Hugo Chávez
| Hugo Chávez | |
|---|---|
| Predsjednik Venecuele | |
| Vrijeme na dužnosti 14. april 2002 – 5. mart 2013. | |
| Prethodnik | Diosdado Cabello (v. d.) |
| Nasljednik | Nicolás Maduro |
| Vrijeme na dužnosti 2. februar 1999 – 11. april 2002. | |
| Prethodnik | Rafael Caldera |
| Nasljednik | Pedro Carmona (v. d.) |
| Lični podaci | |
| Rođenje | 28. juli 1954. Sabaneta, Venecuela |
| Smrt | 5. mart 2013 (58 godina) Caracas, Venecuela |
| Politička stranka | GPPSB |
| Supružnik | Nancy Colmenares (v. 1977; raz. 1995) Marisabel Rodríguez (v. 1997; raz. 2004) |
| Djeca | 6 |
| Vjera | Katoličanstvo |
Hugo Rafael Chávez Frías (28. juli 1954 – 5. mart 2013) bio je venecuelanski političar, revolucionar i vojni oficir koji je bio predsjednik Venecuele od 1999. do svoje smrti 2013. Chávez je također bio vođa političke stranke Pokret za petu republiku od njenog osnivanja 1997. do 2007. godine, kada se ujedinila s nekoliko drugih stranaka i formirala Ujedinjenu socijalističku partiju Venecuele (PSUV), koju je vodio do svoje smrti.
Pod Chávezom, Venecuela je doživjela demokratsko nazadovanje, zbog njegovog gušenja štampe, manipulisanja izbornim zakonima i hapšenja i progona kritičara vlasti.[1] Upotreba propagande od strane njegove vlade bila je kontroverzna.[2] Chávezov mandat donio je značajan porast stope ubistava u zemlji[3] i kontinuiranu korupciju unutar policije i vlade.[4]
U svim političkim krugovima, Chávez se smatra jednim od najutjecajnijih i najkontroverznijih političara u modernoj historiji Venecuele i Latinske Amerike. Njegovo 14-godišnje predsjedništvo označilo je početak socijalističke "ružičaste plime" koja je zahvatila Latinsku Ameriku — podržavao je saradnju Latinske Amerike i Kariba i odigrao je ključnu ulogu u osnivanju panregionalne Unije južnoameričkih nacija, Zajednice latinoameričkih i karipskih država, Bolivarskog saveza za Amerike, Banke Juga i regionalne televizijske mreže TeleSUR. Na međunarodnom planu, Chávez se povezao s marksističko-lenjinističkim vladama Fidela, a zatim Raúla Castra na Kubi, kao i socijalističkim vladama Eva Moralesa u Boliviji, Rafaela Corree u Ekvadoru i Daniela Ortege u Nikaragvi. Chávezove ideje, programi i stil čine osnovu "čavizma", političke ideologije blisko povezane s bolivarizmom i socijalizmom 21. vijeka. Chávez je svoju politiku opisao kao antiimperijalističku, te je bio istaknuti protivnik vanjske politike Sjedinjenih Država, kao i glasni protivnik neoliberalizma i laissez-faire kapitalizma. Sebe je opisao kao marksistu.[5][6]
Pokušaj državnog udara 1992.
[uredi | uredi izvor]Dana 4. februara 1992. Chávez je predvodio pokušaj preuzimanja vlasti u Venecueli vojnim udarom. Četrnaest vojnika je ubijeno te 40 vojnika i 80 civila ranjeno, puč je propao a Chávez je zatvoren. Poslije dvije godine zatvora pomilovan je od strane tadašnjeg predsjednika Venecuele Rafaela Caldere.
Politička karijera
[uredi | uredi izvor]Izlaskom iz zatvora osnovao je partiju Movimiento Quinta Republica (Pokret za petu republiku). Na predsjedničkim izborima 6. decembra 1998. dobio je 56,2% glasova i postao predsjednik zahvaljujući glasovima siromašnih građana kod kojih je imao jaku podršku. Njegovi politički neprijatelji bili su srednja i viša klasa, sindikati, kao i skoro svi privatni mediji u zemlji. Takva situacija je dovela do političke polarizacije u Venecueli, a kao rezultat toga 12. aprila 2002. je izvršen vojni udar na kome je opozicija preuzela vlast, ali samo nakratko. Zbog velike podrške među vojnicima Chávez je vraćen na predsjedničku fotelju dva dana kasnije, 14. aprila. U decembru iste godine počeo je veliki štrajk u naftnoj industriji koji je trajao dva mjeseca, izazvan Chávezovim pokušajima da promjeni vodstvo u naftnim kompanijama i otpusti 18.000 radnika.
Dana 15. augusta 2004. pobjedio je na referendumu čije je pitanje bilo da li Chávez treba da podnese ostavku.
Chávezovi odnosi sa SAD-om bili su vrlo loši, a više puta je prijetio prestankom izvoza nafte u tu zemlju zbog miješanja u unutrašnje stvari Venecuele. SAD je navodno podržavao vojni udar protiv Cháveza 2002. Nasuprot tome, odnosi sa Kubom i Fidelom i Raúlom Castrom bili su jako dobri, a njihove dvije zemlje su dobro sarađivale i razmjenjivale usluge.
Tokom Chávezovih godina bilo je velikih poboljšanja životnog standarda za Venecuelance. Nakon što je vlada dobila kontrolu nad nacionalnom industrijom nafte, siromaštvo je prepolovljeno, a ekstremno siromaštvo smanjeno za oko 70%. Stvarni prihod po osobi je porastao za oko 2,5% godišnje 2004–2012, i nejednakost je naglo pala. Nezaposlenost je bila 8% 2012, u odnosu na 14,5% kada je Chávez preuzeo dužnost. Osnovao je misiones, socijalne programe, koji su obezbjeđivali sve od zdravstva i subvencionirane hrane do fakultetskog obrazovanja.[7]
Smrt
[uredi | uredi izvor]Chavez je preminuo 5. marta 2013. u Caracasu.[8] Uzrok smrti je bio rak, koji je trajao gotovo dvije godine.
Reference
[uredi | uredi izvor]- ↑ Svolik, Milan W. (2012). The Politics of Authoritarian Rule by Milan W. Svolik (jezik: engleski). Cambridge University Press. str. 24. doi:10.1017/CBO9781139176040. ISBN 9781107024793.
- ↑ Moloney, Anastasia (29. 1. 2007). "Photo Feature: Chavez's Propaganda". World Politics Review. Arhivirano s originala, 29. 10. 2013. Pristupljeno 10. 3. 2012.
- ↑ "Venezuela murder-rate quadrupled under Chavez: NGO" (jezik: engleski). Reuters. 11. 3. 2010. Pristupljeno 10. 1. 2026.
- ↑ Wills, Santiago (10. 7. 2013). "The World Is Getting More Corrupt, and These Are the 5 Worst Offenders". Fusion. Arhivirano s originala, 25. 8. 2014. Pristupljeno 18. 3. 2014.
- ↑ Valery, Yolanda (1. 1. 1970). "El marxismo según Chávez". BBC. Pristupljeno 19. 5. 2014.
- ↑ Campos, Zurimar. "Chávez afirma que es "marxista" pero reconoce que todavía no ha leído "El Capital" en". Noticias24. Arhivirano s originala, 5. 12. 2014. Pristupljeno 19. 5. 2014.
- ↑ "Nicolás Maduro is Venezuela's vote for Chávismo" (jezik: engleski). The Guardian. 15. 4. 2013. Pristupljeno 10. 1. 2026.
- ↑ "Preminuo lider Venecuele Hugo Chavez". Al Jazeera Balkans. 6. 3. 2013. Pristupljeno 10. 1. 2026.
Vanjski linkovi
[uredi | uredi izvor]
Hugo Chávez na Wikimedia Commonsu