Ibrahim Maglajlić
| Ibrahim Maglajlić | |
|---|---|
| 5. reis-ul-ulema | |
| Vrijeme na dužnosti 1930 – 1936. | |
| Prethodnik | Mehmed Džemaludin Čaušević |
| Nasljednik | Salih Safvet Bašić (vršilac dužnosti) |
| Lični podaci | |
| Rođenje | 25. aprila 1861. Banja Luka, Osmansko carstvo |
| Smrt | 16. septembra 1936. Sarajevo, Kraljevina Jugoslavija |
| Nacionalnost | Bošnjak |
Hfz. Ibrahim ef. Maglajlić (Banja Luka, 25. aprila 1861 – Sarajevo, 16. septembra 1936), peti reis-ul-ulema u razdoblju Kraljevstva Jugoslavije i prvi predsjednik Jugoslavenske muslimanske organizacije (JMO).
Biografija
[uredi | uredi izvor]Ibrahim Maglajilić je rođen 1861. godine u Banjoj Luci, gdje je završio osnovno školovanje, te banjalučku medresu pred muderisom Smailom Skopljakom. Prilikom austrougarske okupacije Bosne i Hercegovine, priključio se snagama otpora, zbog čega je interniran u mjesto Olomouc, u današnjoj Češkoj. Po povratku iz zatočeništva odlazi u Istanbul na studije, a u Bosnu i Hercegovinu se vraća 1887. godine, kada biva postavljen za upravitelja Fevzije medrese u Banjoj Luci, a 1898. i za upravitelja ruždije. Na tom mjestu ostaje do 1914. godine, kada je postavljen za muftiju tuzlanskog. U Tuzli je dočekao kraj rata i formiranje Kraljevstva Srba, Hrvata i Slovenaca. Sa poznatijim Bošnjacima tog vremena osnovao je 1919. političku stranku, Jugoslavensku muslimansku organizaciju, i bio njen prvi predsjednik. Na izborima za Ustavotvornu skupštinu 1920. izabran je za narodnog poslanika. Nakon rascjepa u stranci, on osniva novu političku organizaciju, ali ne osvaja nijedan politički mandat. Godine 1925. premješten je za muftiju banjalučkog, a 1929. je otišao u penziju.
Za reis-ul-ulemu Islamske vjerske zajednice Kraljevine Jugoslavije postavljen je 12. juna 1930. godine. Kako je Atatürk u Turskoj ukinuo hilafet i ured šejhu-l-islama Mešihat, više nije postojala institucija koja bi reis-ul-ulemi dodijelila menšuru, pa je osnovano posebno tijelo (Savjet za menšuru) sastavljeno od članova oba Ulema medžlisa (sarajevski i skopski), delegata Vakufsko-mearifskih vijeća i članova Vrhovnih šerijatskih sudova. Svečano ustoličenje obavljeno je u Bajrakli džamiji u Beogradu 31. oktobra 1930. godine, kada je Vrhovno islamsko starješinstvo i sjedište reis-ul-uleme preneseno iz Sarajeva u Beograd. Penzionisan je 14. marta 1936. godine kada je došlo do promjene režima i kada je Vrhovno islamsko starješinstvo i sjedište reis-ul-uleme vraćeno u Sarajevo. Umro je nekoliko mjeseci kasnije, 16. septembra 1936. godine.[1]
Odlikovan je ordenom Svetog Save III stepena, ordenom Bijelog orla V stepena i ordenom Jugoslavenske krune I reda.[2]
Povezani članci
[uredi | uredi izvor]- Reis-ul-ulema
- Islamska zajednica u Bosni i Hercegovini
- Reisu-l-ulema Fehim Spaho
Reference
[uredi | uredi izvor]- ^ "Menšure dosadašnjih reisu-l-ulema". islamskazajednica.ba. Pristupljeno 24. 10. 2018.
- ^ "Politika", 17. sept. 1936 (ćirilica)