Hrvoje Vukčić Hrvatinić

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na: navigaciju, pretragu
Question book-new.svg Ovaj članak ili neka od njegovih sekcija nije dovoljno potkrijepljena izvorima (literatura, web-stranice ili drugi izvori).
Ako se pravilno ne potkrijepe validnim izvorima, sporne rečenice i navodi mogli bi biti obrisani. Pomozite Wikipediji tako što ćete navesti validne izvore putem referenci te nakon toga možete ukloniti ovaj šablon.
Hrvoje Vukčić Hrvatinić
Posjed Hrvoja Vukčića Hrvatinića

Hrvoje Vukčić Hrvatinić (Kotor, danas Kotor-Varoš, oko 1350. - 1416.), bio je hrvatski ban, veliki vojvoda bosanski i herceg splitski.

Aktivnosti u Hrvatskoj[uredi | uredi izvor]

Najstariji sin vojvode Vukca Hrvatinića. Spominje se prvi put u ispravi iz 1376. kao knez i vjerni vitez ugarskog kralja Ludovika I Anžuvinca. Godine 1380. bosanski kralj Tvrtko I Kotromanić dodijelio mu je naslov velikog vojvode i darovao posjede u župi Lašvi. Nakon smrti kralja Ludovika I učestvovao u dinastijskim borbama kao protivnik ugarskog kralja Sigismunda Luksemburgovca i bio pristaša napuljskog kralja Ladislava, koji mu je povjerio na upravu banovine Dalmaciju i Hrvatsku 1391.

Nakon krunidbe u Zadru za ugarskog kralja (1403), Ladislav je postavio Hrvoja za glavnog namjesnika u Ugarskoj, Hrvatskoj, Dalmaciji i Bosni te ga imenovao hercegom splitskim, darovavši mu uz to ostrva Brač, Hvar i Korčulu. Otada je Hrvoje nosio titulu herceg Splita, potkralj Dalmacije i Hrvatske, veliki vojvoda bosanski i knez Donjih kraja.

Aktivnosti u Bosni[uredi | uredi izvor]

Utjecao je na izbor Stjepana Ostoje za bosanskog kralja 1398. Došavši u sukob s kraljem Ostojom, utjecao je na njegovo svrgavanje sa prijestolja i izbor novog bosanskog kralja, Tvrtka II Kotromanića 1404. Na upravu je dobio Srebrenicu i Drijeva. Ostojino svrgavanje izazvalo je napade Ugarske. U Bosni se pod Hrvojevim vodstvom stvorio pokret protiv Ugarske i kralja Sigismunda. Nakon Sigismundove vojne intervencije 1408. i pokolja bosanske vojske kraj Dobora, Hrvoje je prešao na Sigismundovu stranu. Pritom je zadržao dotadašnje časti, upravu nad Splitom, naslov hercega te upravu nad mnogim gradovima, među njima i Požegom.

Hrvoje je kovao vlastiti novac; "krstianin" Hval izradio je po njegovoj narudžbi iluminirani ćirilski rukopis, poznat kao Hvalov zbornik (v. bosančica), a glagoljaš Butko prepisao — Hrvojev misal.

Sukob sa Sigismundom Luksemburškim[uredi | uredi izvor]

Hrvoje je bio prisutan na turniru evropskih vladara i velikaša u Budimu 1412. Tamo je ostavio snažan i upečatljiv izraz među savremenicima. Hrvoje je bio član Zmajevog reda. Svojim postupkom, napadom na posjede Sandalja Hranića Hrvoje je došao u nemilost kod ugarskog vladara. Nakon mnogih sukoba Sigismund je oduzeo Hrvoju župu Sanu, ostrva Brač, Hvar i Korčulu, a Split uzeo pod svoju zaštitu. Hrvoje je tada zatražio pomoć nezadovoljnih bosanskih velikaša i Osmanlija. Neopravdano mu se pripisuje slava da je doveo Osmanlije u Bosnu. Ugarska vojska bila je poražena u Lašvi 1415, što je otvorilo put osmanlijskom prodoru u Bosnu, a sljedeće godine Hrvoje je umro.

Hrvojeva udovica, Jelena Nelipčić, udala se za kralja Ostoju i tako Bosanskom kraljevstvu donijela dio Hrvojevih posjeda.

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Srđan Rudić, О кући Хрвоја Вукчића Хрватинића у Дубровнику, u: Istorijski časopis 56, Beograd 2008, 353-369.

Također pogledajte[uredi | uredi izvor]