Hudinja (rijeka)
| Hudinja | |
|---|---|
Hudinja u Vojniku nakon poplave u septembru 2007. | |
| Dužina | 32 km |
| Izvor | Zapadna padina Kraguljišča na Pohorju |
| Ušće | Voglajna u Celju |
| Sliv | 207 km2 |
Hudinja je rijeka u centralnoj Sloveniji, desna pritoka Voglajne. Izvire na zapadnoj šumovitoj padini brda Kraguljišče na centralnom Pohorju, teče isprva kroz usku jarugu, a zatim kroz nešto širu dolinu kroz Vitanje. Ispod Vitanja se probija kroz usku klisuru Socka, te kod naselja Nova Cerkev utiče u šire dno Dobrnskog podolja. Svoj tok nastavlja prema jugoistoku kroz Vojnik, ulazi u istočni rub Celja i protiče kroz industrijsku zonu grada do ušća u Voglajnu.[1]
Glavne lijeve pritoke su Hočna, Novaški graben, Tesnica i (Istočna) Ložnica, dok su veće desne pritoke Paška voda, Jesenica, Vrbnica i Dobrnica.
Opis rijeke
[uredi | uredi izvor]Gornji tok Hudinje iznad Vitanja karakteriše veliki nagib, jer se na udaljenosti od četiri kilometra rijeka spusti za više od 650 m. U ovom dijelu prima desnu pritoku Pašku vodu, koja se smatra drugim izvorišnim krakom rijeke. Ispod Vitanja rijeka usijeca klisuru Socku između brda Paški Kozjak i Stenica. U ovoj klisuri se nalazi i 3 metra visoki Hudinjski vodopad.
Kod sela Socka rijeka izlazi u širu dolinu sa ravnim dnom. U donjem toku, rijeka teče kroz Celjsku kotlinu, gdje su u prošlosti česte poplave stvarale močvarni pejzaž poznat kao celjski Čret.
Etimologija
[uredi | uredi izvor]Prema lingvisti Marku Snoju, rijeka se prvobitno zvala Xodin'a (voda/rijeka), što je posvojna zamjenica iz ličnog imena Xodin'a ili Xodinъ. Prvi zapisi imena datiraju iz srednjeg vijeka u latinskim i njemačkim oblicima: Chodinie (1025), Chodin (1303), Khoding (oko 1500). Prema narodnom vjerovanju, rijeka je dobila svoje ime (koje asocira na "huda" – zla, opasna) zbog siline i opasnosti od čestih poplava.
Hidrogeografija
[uredi | uredi izvor]Hudinja je izrazito bujična rijeka sa alpskim kišno-snježnim režimom. Maksimalni protoci zabilježeni su tokom katastrofalnih poplava 1954. (463 m³/s)[2] i 1964. (355 m³/s), dok je tokom poplave 2007. iznosio 173 m³/s.[3]
Poplave Hudinje su tipično bujične: nastupaju veoma brzo, ali traju svega nekoliko sati. Najteže poplave zabilježene su u Vojniku i Celju, gdje su narasle vode Hudinje i Voglajne često plavile gradsko jezgro zbog uskih grla ispod željezničkih mostova.
Kvalitet vode i zaštita prirode
[uredi | uredi izvor]U gornjem toku Hudinja je veoma čista i dio vode se crpi za celjski vodovodni sistem. U srednjem i donjem toku kvalitet vode je lošiji zbog prisustva teških metala (cink, kadmij, bakar) iz industrijske zone Celja, mada se stanje popravilo izgradnjom modernih uređaja za prečišćavanje otpadnih voda.
Klisura Socka je proglašena prirodnom vrijednošću od državnog značaja, dok je gornji tok rijeke stanište autohtone potočne pastrmke (Salmo trutta).
Literatura
[uredi | uredi izvor]- ARSO (Agencija RS za okoliš). Arhiv površinskih voda i ocjena stanja rijeka u Sloveniji (2011).
- Bezlaj, France (1956). Slovenska vodna imena, 1. knjiga. Ljubljana: SAZU.
- Državna topografska karta Republike Slovenije 1:25.000, list 056 (Pragersko) (1998). Ljubljana: Geodetska uprava RS.
- Franzisco-Josephinische Landesaufnahme (1869–1887).
- Josephinische Landesaufnahme (1763–1787).
- Juvan, Smiljan; Suhadolnik, Agata; Kovačič, Alenka; Borec, Andreja (1993). Vodnogospodarska in ekološka študija Dravinje. Mišičev vodarski dan '93. Maribor.
- Krušič, Marjan (2009). Slovenija – turistični vodnik (4. dopunjeno izd.). Ljubljana: Založba Mladinska knjiga.
- Krušnik, Ciril; Černač, Barbara (1996). Jez na Dravinji in njegov vpliv na združbe večjih vodnih nevretenčarjev ter na kakovost rečne vode. Ichthyos, god. 13. Ljubljana.
- Natek, Milan (1983). Poplavna področja v porečju Hudinje. Geografski zbornik, 22. Ljubljana.
- Radovanovič, Sašo; Bevc Varl, Valentina; Žiberna, Igor (1996). Podravje, Maribor, Ptuj A-Ž. Priročnik za popotnika in poslovnega človeka. Murska Sobota: Pomurska založba.
- Snoj, Marko (2009). Etimološki slovar slovenskih zemljepisnih imen. Ljubljana: Založba Modrijan.
- Statistični urad Republike Slovenije (SURS) (2002). Reke, dolge nad 25 km, in njihova padavinska območja.
- Šifrer, Milan (1974). Kvartarni razvoj Dravinjskih goric in bližnjega obrobja. Geografski zbornik, 14. Ljubljana.
- Vogrin, Milan (2006). Oaza miru in življenja. Krajinski park Rački ribniki-Požeg: vodnik po poteh. Rače: Občina Rače-Fram.
- Vovk Korže, Ana (1995). Vpliv reliefa na lastnosti prsti na Boču, v dolini Dravinje in v Dravinjskih goricah. Geografski vestnik, 66. Ljubljana.
- Zorič, Zdenko; Avšič, Franci (1997). Sonaravno vzdrževanje z revitalizacijo Framskega potoka. Mišičev vodarski dan '97. Maribor.
Reference
[uredi | uredi izvor]- ↑ Natek, Milan (1983). Poplavna področja v porečju Hudinje. Ljubljana. str. 43–44.
- ↑ "Arhivski podatki". vode.arso.gov.si. Pristupljeno 4. 5. 2026.
- ↑ Geografski vidiki poplav v Sloveniji.
