Hrvati

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na navigaciju Idi na pretragu
Hrvati
Poznati Hrvati
Ukupna populacija
6,2[1] - 9 miliona[2](procjena)
Značajno stanovništvo u
Hrvatska Hrvatska 3,874,321
Bosna i Hercegovina Bosna i Hercegovina 544,780
Sjedinjene Američke Države SAD 414,714 – 1.2 millijuna
Njemačka Njemačka 441,000
Čile Čile 200,000 – 380,000
Argentina Argentina 250,000
Austrija Austrija 150,719
Kanada Kanada 133,965
Australija Australija 57,900
Srbija Srbija 40,848
Švicarska Švicarska 40,848
Francuska Francuska 40,000
Slovenija Slovenija 35,642
Švedska Švedska 35,000
Jezik
hrvatski
Vjera
pretežno rimokatolička
Vezane etničke grupe
Slaveni
Južni Slaveni

Hrvati su narod u grupi Južnih Slavena, koji uglavnom nastanjuje područje Hrvatske, a žive i u Bosni i Hercegovini, kao jedan od tri konstitutivna naroda. Znatne hrvatske manjine žive u Vojvodini i austrijskoj pokrajini Gradišće, Italiji u području Molise, u Moravskoj, Slovačkoj i Češkoj te u pograničnim područjima zapadne Mađarske, Slovenije, Rusije,[potreban citat] Rumunije. Hrvati se često određuju kroz vezanost uz katoličanstvo i hrvatski jezik i vojničko zanimanje. Hrvatski najamnici u svim carskim vojskama od Karla V do Napoleona i Habzburga slovili su kao odani i hrabri vojnici. Najčuvenije konjičke jedinice su svakako La Cavalerie Cravate (La Kavaleri Kravat), mornarica i laka husarska konjica, te Trenkovi panduri. Po crvenom rubcu, koji su supruge, vjerenice, sestre ili majke svojim najmilijima vezivale oko vrata dobila je ime kravata, dok nekoliko termina u konjaništvu podsjeća na hrvatske konjanike, kao Korbač (od Korbat) ili Kravaš od (le Cravate) ili poseban hrvački zahvat - kravata.

Hrvata ima oko 4,5 miliona u Hrvatskoj i oko 500.000 u Bosni i Hercegovini.[potreban citat] Njihov broj u inostranstvu se može samo procijeniti, ali pretpostavlja se[potreban citat] da u dijaspori živi barem jednako mnogo Hrvata kao i u Hrvatskoj. Najveće emigrantske grupe žive u zapadnoj Evropi, prvenstveno u Njemačkoj, a zatim u Švicarskoj, Švedskoj i Velikoj Britaniji. Od drugih kontinenata, Amerika ima najbrojniju hrvatsku imigraciju, i to u Sjedinjenim Državama (Ohio, California) i Kanadi (Mississauga), kao i u Argentini, Čileu, Brazilu. U obje Amerike brojnost se procjenjuje na oko tri miliona Hrvata[potreban citat]. Postoje i važne hrvatske manjine u Australiji (Perth, Sydney) i Novom Zelandu, kao i u Južnoj Africi. Samo u periodu od 1900-14 iselilo se u SAD evidentiranih 600.000 Hrvata, koji su otišli u ekonomsku emigraciju.[potreban citat]

Porijeklo Hrvata prije velike seobe naroda nije sigurno.[potreban citat] Jedna teorija kaže da Hrvati potječu iz stare Perzije, današnjeg Irana, te da se radi o sarmatskom plemenu, koje se izmiješalo sa Slavenima. Poznato je da riječ Hrvat nije slavenskog porijekla.[potreban citat] Prvi navod njihova imena, Horovathos, nalazi se na dva kamena ispisana grčkim pismom iz 200 godine, nađenima u luci Tanais na poluotoku Krim. Oba kamena se čuvaju u arheološkom muzeju ruskog grada Sankt Petersburga, a otkrio ih je Hido Bišćević, hrvatski ambasador u Rusiji.[potreban citat]

Početkom 7. vijeka, Hrvati su napustili područje sjeverno od Karpata i istočno od rijeke Visle gdje su osnovali jedno od dva svoja kraljevstva Bijelu Hrvatsku) i na Istok do Dnjepra gdje su imali svoje drugo kraljevstvo pod imenom Crvena Hrvatska i naselili se uzduž Dinarida. Davnašnja povezanost s tim pradomovinama naročito se ogleda u ikavici kojom govore samo Ukrajinci, Hrvati i Bošnjaci.[potreban citat] Nove države zapremale su prostor uz jadransku obalu između današnje Albanije na jugoistoku i današnje Venecije na sjeverozapadu, te do Mačve i Podravine na sjeveru. Kasnije su ta dva imena nestala, a pojavile su se dvije nove kneževine: Panonska i Dalmatinska, čiji su kneževi Ljudevit i Tomislav otjerali Franke i Bugare s područja svojih država. (Pogledati Historiju Hrvata Ferde Šišića. Bijela Hrvatska je okupirana od Poljske, a grupa od stotinjak hiljada Bijelih Hrvata u Poljskoj postojala je do staljinskog režima.[potreban citat] Majka nedavno preminulog Pape Ivana Pavla Drugog bila je Bijela Hrvatica.[potreban citat] Najveći dio Bijelih Hrvata iselio se u USA.[potreban citat]

Genetika, kaže da je većina Hrvata miješani genotip, ali glavna grupa gena specifična je za jednu "dinarsku" podgrupu, koja je vjerovatno naslijeđena od predslavenskih stanovnika dinarske Hrvatske i to u gotovo 50% populacije.

Oton Iveković: Dolazak Hrvata na Jadran.

Iako malobrojna nacionalna grupa, Hrvati kroz svoju dvadeset vijekova dugu historiju učestvuju u gotovo svim područjima ljudske civilizacije s priličnim doprinosom. Iako je prvi pisani dokument iz početka 12. vijeka, jedno hrvatsko ime (knez Trpimir) zapisano je već 850. godine, što znači da njihova pismenost datira mnogo prije nego prvi sačuvani pisani dokument. Prvi univerzitet u Hrvata postojao je već u 13. vijeku,[potreban citat] a razorili su ga Križari u svom pljačkaškom pohodu na Palestinu. Pet naučnika i umjetnika hrvatskog porijekla su dobitnici Nobelove nagrade, a hrvatski jezik je u Srednjem vijeku bio jedan od pet jezika na kojima se po evropskim univerzitetima odvijala nastava: italijanski, latinski, njemački, hrvatski i poljski.[potreban citat] Car Karlo Veliki, prvi ujedinitelj Evrope govorio je hrvatski.[potreban citat] Od južnoslavenskih naroda stanovnici današnje Dalmacije medju prvima dolaze u dodir s Arapima i prvi prihvaćaju Islam.[potreban citat] Još dvije afričke metropole duguju svoju historiju Hrvatima, braća Seljan su izradili plan za urbanizaciju Adis Abebe a Dragutin Lerman je utemeljio Leopoldville[potreban citat]. U sportovima su brojne hrvatske ekipe i pojedinci dosegli najviši svjetski nivo od rukometa, vaterpola, nogometa, odbojke, do boksa, hrvanja, borilačkih azijskih sportova, tenisa i skijanja. Brojne naučne discipline su obogaćene doprinosom naučnika hrvatskog porijekla: Julije Klović, Faust Vrančić, Marin Getaldić, Ruđer Bošković, Lavoslav Ružička, Vladimir Prelog, Miroslav Radman i drugi, koje se može u svjetskim enciklopedijama naći pod nadimkom Dalmata, dok je u muzičkoj umjetnosti značajano mjesto zauzelo nekoliko operskih pjevačica Maja Strozzi, Milka Trnina, Zinka Kunc, Ruža Pospiš i brojne druge. Popularnost Mike Trnine u ono doba nadilazi slavu najvećih operskih diva, a Zinka Kunc dugo godina bila je neprikosnovena primadona njujorškog Metropolitena. Jednu od najvrijednijih svjetskih kolekcija umjetnina, procijenjenu na više od 10 milijardi eura, svojem narodu poklonio je Ante Topić Mimara.

Slika Ferde Quiquereza (Kikereca) "Dolazak Hrvata k moru"

Od Hrvata također potječe i ideja ujedninjenja svih Slavena u jedan narod.[potreban citat] Prvi, panslavist, je bio, u 17. vijeku, Juraj Križanić porijeklom iz Bihaća, koji je sanjao o slavenskom carstvu od Rusije do Jadrana, a drugi, idejni otac južnoslavenstva bio je osječki nadbiskup Josip Juraj Strossmayer. Obje ideje su neslavno propale.

Raspadom Austro-Ugarske 1918. godine formirana je kratkotrajna Država Slovenaca, Hrvata i Srba koja se potom Kraljevinom Srbijom spojila u novo Kraljevstvo Srba, Hrvata i Slovenaca , kasnije nazvano Jugoslavija . U novom kraljevstvu prvotno je zadržana teritorijalna podjela na povijesne pokrajine, uključujući Hrvatsku, Slavoniju i Dalmaciju , ali je kasnija podjela zemlje na područja i banove smanjila nacionalni i historijski karakter administrativne podjele. Nakon formiranja banovine 1929. godine, Hrvati su se uglavnom nastanili na područjima Save i Primorja., ali u manjoj mjeri je bilo i područja u susjednim banovima. U pokušaju da se riješi hrvatsko pitanje u Jugoslaviji, 1939. nastala je Banovina Hrvatska koja je obuhvaćala područja nekadašnje Save i Primorske Banovine, kao i dijelove Zetske , Drinske , Vrbaske i Podunavske banovine . U Banovini je Hrvatska pronašla najveći broj kriški Jugoslavije u kojima su Hrvati činili većinu stanovništva, ali i jedan broj kriški u kojima su većinu činili Srbi .

Okupacija i podjela Jugoslavije 1941. formirala je, pod pokroviteljstvom Njemačke i Italije , marionetsku Nezavisnu Državu Hrvatsku u kojoj je uspostavljen ustaški režim . Pored većine bivše Banovine Hrvatske obuhvaćala je i cijelu Bosnu i Hercegovinu i cijeli Srem , odnosno područja nastanjena uglavnom Srbima i Muslimanima . Vlasti NDH proglasile su muslimane Hrvatima islamske vjeroispovijesti, dok su Srbi u ovoj zemlji podvrgnuti progonu i genocidu. NDH nije obuhvaćala neka obalna područja bivše hrvatske Banovine, koju je Italija okupirala i pripojila, niti to područje.Međimurje je okupirala i pripojila Mađarska . Iako je većina Hrvata u početku surađivala s ustaškim režimom, jedan se dio pridružio i jugoslavenskim partizanima .

Nakon vojnog poraza Sila Osovine , Jugoslavija je obnovljena kao socijalistička federacija, u kojoj je jednu od šest republika činila i Hrvatska . U odnosu na NDH, nova socijalistička Hrvatska nije obuhvaćala Bosnu i Hercegovinu i istočni Srem, ali su joj pripale Baranja i Istra i obuhvaćale su Međimurje, kao i obalna područja bivše Banovine. Znatan broj Hrvata ostao je i u Bosni i Hercegovini , gdje je imao jednak status sa Srbima i muslimanima . Dugogodišnji predsjednik socijalističke Jugoslavije bio je Josip Broz Tito , hrvatski državljanin.

U trenutku raspada Jugoslavije, 1990-ih , Hrvatska i Bosna i Hercegovina proglasile su nezavisnost. Do 1995. godine u tim je zemljama vodio građanski rat u kojem su sudjelovali Hrvati. Srbi u Hrvatskoj , nasuprot novom hrvatskom režimu na čelu s Franjom Tuđmanom , formirali su Republiku Srpsku Krajinu , koju je 1995. godine porazila hrvatska vojska , nakon čega je veliki dio Srba pobjegao iz Hrvatske. Hrvati iz Bosne i Hercegovine naselili su se na područjima koja su Srbi ostavili u Hrvatskoj . Tijekom rata u Bosni i Hercegovini , Hrvati su se formirali s ovih prostora - Hrvatska Republika Herceg-Bosna . Kasnije je ukinut i uključen u novoformiranu muslimansko-hrvatsku federaciju (današnja Federacija Bosne i Hercegovine ). Nakon Daytonskog sporazuma 1995. godine , kojim je okončan rat u Bosni i Hercegovini, Hrvati imaju status jednog od tri konstitutivna naroda Bosne i Hercegovine, kao i stupanj teritorijalne autonomije na kantonalnoj razini .

Broj Hrvata i njihov udio u republikama bivše SFRJ od 1948. – 1991[uredi | uredi izvor]

Bivše republike 1948. 1953. 1961. 1971. 1981. 1991.
SR Bosna i Hercegovina 614,123 23,9 % 654,229 23,0 % 711,665 21,7 % 772,491 20,6 % 758,140 18,4 % 755,895 17,3 %
Flag of Montenegro (1946–1993).svg SR Crna Gora 6,808 1,8 % 9,814 2,3 % 10,664 2,3 % 9,192 1,7 % 6,904 1,2 % 6,249 1 %
SR Hrvatska 2,975,399 78,7 % 3,128,661 79,5 % 3,339,890 80,3 % 3,513,647 79,4 % 3,454,356 75,1 % 3,736,356 78,1 %
SR Makedonija 2,060 0,2 % 2,710 0,2 % 3,750 0,3 % 3,882 0,2 % 3,307 0,2 % 2,450 0,1 %
SR Slovenija 16,069 1,1 % 17,978 1,2 % 31,429 2,0 % 42,657 2,5 % 55,625 2,9 % 54,212 2,8 %
Flag of Serbia (1947–1992).svg SR Srbija 169,894 2,6 % 162,158 2,3 % 196,411 2,6 % 184,913 2,2 % 149,368 1,6 % 105,406 1,1 %
Jugoslavija 3,784,353 24,0 % 3,975,550 23,5 % 4,293,809 23,1 % 4,526,782 22,1 % 4,428,005 19,7 % 4,660,568 19,8 %

Broj Hrvata današnjim republikama bivše SFRJ[uredi | uredi izvor]

Današnj republike
Bosna i Hercegovina 544.780[3](2013) 15%
Crna Gora 6811 -
Hrvatska 3.874.321[4](2011) 90,42%
Sjeverna Makedonija 2.686[5](2003) -
Slovenija 35.642[6] (2002) 1,81%
Srbija 70 602 (2002) -

Hrvati na Balkanu[uredi | uredi izvor]

Udio Hrvata u Bosni i Hercegovini prema popisu iz 2013.

Danas etnički prostor Hrvata obuhvaća cjelokupan prostor Republike Hrvatske, od rijeke Dragonje na zapadu u Istri do Prevlake i Boke Kotorske na jugoistoku, te od rijeke Sutle na sjeverozapadu do rijeke Dunava na istoku.

Hrvati u Bosni i Hercegovini

Katedrala sv. Terezije Avilske u Subotici

Hrvati u Srbiji, Hrvati u Vojvodini,

  • Hrvati u Srbiji su tek od 2005. priznati kao nacionalna manjina.Prema popisu iz 2011. ukupan broj Hrvata je iznosio 57.900 i čine 0,81% stanovništva Srbije.
  • Hrvati u Vojvodini su jedna od nacionalnih manjina u toj autonomnoj pokrajini Republike Srbije. Prema popisu iz 2002. godine, Hrvata je u Vojvodini bilo 56.546 i činili su 2,78% stanovništva ove pokrajine. Po vjeroispovijesti, Hrvati u Vojvodini su uglavnom katolici, ali ima i drugih vjeroispovijesti, dok je hrvatski jezik jedan od šest službenih jezika Vojvodine.Mnogo Hrvata u Vojvodini živi u Subotici,Somboru i Novom Sadu.

Bunjevci, Šokci, Janjevci, Karaševski Hrvati

Hrvati u inozemstvu[uredi | uredi izvor]

  • Broj Hrvata u inozemstvu može se procijeniti samo otprilike. Najveće emigrantske skupine žive u zapadnoj Evropi , ponajprije u Njemačkoj , zatim Švicarskoj , Švedskoj i Velikoj Britaniji . Od ostalih kontinenata, u Sjevernoj Americi je najveća hrvatska imigracija koja je pretežno koncentrirana u SAD ( Ohio , Kalifornija ), kao i Kanadu ( Misisaga ). Ima i Hrvata u Argentini , Čileu , Peru , Brazilu i Boliviji . Postoje također značajne skupine Hrvata u Australiji ( Perth , Sydney ) i Novom Zelandu, kao i u Južnoj Africi .
Mapa lokacije dijalekata u Hrvatskoj i područjima u BiH

Jezik[uredi | uredi izvor]

Hrvati govore hrvatskim jezikom, koji pripada slavenskoj grupi indoeuropske obitelji jezika. Hrvatski je službeni jezik Hrvatske i jedan od tri službena jezika Bosne i Hercegovine (s bosanskim i srpskim; sva su tri jezika gotovo identična). Također je jedan od šest službenih regionalnih jezika u Autonomnoj pokrajini Vojvodini u Srbiji.

Standardni hrvatski jezik temelji se na štokavskim govorima. Pored štokavskih, u govornom hrvatskom su zastupljeni i čakavski i kajkavski govori. Od štokavskih narječja Hrvate uglavnom predstavljaju mlađi ikavski, slavonski, istočnohercegovački i istočno bosanski jezik. Mali dio Srijemskih Hrvata govori dijalektom šumadija-vojvođanski, dok u rumunjskom Banatu i Kosovu i Metohiji govore prizren-timočki dijalekt.

Religija[uredi | uredi izvor]

Hrvati su pretežno katolici, ali među njima ima ateista i protestanata.

Simboli[uredi | uredi izvor]

Također pogledajte[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Hrvatski jezik na Ethnologue.com
  2. ^ Hrvatski Svjetski Kongres
  3. ^ "Popis 2013 BiH". www.popis2013.ba. Pristupljeno 1. 12. 2019.
  4. ^ "Stanovništvo Hrvatske". Wikipedija (jezik: hrvatski). 17. 9. 2019.
  5. ^ "HRVATI U MAKEDONIJI". Hrvatski Glas Berlin. 23. 2. 2011. Pristupljeno 1. 12. 2019.
  6. ^ "Statistični urad RS - Popis 2002". www.stat.si. Pristupljeno 1. 12. 2019.