Hrvatska republika Herceg-Bosna

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na: navigaciju, pretragu
Hrvatska republika Herceg-Bosna
1992 - 1994
Države prije:
Flag of SFR Yugoslavia.svg SFRJ
Države poslije:
Republika Bosna i Hercegovina Flag of Bosnia and Herzegovina (1992-1998).svg
Zastava Grb
Položaj na karti
Glavni grad Mostar
Službeni jezik hrvatski
Državno uređenje
  Predsjednik  
 -  1991-1993. Mate Boban
 -  1993-1994. Krešimir Zubak
Valuta hrvatski dinar, kasnije hrvatska kuna


Hrvatska republika Herceg-Bosna (osnovana kao Hrvatska zajednica Herceg-Bosna) je bila paradržavna tvorevina od 1991-94. kao i za vrijeme rata u Bosni i Hercegovini osnovana od strane političkog i vojnog vrha Hrvata u Bosni i Hercegovini (HDZ BiH i HVO), kao proizvod secesionističke politike i dogovora o podjeli Bosne i Hercegovine. Proglašena je 28. augusta 1993. godine od strane prvog predsjednika Mate Bobana donošenjem Temeljne odluke o uspostavi i proglašenju Hrvatske republike Herceg-Bosne. HR Herceg-Bosna je ukinuta potpisivanjem Vašingtonskog sporazuma u februaru 1994. godine.

Historija

Stvaranje

Hrvatske zajednice u Bosni i Hercegovini
HZ Herceg-Bosna, u aprilu 1992. godine, nakon uvezivanja hrvatskih zajednica u Bosni i Hercegovini.
Karta Owen - Stoltenbergov plana, o podjeli BiH na tri republike

Nakon dogovora u Karađorđevu 25. marta 1991. godine između Franje Tuđmana i Slobodana Miloševića o podjeli Bosne i Hercegovine, politički predstavnici hrvatskih partija, odlučio se na formiranje hrvatske zajednice od dijelova BiH. 18. novembra 1991. godine osnovana je Hrvatska zajednica Herceg-Bosna, koja je kasnije, preimenovana u Hrvatsku republiku Herceg-Bosnu. U hrvatskom političkim krugovima postojala su i druga strujanja, koja je djelomično zastupao Blaž Kraljević, kao zapovjednik paramilitarnog HOS-a, koji je bio za pružanje zajedničkog otpora sa bošnjačkim političkim predstavnicima i susprostavljanja JNA, te novoformirajućoj Vojsci Republike Srpske.

Ideja i cljevi

Početak stvaranja Zajednice, bio je već u maju 1991. godine, kada se na sastanku u Busovači, hrvatskom stanovništvu Srednje Bosne, kao i hercegovačkim općinama preporučuju udruživanje u Hrvatsku regionalnu zajednicu Bosne i Hercegovine. Na sastanku su prisustvovali politički predstavnici hrvatskih političkih partija (uglavnom HDZ BiH) iz općina: Kreševo, Kiseljak, Fojnica, Busovača, Vitez, Novi Travnik i Travnik. Osim preporuke o osnivanju zajednice, donesene su i odluke o proglašavanju izvanrednog stanja u toj regiji, te o stupanju u kontakt sa strankama SDA i MBO u Cazinskoj Krajini, o zajedničkom djelovanju na tom području. Razlog formiranja zajednice bilo je ratno stanje u Hrvatskoj, te pokreti JNA, rezervista i paramilitarnih srpskih jedinica, koje su borbeno djelovale sa područja Bosne i Hercegovine. Nezadovoljstvo je inicirano i činjenicom, da Predsjedništvo SFRJ, nije poduzelo jasne mjere oko povlačenja jedinica JNA iz Slovenije, koje su premještane u garnizone u Bosni i Hercegovini, te nejasnom stavu SDA i Alije Izetbegovića o budućnosti Bosne i Hercegovine, o tome, da li će država ostati u tzv. "krnjoj Jugoslaviji". Sastanak je vodio Dario Kordić, a zapisnik je vodio Ignac Koštroman.[1] Cilj je bio, osim Travničke regije (sa 9 općina) i dvije hercegovačke (18 općina), osnovati slične regije i u Sarajevu (12 općina), Dobojsko-zeničkoj regiji (7 općina), Bihaćko-kladuškoj (2 općine), Banjalučkoj (9 općina), Posavinskoj (8 općina) i Tuzlanskoj regiji (5 općina), što je dogovoreno na II. redovitoj sjedinici Glavnog odbora HDZ-a, 6. augusta 1991, te na zasjedanju 23. augusta 1991.[2][3]

Osnivanje Hrvatske zajednice H-B

Prva takva zajednica bila je Hrvatska zajednica Bosanska Posavina, koja je osnovana 12. novembra 1991. U Hrvatsku zajednicu Bosansku Posavinu ušle su općine: Bosanski Brod, Modriča, Bosanski Šamac, Brčko, Derventa, Odžak, Orašje i Gradačac, a sjedište je bilo u Bosanskom Brodu. Istoga dana, u Grudama su se sastale Hercegovačka i Travnička regionalna zajednica i donijele zaključke da u slučaju raspada Bosne i Hercegovine, hrvatski narod mora povesti odlučnu aktivnu politiku, koja treba dovesti do zajedničke hrvatske države, te da treba pristupiti formiranju nove Hrvatske banovine u BiH, kao prve faze do konačnog rješenja pitanja.[4]

U Grudama, 18. novembra 1991. godine, uspostavljena je Hrvatska zajednica Herceg-Bosna, sa sjedištem u Mostaru. U njen sastav ušlo je 30 općina: Jajce, Kreševo, Busovača, Vitez, Novi Travnik, Travnik, Kiseljak, Fojnica, Dobretići, Kakanj, Vareš, Kotor Varoš, Tomislavgrad, Livno, Kupres, Bugojno, Uskoplje, Prozor, Konjic, Jablanica, Posušje, Mostar, Široki Brijeg, Grude, Ljubuški, Čitluk, Čapljina, Neum, Stolac i Ravno.[5]

Owen - Stoltenbergov plan

Donošenjem Owen - Stoltenbergovog plana, predviđeno je da se Bosna i Hercegovina podijeli na tri republike, u kojima bi jedan od tri naroda bio konstitutivni narod. Dogovor nije prihvaćen, uglavnom zbog neprihvaćanja dodjela nekih općina u kojima je jedan od naroda bio u relativnoj većini, dok bi drugi narod, sa neznatno manjim udjelom pripao republici u kojoj nije konstitutivni narod.

Politika

Glavni grad Herceg-Bosne bio je Mostar, dok je sjedište Vlade bilo u Grudama.

Predsjednik

Predsjednik Hrvatske zajednice, (kasnije Hrvatske Republike Herceg-Bosne) je predstavljao i zastupao Herceg-Bosnu u Bosni i Hercegovini i inostranstvu. Bio je nadležan za teritorijalnu cjelovitost i opstanak Herceg-Bosne. Predsjednik se nije birao nego su ga birali članovi Predsjedničkog vijeća. Predsjedničko vijeće Hrvatske Republike Herceg-Bosne uz predsjednika imalo je glavnu izvršnu vlast u Hrvatskoj zajednici. Prvi predsjednik je bio Mate Boban, a drugi i posljednji Krešimir Zubak.

Vlada

Na temelju članka 7. Temeljne odluke o uspostavi i proglašenju Hrvatske Republike Herceg-Bosne i članku 4. Zakona o Vladi HR H-B, Zastupnički dom HR H-B na trećem zasjedanju, 20. novembra 1993, donio je odluku o izboru Vlade HR H-B.[6]

Dužnost Ministar Početak mandata Napomena
Predsjednik Vlade Jadranko Prlić 20. novembra 1993.
Dopredsjednik Vlade Ivan Čuljak 20. novembra 1993.
Drago Bilandžija 13. januara 1995.
Mile Akmadžić 13. januara 1995.
Valentin Ćorić
Pero Marković 28. juna 1995.
Ministar obrane Perica Jukić 20. novembra 1993. Ujedno i dopredsjednik Vlade
Vladimir Šoljić 23. veljače 1994. Ujedno i dopredsjednik Vlade
Ministar financija Jozo Martinović 20. novembra 1993. Ujedno i dopredsjednik Vlade
Drago Bilandžija 14. listopada 1994.
Neven Tomić 13. januara 1995.
Ministar unutarnjih poslova Valentin Ćorić 20. novembra 1993.
Ivan Vrankić
Ministar pravosuđa i uprave Krešimir Zubak 20. novembra 1993.
Stjepo Pranjić
Mato Tadić 13. januara 1995.
Ministar prometa i veza Ilija Kožulj 20. novembra 1993.
Ministar energetike, rudarstva i industrije Vladimir Šoljić 20. novembra 1993.
Marinko Bošnjak 7. aprila 1994.
Ministar trgovine, turizma i poduzetništva Ile Krezo 20. novembra 1993.
Nikola Grabovac 13. januara 1995.
Ministar poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede Marko Božanović 20. novembra 1993.
Ministar zdravstva Ivan Šarac 20. novembra 1993.
Božo Ljubić 13. januara 1995.
Ministar rada, socijalne skrbi i obitelji Ilija Žuljević 20. novembra 1993.
Ministar prosvjete, znanosti, kulture i športa Jozo Marić 20. novembra 1993.
Ministar obnove i razvoja Zulfo Robović 20. novembra 1993.
Božo Rajić 28. juna 1995.
Ministar za međurepubličku suradnju i međunarodne odnose Mile Akmadžić 20. novembra 1993.
Vladislav Pogarčić 13. januara 1995.
Ministar prostornog uređenja, graditeljstva i zaštite okoliša Željko Obradović 23. februara 1993.
Zulfo Robović 28. juna 1995.

Odluku o razrješenju Vlade donijelo je Predsjedničko vijeće HR H-B, 15. juna 1996, te istovremeno imenovalo novu, suženu Vladu sa sljedećim članovima: Pero Marković, predsjednik; Vladimir Šoljić, ministar odbrane; Ivan Vrankić, ministar unutarnjih poslova; Frano Franić, ministar financija; Valentin Ćorić, ministar društvenih djelatnosti; Nikola Antunović, ministar gospodarstva. Državne dužnosti ove vlade prestale su krajem 1996. godine

Obilježja

Grb HR HB
Zastava HR HB

Oružane snage

HVO

Glavni članak: Hrvatsko vijeće odbrane

HOS

Glavni članak: Hrvatske obrambene snage

Privreda

Promet

Kultura

Sport

Posljedice

Presudom Haškog tribunala šestorici lidera Herceg-Bosne 29. maja 2013. godine, zaključeno je da je postojao udruženi zločinački poduhvat, čiji je glavni akter bio Franjo Tuđman i njegov konačni cilj bio je da se stvori hrvatski entitet, uglavnom u granicama Banovine Hrvatske iz 1939. godine, kako bi se ujedinili Hrvati u Bosni i Hercegovini. Ta područja su kasnije trebala biti prisajedinjena Republici Hrvatskoj, ili ostati u bliskoj asocijaciji s njom.[7]

Vodstvo Herceg-Bosne (Jadranko Prlić, Bruno Stojić, Slobodan Praljak, Milivoj Petković, Valentin Ćorić i Berislav Pušić) su 29. maja 2013. godine osuđeni na ukupno 111 godina zatvora, između ostalog za učešće u udruženom zločinačkom poduhvatu koji je imao za cilj uklanjanje muslimanskog stanovništva sa područja na kojem je vodstvo bosanskih Hrvata, sa vodstvom Hrvatske, željelo da ostvari hrvatsku dominaciju.[7][8][9]

Također pogledajte

Reference

Vanjski linkovi