Idžma

S Wikipedije, slobodne enciklopedije

Idžma (arapski: إجماع) jest arapski termin koji označava konsenzus islamskog ummeta oko nekog zakona u šerijatskom pravu. Muhammedov hadis "Moj ummet se neće složiti u grešci" često je navođen kao podrška sistemu zagovarača konsenzusa. Sunitski muslimani smatraju da je konsenzus oko nekog šerijatskog zakona, treći izvor po redu u izglasavanju tog zakona, nakon Kur'ana i hadisa. Dosta islamskih učenjaka smatra sistem idžme dodirnom tačkom s modernom demokratijom.

Mudžtehidi[uredi | uredi izvor]

Ljudi koji su osposobljeni da donose zakone islamskog prava se nazivaju mudžtehidi. Da bi konsenzus bio punopravan, moraju se ispuniti sljedeći uvjeti:

  • a) da u vrijeme pojave pitanja postoji više mudžtehida, a ako nema mudžtehida ili je samo jedan, ne može se ustanoviti idžma;
  • b) da svi mudžtehidi imaju jedinstven stav o određenom pitanju, a ako bi se određeni mudžtehidi izdvojili sa svojim stavom, nema idžma;
  • c) da se njihova jedinstvenost ustanovi nakon iznošenja mišljenja pojedinačno.

Vrste idžma[uredi | uredi izvor]

  1. Jasni idžma, koji postoji kada se mudžtehidi jednog vremena izjasne i istaknu svoje stavove te se slože o određenom šerijatskom pitanju. Njihovo isticanje dotičnog stava može biti putem fetve ili presude, odnosno riječju ili djelom.
  2. Prešutni idžma, koji postane kada neki mudžtehid ili grupa mudžtehida jednog vremena istakne i iznese svoj stav o određenom šerijatskom pitanju, a ostali prešutno odobre takav stav

Također pogledajte[uredi | uredi izvor]