Hvalov zbornik

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Hvalov zbornik iz 1404.

Hvalov zbornik je vjerski zbornik napisan bosančicom 1404. godine. Napisao ga je krstjanin Hval za hercega Hrvoja Vukčića Hrvatinića. To je najljepše i najbogatije ilustriran rukopis Crkve bosanske i danas predstavlja osnovni tekst bosanskih krstjana.[1][2] Priredio ga je krstjanin Hval u doba 'dida Radomira', poglavara Crkve bosanske.

Zbornik je jedan od najpoznatijih rukopisa Crkve bosanske, u kojem postoje neki ikonografski elementi koji nisu u skladu s navodnim teološkim naukom kršćana (Blagovještenje, Raspeće i Uznesenje).[3] Nove analize stila i slikarskih tehnika pokazuju da su ih ispisala najmanje dva minijaturista. Jedan slikar je slikao na plavoj podlozi, a drugi na zlatnoj podlozi u kojoj su minijature smeštene u bogat arhitektonski okvir. Kodeks se čuva u Univerzitetskoj biblioteci u Bolonji, Italija.[4]

Hvalov zbornik predstavlja najkompletniji rukopis srednjovjekovne bosanske književnosti. Ima najveći obim, najljepše iluminacije i najbolje je očuvan. Zbornik se sastoji od 359 bogato ukrašenih listova pergamenta. Pisan je u jednom stupcu. Malog je formata 11x17 cm. Obiluje mnoštvom inicijala, iluminacija, minijatura i zastavica. Zbornik sadrži biblijske tekstove, tj. čitav Novi zavjet (četiri evanđelja, Apokalipsa, Djela apostolska i Poslanice), dijelove Starog zavjeta (Psaltir, biblijske pjesme, Dekalog), te četiri nebiblijska apokrifna teksta.

Hvalov zbornik danas se nalazi u Italiji u Bolonji. Otvoreno je pitanje na koji način i u koje je vrijeme Hvalov zbornik iz Bosne prenesen u Italiju. Po jednima prenijele su ga izbjeglice iz Bosne pred naletom Osmanlija, a po drugima to su učinili predstavnici inkvizicije. Početkom 18. vijeka Hvalov zbornik pripadao je italijanskom latinisti Đakomu Fačolatiju (Giacomo Facciolati 1682-1769). On ga je poklonio papi Benediktu XIV. Papa Bendekit XIV ga je predao Univerzitetskoj biblioteci u Bolonji gdje se i danas nalazi.

Hvalov zbornik objavljen je u fototipskom izdanju sa transkriptom 1986. U proučavanju Hvalovog zbornika značajno mjesto pripada Herti Kuna.

Zapis na Hvalovom zborniku[uredi | uredi izvor]

U ime o(t)ca i s(i)na i s(ve)toga d(u)ha. A sie se knjige napisaše ot ruki Hvala kr’stijanina na počtenie (u znak poštovanja) slavnomu g(ospo)d(i)nu Hr’voju, her’cegu spljet’skomu (splitskom) i knezu od Dolj’njih krai (Donjih krajeva) (i) inim’ mnogim’ zemljam’.

Tim’že (Zato) molju vi, bratie, kto budu pročitati sie pismo, ošte (ako) česo (što) ne umil’ budu s’vr’šiti v’ siem’ pisanii, prostite, a čtušte (čitajući) pominjajte (spominjite) toga komu se pisaše, a pisara toliko koliko je vam’ razumiti ot toga meštar’stva (majstorstva).

A pisaše se i dovr’šiše v’ ljeto rožd’stva (rođenja) H(ri)s(to)va 1404. ljeto, v’ dni episkup’stva i nastavnika i s’vršitelja cr’kvi bosan’skoj g(ospo)d(i)na djeda Radomera.

Također pogledajte[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ "Hvalov zbornik | Hrvatska enciklopedija". www.enciklopedija.hr. Pristupljeno 2022-09-12.
  2. ^ Jalimam, Salih, (2002), Historija bosanskih bogomila, str. 199, Demus
  3. ^ Donia, Robert J.; Fine, John Van Antwerp (1994). Bosnia and Hercegovina: A Tradition Betrayed. Hurst.
  4. ^ Jurić-Kappel, Jagoda (2002). "Bosanske apokalipse u svome (južno)slavenskom kontekstu". Wiener Slavistisches Jahrbuch. 48: 75–94.

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]