Idi na sadržaj

Hrvoje Vukčić Hrvatinić

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Hrvoje Vukčić
Veliki vojvoda bosanski
Naslovnica sa Hrvojevog misala iz 1404
Naslovnica sa Hrvojevog misala iz 1404
Veliki vojvoda bosanski
Grb
Grb Vukčić-Hrvatinić porodice[1]
Grb Vukčić-Hrvatinić porodice[1]
PrethodnikHrana Vuković
NasljednikSandalj Hranić
Puno ime
Hrvoje Vukčić Hrvatinić
Titule
Veliki vojvoda bosanski i knez Donjih Kraja, Vojvoda (Herceg) Splita and potkralj Dalmacije i Hrvatske
Rođenje1350
Kotor
Smrt1416
UkopanKripta u Jajačkoj tvrđavi
Plemićka porodicaVukčić-Hrvatinić
SupružniciJelena Nelipčić
Djeca
Balša Hercegović
OtacVukac Hrvatinić

Hrvoje Vukčić Hrvatinić (Kotor, danas Kotor-Varoš, oko 1350 – 1416) bio je knez Donjih Kraja, Veliki vojvoda bosanski i herceg splitski.[2]

Posjed Hrvoja Vukčića Hrvatinića na vrhuncu moći

Hrvoje Vukčić Hrvatinić je bio najstariji sin vojvode Vukca Hrvatinića. Spominje se prvi put u ispravi iz 1376. kao knez i vjerni vitez ugarskog kralja Ludovika I Anžuvinca. Godine 1380. bosanski kralj Tvrtko I Kotromanić dodijelio mu je naslov velikog vojvode i darovao posjede u župi Lašvi. Nakon smrti kralja Ludovika I učestvovao u dinastijskim borbama kao protivnik ugarskog kralja Sigismunda Luksemburgovca i bio pristaša napuljskog kralja Ladislava, koji mu je povjerio na upravu banovine Dalmaciju i Hrvatsku 1391.

Nakon krunidbe u Zadru za ugarskog kralja (1403), Ladislav je postavio Hrvoja za glavnog namjesnika u Ugarskoj, Hrvatskoj, Dalmaciji i Bosni te ga imenovao hercegom splitskim, darovavši mu uz to ostrva Brač, Hvar i Korčulu. Otada je Hrvoje nosio titulu herceg Splita, potkralj Dalmacije i Hrvatske, veliki vojvoda bosanski i knez Donjih kraja.[2]

Utjecao je na izbor Stjepana Ostoje za bosanskog kralja 1398. Došavši u sukob s kraljem Ostojom, utjecao je na njegovo svrgavanje sa prijestolja i izbor novog bosanskog kralja, Tvrtka II Kotromanića 1404. Na upravu je dobio Srebrenicu i Drijeva. Ostojino svrgavanje izazvalo je napade Ugarske. U Bosni se pod Hrvojevim vodstvom stvorio pokret protiv Ugarske i kralja Sigismunda. Nakon Sigismundove vojne intervencije 1408. i pokolja bosanske vojske kraj Dobora, Hrvoje je prešao na Sigismundovu stranu. Pritom je zadržao dotadašnje časti, upravu nad Splitom, naslov hercega te upravu nad mnogim gradovima, među njima i Požegom.

Hrvoje je kovao vlastiti novac; "krstianin" Hval izradio je po njegovoj narudžbi iluminirani ćirilski rukopis, poznat kao Hvalov zbornik (v. bosančica), a glagoljaš Butko prepisao — Hrvojev misal.

Sukob sa Sigismundom Luksemburškim

[uredi | uredi izvor]

Hrvoje je bio prisutan na turniru evropskih vladara i velikaša u Budimu 1412. Tamo je ostavio snažan i upečatljiv izraz među savremenicima. Hrvoje je bio član Zmajevog reda. Svojim postupkom, napadom na posjede Sandalja Hranića Hrvoje je došao u nemilost kod ugarskog vladara. Nakon mnogih sukoba Sigismund je oduzeo Hrvoju župu Sanu, ostrva Brač, Hvar i Korčulu, a Split uzeo pod svoju zaštitu. Hrvoje je tada zatražio pomoć nezadovoljnih bosanskih velikaša i Osmanlija. Neopravdano mu se pripisuje slava da je doveo Osmanlije u Bosnu. Ugarska vojska bila je poražena u Lašvi 1415, što je otvorilo put osmanlijskom prodoru u Bosnu, a sljedeće godine Hrvoje je umro.

Hrvojeva udovica, Jelena Nelipčić, udala se za kralja Ostoju i tako Bosanskom kraljevstvu donijela dio Hrvojevih posjeda.

Reference

[uredi | uredi izvor]
  1. ^ Sulejmanagić, Amer (23. 7. 2015). "Grbovi Vukčića Hrvatinića" (html, pdf). Povijesni prilozi (jezik: bosanski i hrvatski). hrčak - portal hrvatskih znanstvenih časopisa. 48 (48): 33–68. ISSN 0351-9767. Pristupljeno 10. 3. 2019.
  2. ^ a b Fine, John V. A. (1994). "The Late Medieval Balkans: A Critical Survey from the Late Twelfth Century to the Ottoman Conquest". Google Books (jezik: engleski). University of Michigan Press. Pristupljeno 10. 3. 2019. Ladislas of Naples, hoping to retain both this territory and Hrvoje's support, gave his blessing to Hrvoje's ambitions and recognized him as his deputy for this region.

Literatura

[uredi | uredi izvor]

Također pogledajte

[uredi | uredi izvor]