IUCN kategorije zaštićenih područja

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na navigaciju Idi na pretragu
Prašuma Јanj - zaštićeno područje Ia kategorije: Strogi rezervat prirode

IUCN kategorije za zaštitu područja je sistem koji je razvila Međunarodna unija za očuvanje prirode i prirodnih resursa radi klasifikacije zaštićenih područja. Organizacija ujedinjenih naroda i mnoge nacionalne vlade, priznaju ove kategorije kao globalni standard za definiranje i evidentiranje zaštićenih područja i kao takve se sve više ugrađuju u zakonodavstvo pojedinih država.[1]

Nacionalni park Una - zaštićeno područje II kategorije: nacionalni park
Orlovača (pećina) - zaštićeno područje III kategorije: spomenik prirode
Park prirode Blidinje - zaštićeno područje V kategorije: zaštićeni pejzaž (park prirode)

Kategorije[uredi | uredi izvor]

Kategorija Ia - strogi rezervat prirode[uredi | uredi izvor]

Strogi rezervat prirode (SRP) je područje zaštićeno od svega osim lagane ljudske upotrebe u cilju zaštite biološke raznolikosti, a možda i njegovih geoloških/geomorfnih značajki. Ova područja su često dom gustim autohtonim ekosistemima u kojima je zabranjeno svako djelovanje ljudi osim u cilju izrade naučnih studija, praćenja okoliša i obrazovanja. Zbog toga predstavljaju idealno netaknuto okruženje koje omogućava mjerenje vanjskog ljudskog utjecaja usporedbom s drugim područjima.

Kategorija Ib - posebni rezervat prirode[uredi | uredi izvor]

Zaštićena područja kategorije Ib obično su velika nepromijenjena ili neznatno izmijenjena područja, sa svojim prirodnim osobinama, bez utjecaja stalnog ili značajnog staništa ljudi, koja su zaštićena i njima se upravlja kako bi se očuvalo njihovo prirodno stanje.

Kategorija II – nacionalni park[uredi | uredi izvor]

Po veličini je slično području divljine i ima glavni cilj zaštite funkcionalnih ekosistema. Nacionalni parkovi su blaži u pogledu posjeta ljudi i prateće infrastrukture. Nacionalnim parkovima upravlja se na način koji može doprinijeti lokalnoj ekonomiji preko obrazovnog i rekreacijskog turizma u razmjerima koji neće umanjiti efikasnost napora u očuvanju prirode.[2]

Kategorija III – spomenik prirode (obilježje)[uredi | uredi izvor]

Zaštićena područja III kategorije izdvajaju se radi zaštite određenog spomenika prirode, koji može biti oblik zemljišta, podmorski predio, podmorska pećina, pećina ili čak životno obilježje poput drevnog gaja. To su općenito prilično mala zaštićena područja i često imaju veliku vrijednost za posjetioce.

Kategorija IV – područje za upravljanje staništem (vrstama)[uredi | uredi izvor]

Zaštićena područja kategorije IV imaju za cilj zaštitu određenih vrsta ili staništa, a upravljanje je podređeno tom prioritetu. Mnoga zaštićena područja ove kategorije imaju redovne i aktivne intervencije kako bi se odgovorilo na zahtjeve pojedinih vrsta ili za održavanje staništa, i to je zahtjev drugih kategorija.

Kategorija V – zaštićeni pejzaž (park prirode)[uredi | uredi izvor]

Zaštićeno područje u kojem je odnos ljudi i prirode vremenom proizveo područje izrazitog karaktera sa značajnom, ekološkom, biološkom, kulturnom i scenskom vrijednošću: i gdje je očuvanje integriteta ove interakcije od vitalnog značaja za zaštitu i održavanje područja i povezanih područja očuvanje prirode i druge vrijednosti

Kategorija VI – područje za upravljanje resursima[uredi | uredi izvor]

Zaštićena područja VI kategorije čuvaju ekosisteme i staništa zajedno sa pridruženim kulturnim vrijednostima i tradicionalnim sistemima upravljanja prirodnim resursima. Oni su općenito veliki, s većim dijelom područja u prirodnom stanju, gdje se dio nalazi pod održivim upravljanjem prirodnim resursima i gdje je neindustrijska upotreba na niskom nivou prirodnih resursa, kompatibilna sa očuvanjem prirode i smatra se jednim od glavnih ciljeva u području.

Reference[uredi | uredi izvor]