6 ( pa i do 8) mm. Pri vrhovima su zaobljeni ili tupo zaši­ljeni, najširi u sredini, a na licu i naličju su čekinjasto dlakavi. Posuti su brojnim uljnim žlijez­dama, a rubovi su im cjeloviti, trepljasti. Srednji listovi su "nešto više izduženi". Gornji su mnogo manji, dugi 5-9 mm, a široki oko 2-3 mm.

Cvjeta od jula do septembra, a ponekad i do oktobra. Cvjetovi su skupljeni u 1-3-cvjetnim račvicama, na tankim, oko 2 mm dugim, dlakavim peteljkama. Čašični listići su široko zvonasti, kratki, dužine 3,5-4,5 mm. Zupci su im veoma kratki, usko šilasti, a po rubovima trepavičasti. Čašica ima 10 veoma izraženih ne­rava. S vanjske strane je zelena, gusto čekinjavo dlakava posuta okruglim uljnim žlijezdama. Krunični listići su bijeli, često sa purpurnim mrljama, 2-2,2 puta duža od čašice ali ima i onih iste dužine kao i čašica.

Plod je oraščić, dužine 1,2-1,3 mm i širine oko 1 mm. Relativno je širok, go i polusjajan.

Ekologija i rasprostranjenje[uredi | uredi izvor]

Ovaj vrisak je mediteransko-montana vrsta, na staništima od nižih nadmorskih vi­sina (na lokalitetima oko bokokotorskog zaliva), pa sve do 1.600 m (na Orjenu. Raste na otvorenim krečnjačkim kame­njarama i rubovima škrapa.

Endem je padina planine Orjen, u Hercegovini i Cenoj Gori. U Bosni i Hercefgovini ga ima kod Trebinja, na padinama Orjena, Bijele gore i Jastrebice, a u Crnoj Gori na njenim padinama ovih planina, na Lovćenu i drugdje.

Locus classicus je Orjen: Kabao-Subra, na 500-1600 m n/v (Šilić Č. 1974).

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Šilić Č. (1990): Endemične biljke, 3. izd. Svjetlost, Sarajevo, ISBN 86-01-02557-9.

Također pogledajte[uredi | uredi izvor]